Zalihe spadaju u kategoriju kratkotrajne materijalne imovine. Predstavljaju količinu koja je potrebna poduzeću kako bi se nesmetano odvijali procesi proizvodnje i prodaje. Također, one predstavljaju i osiguranje od svih mogućih rizika. Uz proces nabave i naručivanja u poduzeću, usko je povezano i upravljanje zalihama. Kada i koliko naručiti najvažnije je pitanje kojim osiguravamo nesmetano odvijanje poslovnih procesa. S druge strane, moramo paziti kako ne bismo potrošili previše novca i eventualno narušili likvidnost poslovanja poduzeća. Cilj svakog procesa upravljanja zalihama je postići ravnotežu između plasmana financijskih sredstava u zalihe te povećanja ili zadržavanja zadovoljstva korisnika i krajnjih kupaca.
Tri osnovne vrste zaliha:
• Zalihe sirovina i materijala – to su sva ona dobra koje poduzeće naručuje za potrebe vlastite proizvodnje i pripreme/proizvodnje svog gotovog proizvoda.
• Nedovršena proizvodnja – to su sva sredstva koja se nalaze u procesu proizvodnje i na kojima se provode određene operacije kako bi se dobio gotov proizvod.
• Zalihe gotovih proizvoda i trgovačka roba – predstavljaju kompletirane gotove proizvode poduzeća koji su spremni za distribuciju i prodaju.
Najvažniji zadatak procesa upravljanja zalihama je osigurati upravo onu količinu robe koja će omogućiti kontinuiranu proizvodnju i prodaju.
Kako odrediti “pravu” količinu zaliha?
Temeljni cilj upravljanja zalihama je maksimizirati zadovoljstvo naših kupaca i minimalizirati troškove koji nastaju u procesu dobave i čuvanja zaliha. Ako imamo prevelike zalihe, stvaraju se nepotrebni troškovi. S druge strane, neimanje dovoljnih zaliha može dovesti do gubitaka kupaca, a time i prihoda. Upravo iz tog razloga, poduzeća su prepoznala važnost procesa planiranja i upravljanja zalihama. Svi koji se bave procesom planiranja i upravljanja zalihama znaju da to doista nije jednostavno.
Čimbenici o kojima ovisi visina zaliha:
• Način i opseg proizvodnje – pravovremena informacija o potrebama materijala za proizvodnju je nužna kako bi se izbjegli eventualni zastoji proizvodnog procesa, odnosno kako ne bi nastajali dodatni troškovi hitnih isporuka.
• Troškovi držanja zaliha – podrazumijevaju nabavnu cijenu, troškove naručivanja, prijevoza i troškove skladištenja zaliha.
• Veličina i broj skladišta – ukoliko imamo veći broj skladišta i dislocirane lokacije, sigurno da je potreba za zalihama veća.
• Način i uvjeti skladištenja – ovo se odnosi na veličinu skladišnih kapaciteta, stanje samog skladišta i dodatne opreme, potrebe eventualnih posebnih skladišnih prostora (rashladne komore, silosi, prostor za plinove i kemikalije i sl.).
• Učestalost naručivanja i zahtjevi dobavljača – naručujemo li manje količine pa češće, ili naručujemo rjeđe pa u većim količinama, uvjetuje li nas dobavljač minimalnim narudžbama i sl.
• Karakteristike sirovina i materijala i sl. – sigurno da optimalna razina zalihe npr. za metalnu industriju nije ista kao za prehrambenu, i obratno.
Dobro postavite proces
Prilikom definiranja optimalne razine zaliha treba uključiti što više parametara kako bismo postigli efikasnost procesa upravljanja zalihama i nesmetano odvijanje proizvodnje i prodaje.
Upravljanje zalihama nije jednostavno i iziskuje vrlo detaljan i analitičan pristup. Jednom kada je proces dobro postavljen, poduzeće može poslovati efikasnije i profitabilnije. A tada možete provesti inventuru jednostavnije, točnije i brže.
Ukoliko vam je potrebna stručna pomoć, za vas smo pripremili specijaliziranu stranicu www.inventure.com.hr.
