Menton je gradić na francuskoj rivijeri, poznat po svojim plantažama limuna, raznim limunskim proizvodima poput posebnog likera koji podsjeća na talijanski limoncello, raznih kozmetičkih preparata, sapuna, šampona i naravno parfema.
Svake godine u veljači održava se veliki festival posvećen limunu gdje se potroši 150 t ovoga voća za izgradnju raznih skulptura na temu Disneyevih crtića i Hollywooda.
Zahvaljujući strmim planinama koje se uzdižu, ima posebno blagu klimu. Plantaže se nalaze svuda oko grada. Pored limuna uspijevaju i naranče i masline. Neka stabla maslina starija su od 1000 godina. Mogu se posjetiti i mnogi tropski vrtovi i parkovi s egzotičnim biljkama.
Jean Cocteau
Menton se prvi put spominje 1263. kao malo ribarsko mjesto u zapisima doseljenika iz Genove na svome putu za Monaco, gdje su im obećani vrlo mali porezi. Ubrzo posjede kupuje 1346. g. vladajuća obitelj Monaca. Jedno vrijeme uživa zaštitu Španjolaca, opet Monaca, Francuza, pa 1848. g. Kraljevine Sardinije te se 1861. g. vraća pod vlast Monaca, ali odmah traži samostalnost i pripaja se Francuskoj.
Povijesni dio smjestio se u velikoj uvali Grande Corniche s prekrasnom šljunčanom plažom. Kada smo došli ujutro, vrijeme je bilo oblačno, ali se sunce počelo brzo probijati. Ne samoj obali ispod staroga grada nema tako luksuznih vila i hotela kao po drugim mjestima Azurne obale. One se nalaze nešto dalje uz obalu i po brdima. Ipak, grad ima poseban šarm i vrijedi ga obići.
Obilazak počinjemo s obale pored muzeja poznatog slikara Jeana Cocteaua. U njemu se mogu vidjeti njegovi radovi, mnogi mozaici i keramika. Ovaj poznati umjetnik dekorirao je 1950. g. salu za vjenčanja u gradskoj vijećnici gdje se mogu vidjeti njegove freske. Do muzeja je park, gdje se nedjeljom održava prodaja raznih suvenira i antikviteta na improviziranim štandovima. Mini buvljak. Održava se i u velikoj marini, ali tamo je broj štandova i ljudi ogroman. Na obali je mala tvrđava Bastion u kojoj je također dio muzeja Jeana Cocteaua. Još je nekoliko muzeja u gradu koje vrijedi posjetiti ako imate više vremena.
Bazilika
Prolazimo pored zgrade tržnice iz 19. stoljeća. Tu se mogu kupiti razni lokalni proizvodi poput sireva, mesa, mesnih prerađevina, voća i povrća na živopisno ukrašenim štandovima. Penjemo se strmim i uskim uličicama do trga gdje se nalazi Bazilika Saint Michel i kapela. Crkva se počela graditi 1619. g. na mjestu prethodne.
Dva stoljeća kasnije izgrađena je fasada u baroknom stilu, kao i bogata unutrašnjost. Crkva je neuobičajena jer ima dva zvonika. Stariji sa satom dijelom potječe iz 15. stoljeća, dok je viši toranj dodan 1703. g. Bazilika se upravo obnavlja i sva je bila u skelama, pa nismo mogli niti unutra. Kapela je podignuta 1687. g. te je jako oštećena u potresu dvjesto godina kasnije, kad je oslikana novim freskama.
Lokalni farmeri i proizvođači vina izgradnju su otplaćivali posebnim porezom punih dvadeset godina za izgradnju ovih monumentalnih objekata. Kažu da se ne zna jesu li bili sretni zbog toga. Iznad kapele je nekad bila utvrda, koja je pretvorena 1804. g. u groblje, nakon Napoleonova dekreta, kada se ljudi nisu više mogli pokapati u crkvama. Mnoge moćne obitelji su ovdje napravile impozantne grobnice. Kažu da je to najljepše groblje Francuske, s pogledom na krovove kuća i zaljev.
Jardins Bioves
Spuštamo se atraktivnim stepeništem do obale i plaže. Naravno, i ovdje su redovi palmi i marina za jahte. Šetamo obalom sve do zgrade Casina, moderne bijele građevine, što mora imati svaki grad na Rivijeri. Glavni ulaz gleda na Bulevar i park Jardins Bioves s drvoredima limuna, mandarina i naranči. Na početku parka prekrasne skulpture, a u sredini monumentalna zgrada Palais de l’Europe, sa sjedištem turističke zajednice. Tu se održava festival limuna u posebnoj dvorani kazališta. U zgradi je i gradska knjižnica.
Vraćamo se nazad pješačkom zonom Rue San Michel. Na njezinu početku kratka uličica koja vodi na mali trg s Gradskom vijećnicom i upravom grada. Svuda su trgovine te nekoliko malih trgova gdje se mogu kupiti razni suveniri i proizvodi od limuna.
