Ja sam Aleksandra Dojčinović i vlasnica sam brenda ‘LeiLou’. Na tržištu smo nekih petnaestak godina. Sve je krenulo iz vrlo skromnih uvjeta. Eto, danas nas je ovdje, u središnjoj zgradi, 28-ero.
Pa sve je krenulo nekako… Već kao djevojčica, djevojka mlada u srednjoj školi, posvetila sam se modi, posvetila sam se odjeći, počela sam nekako to i prodavati. Onda sam otvorila tvrtku na fakultetu. Pa sam zaposlila jednu osobu, drugu, treću, petu i to se sve pomalo nekako, dosta sporo, ali zdravo razvijalo.
Možda me na početku te moje dizajnerske priče pratila ta ženstvenost. To je možda bilo, i je bilo nešto drugačije, ali mislim da je presudna bila cijena. Dakle, ja sam prva ponudila zaista jednu povoljnu cijenu za jako dobru kvalitetu. Do tada toga na tržištu s hrvatskim potpisom nije bilo.
Ja nisam netko tko se ciljano brendira. Ja nisam netko tko kuca na vrata. Nisam netko tko se gura u neku priču u koju možda ne pripada. Ja sam osoba koja jednostavno svaki dan dođe na posao ili otputujem negdje, ili ustanem i radim najbolje što znam. Dakle, svaki dan radim, a ono što radim je najbolje što znam. I naravno da u tom trenutku, kad se jako trudiš, to se nekako i vrati.
Radim s puno zvijezda vani, točnije s njihovim stilistima. Puno je tu nekakvih zanimljivih situacija. Primjerice, nedavno sam surađivala s Evom Longoriom. Bilo je fora upravo to što se pojavila na jednom događanju koje je također bilo posvećeno ženama, a i ona sama je, ja se usudim reći, više poduzetnica nego glumica.
Odjeća treba biti praktična. Vjerujem da je to jedan od razloga zašto je moja odjeća zaživjela na ulicama i na raznoraznim događanjima. Dakle, ti moraš obući ženu upravo tako da ona funkcionira od samog jutra do kasno navečer, da se ona osjećao ugodno. Žene sjede u uredima, znam po sebi. Sjediš i po 12 sati u uredu, tako da nije lako i odjeća te ne smije nikad i ni u čemu sputavati.
Ja na početku svoga puta nisam niti sanjala da će biti toliko teško. Dakle, možda je i 10 puta teže nego što sam si u tom trenutku mogla zamisliti. I da sad moram sve to ponoviti, ne bih, hvala. Dakle, zaista, zaista, biti poduzetnik u Hrvatskoj, a pričam sada o pravim poduzetnicima, o vrijednim ljudima, to je teško!
Ako želiš krenuti tim putem, moraš se pomiriti s tim i kada se s tim pomiriš, onda postane nekako prekrasno, postane lako i možeš biti zadovoljan svojim rezultatima.
