“Nakon 30 godina poslovanja prezadovoljan sam svime što smo postigli. Mi smo danas uspješna tvrtka u koju vjeruju zadovoljni zaposlenici, poslovni partneri, distributeri, kupci, prijatelji i obitelj. To je svakako ostvarenje moga dječačkog sna” – kaže Stjepan Šmit, Šmit Electronic, Kutina
Stjepan Šmit – kratki BIO
Poduzetnik Stjepan Šmit, vlasnik je i direktor tvrtke Šmit Electronic iz Kutine. Rođen je prije 56 godina u malom vojvođanskom gradu Staroj Pazovi, gdje je i odrastao, pomažući ocu u mesnici od najranije dobi s radnim vremenom pravog zaposlenika. Otac mu je odmalena govorio da ako nešto želi imati, to mora i zaraditi. Srednju Elektrotehničku školu Tesla završava u Beogradu, a Višu školu za organizaciju i informatiku u Novom Sadu. Danas je uspješan poslovni čovjek i otac trojice uspješnih sinova, Ivana, Davorina i Antonija. Svoj posao toliko voli da ga doživljava kao hobi, koji mu je istovremeno i izazov i uživancija.
“Tijekom srednje elektrotehničke sanjao sam da se bavim popravkom televizora, zvučnika, pojačala, receivera i CD playera, no tijekom faksa sve više me zanimalo programiranje. Znao sam da ću se time baviti u životu”, nastavlja svoju poduzetničku priču Stjepan Šmit.
Cijeli sam život u poduzetništvu. Moj otac je 25 godina držao svoju mesnicu u kojoj sam svaki dan, i vikendom, radio i pomagao. To što sam od djetinjstva konstantno bio u poslu, definiralo me kao osobu. Od rane mladosti znao sam da ću u životu svakako raditi za sebe, u svojoj firmi. Tijekom studija posebno mi se pojačao taj osjećaj. Shvatio sam da imam sposobnosti i ambicija i da mogu uspjeti.
Poznanici kažu da ste svestran čovjek. Činjenice govore da ste pretežno inženjerski tip. Jeste li oduvijek znali da ćete ploviti nemirnim poduzetničkim vodama?
Istina, po prirodi sam inženjerski nastrojen. Oduvijek sam nekako podjednako naginjao i tehnici i umjetnosti. Kao dijete, lijepo sam crtao, svirao gitaru u bendu, išli su mi jezici, a svoju strast i svestranost prenio sam i na svoje sinove. Oni već imaju svoje uspješne tvrtke. Najstariji i srednji sin imaju agenciju za digitalni marketing, rade s najvećim svjetskim proizvođačima igrica iz Izraela, Bjelorusije, Amerike, kao i s najpoznatijim youtuberima, a najmlađi ima firmu za video produkciju. Sva trojica često spominju kako najviše cijene to što su od mene pokupili taj poduzetnički mindset i ljubav prema poslu.
Što se tiče poduzetništva, kod mene je to došlo prirodno. Cijeli sam život u poduzetništvu. Moj otac je 25 godina držao svoju mesnicu u kojoj sam svaki dan, i vikendom, radio i pomagao. To što sam od djetinjstva konstantno bio u poslu, definiralo me kao osobu. Od rane mladosti znao sam da ću u životu svakako raditi za sebe, u svojoj firmi. Tijekom studija posebno mi se pojačao taj osjećaj. Shvatio sam da imam sposobnosti i ambicija i da mogu uspjeti. Kad sam upisao studij informatike, znao sam da je to moj put, a moja prva poslovna aplikacija bila je izuzetno važna faza razvoja na tom putu.
Negdje sam naišao na informaciju da je vaša priča nalik na “američki san” u Hrvatskoj. Kako Vi gledate na to?
Kako smo se početkom 90-ih iz Vojvodine doselili u Kutinu, ja sam se zaposlio u Intereuropi, što mi je pomoglo da steknem kontakte i iskustvo, kao i da dobro naučim hrvatski jezik. Već 1994. počinjem raditi robno knjigovodstvo, otvaram prvu firmu, počinjem s prve tri aplikacije za robno knjigovodstvo. Za usporedbu, tada su cijene u IT-u bile super. Tada je plaća u školi bila 200 maraka, a jedna moja aplikacija za robno knjigovodstvo stajala je 1500 maraka. Odmah sam krenuo jako dobro poslovati. Prodavali smo softvere, telefone, telefakse, sklapali i prodavali kompjutore, spajali mreže. Nakon dvije godine rada otvorio sam prvi dućan, a malo poslije još dva nova u Sisku, pa u Gradišci i tako se biznis širio. Osnova svega bio je softver za poslovne aplikacije. Jako sam izgarao na poslu, radio sam doslovce 14-16 sati dnevno, ali je softver bio jako dobar, jako uspješan i negdje početkom 2000-ih mojim softverom služilo se oko 200 firmi, što je bilo ostvarenje nekog mog sna. Iako, moram reći, ja nikad nisam imao nekakve velike planove, kako znaju reći u nas „avioni – kamioni“. Nekako sam uvijek razumno postavljao ciljeve, tako da sam poprilično bio siguran kako ih mogu ostvariti. A svaki put se ispostavilo da sam napravio više nego što sam zamislio.
Kad sam upisao studij informatike, znao sam da je to moj put, a moja prva poslovna aplikacija bila je izuzetno važna faza razvoja na tom putu.
Primjera radi, kad je izašao Hyundai H-100, razmišljao sam, valjda ću ja nekad zaraditi dovoljno novca da kupim kombi. Već nakon nekoliko godina imao sam 2 ili 3 kombija. No to je jednostavno tako išlo, pogodio sam nišu. Moglo bi se reći da je taj tzv. „američki san“ ponajprije nekakvo ostvarenje moga sna i mojih planova i ambicija koje sam tada imao.
Kako biste našoj, većinom poduzetničkoj publici, predstavili svoju tvrtku i brendove?
Mi smo kutinska informatička tvrtka s 25-ero zaposlenih koja se bavi uvozom audio, video, IT i gaming opreme iz Kine i distribucijom nekoliko vlastitih brendova: SBOX, White Shark, iShark itd. Imamo i proizvodnju zaštitnih stakala za sve vrste ekrana. Znači, kupili smo veliki laserski stroj koji je povezan na PC i putem softvera za crtanje proizvodimo softverski oblikovano staklo za neki ekran tipa mobitela, smart watcha, navigacije, tableta, laptopa, poslije ga izrezujemo i pakiramo. Možemo proizvesti bilo koju veličinu, bilo koji oblik zaštitne folije za bilo koju vrstu ekrana, i to po najmodernijoj japanskoj tehnologiji najvećeg proizvođača kaljenog stakla – tvrtke Asahi. Znači, imamo i proizvodnju zaštitnog stakla pod našim zaštićenim brendom – Nano Hybrid Glass. Evo i male ekskluzive! Nakon nove godine predstavit ćemo još jedan gaming brend – BARAKUDA gaming.
Svoje proizvode, dakle, distribuiramo svim velikim retailerima i web shopovima, tako da su nam kupci u Hrvatskoj Links, Instar, HG SPOT, Pevec, Sancta Domenica, Centar tehnike i mnogi drugi.
Ipak, većinski dio, više od 70 posto, spada na izvoz, gdje imamo distributere i kupce od Irske, preko Skandinavije, Baltika, Češke, Slovačke, Poljske, Bugarske, Rumunjske, Mađarske, Cipra, Grčke, Albanije, ex YU, Italije, Francuske, Maroka, Tunisa, Egipta… Oko 35-40 zemalja je u igri. Stalno smo prisutni na sajmovima, npr. u Monte Carlu, Koelnu i Berlinu. U veljači 2024. izlažemo u Abu Dhabiju. Konstantno širimo biznis i broj zemalja u koje izvozimo ili u kojima želimo plasirati svoje proizvode.
Spomenuli ste nekoliko faza u razvoju svoga biznisa, no čini se da ste oduvijek imali jasnu viziju i dobru intuiciju za eventualni zaokret poslovanja u trenucima potencijalnih kriza. Kako su izgledale vaše faze razvoja biznisa?
Tako je! Prva faza po meni je ona kad sam otvorio firmu 1994. To je bilo stvaranje proizvodnje poslovnih aplikacija i to je nešto što je dugi niz godina bilo naša primarna djelatnost. Ne govorim sad o brojkama i prometu, nego smo se jednostavno time najviše bavili. Prodavali smo softver, pokrivali njime robno-materijalno-financijsko knjigovodstvo, radili još neke aplikacije na zahtjev, ali smo uza sve to širili broj dućana i range proizvoda. U nekom trenutku imali smo 4 dućana, softver je bio dobar dio ponude, ali puno veći udio u poslovanju imao je promet zasnovan na prodaji IT i audio-video opreme, poslije i smeđe i bijele tehnike. Jedno vrijeme smo imali i učionice u Kutini i Sisku, kada su se intenzivirali Microsoft tečajevi. Dakle, okušali smo se i u edukaciji. Dosta smo edukacija održali u školama, nešto za Ministarstvo poljoprivrede, za sudove i za Rafineriju Sisak. No onda negdje 2004., 2005. i 2006., kada su svi „veliki igrači“ iz Zagreba, poput tadašnjeg Peveca, Vemila, Tehnomaxa, HG Spota i drugih, otvarali svoje poslovnice u manjim gradovima, jednostavno sam osjetio da tu nema više puno prostora za nas i odlučio zatvoriti sve dućane. Ostavili smo samo u Kutini mali dućan, pa se onda opet vratili u veliki, ali svakako, sinula mi je ideja da bi najbolje bilo baviti se nekom distribucijom.
To je bilo vrijeme ekspanzije LCD televizora i laptopa. U Berlinu na sajmu za oko su mi zapeli stalci za televizore i zidni nosači. Odmah sam pomislio, to je to! Vrlo brzo počeli smo s tim stalcima, torbama za laptope, kabelima, miševima, tipkovnicama, zvučnicima, slušalicama itd. te smo 2007. napravili svoj brend SBOX. Uveli smo neke gaming artikle i shvatili da tu leži jako veliki potencijal. Godine 2016. kreirali smo White Shark i baš pogodili nišu. Preko youtubera i influencera izgradili smo moćnu gamersku priču i zajednicu, gdje White Shark ima odličan status u široj regiji. To bi bila nekakva treća faza razvoja, od softvera, preko dućana, hardvera i prodaje audio-video i IT opreme, pa do nekakve distribucije, stvaranja svojih brendova i distribucije tih brendova po čitavoj Europi i puno šire.
Dugo godina radite s Kinezima. Imate raznoliko poslovno iskustvo u tom smislu. Koji su najveći izazovi u tako različitoj poslovnoj kulturi kao što je kineska?
S Kinezima je jako zahtjevno raditi zato što su uglavnom, za naše standarde, neodgovorni i površni. Ako vide da mogu, uvalit će vam sve i svašta. Treba zaista biti jako, jako pažljiv s njihovim proizvodima. Mi smo nakon puno godina konačno raspisali sve procedure u radu s Kinom. Imamo striktno propisano što i kako s Kinezima poslovati. Imamo kontrolu kvalitete, tako da smo sad već maheri u otkrivanju grešaka i propusta. Kulturološke razlike između Kine i nas su ogromne, a njihova poslovna filozofija posve je drukčija. Znači, prodat će vam nešto neispravno i pravit će se ludi kao da nisu znali jer je njima, u njihovoj kulturi i tradiciji, jedna od najgorih stvari kada nekome moraju priopćiti lošu vijest. Tako da i kad priznaju grešku, razvlačit će vas unedogled da i dalje nastavite raditi s njima. Neće vam dati nikakvu satisfakciju, potvrdu, odštetu u materijalnom ili kreditnom smislu, nego će vas razvlačiti, razvlačiti, razvlačiti. Moja iskustva su takva. No koliko god je izazovno poslovati s Kinezima, s druge strane, nitko drugi za većinu svih roba koje oni proizvode, ne može postići takvu cijenu kao što mogu Kinezi.
Uskoro slavite 30. rođendan tvrtke. Jeste li zadovoljni postignutim? Na što ste posebno ponosni? Čime mjerite uspjeh u poslovnom i privatnom životu?
Dogodine, 29. lipnja, slavimo 30 godina otkako sam otvorio firmu i ne da sam zadovoljan, nego sam prezadovoljan svime što smo postigli. Mi smo danas firma koja jako uspješno posluje. Izvozimo u 35-40 zemalja svijeta, imamo nekoliko jako uspješnih brendova, vodeći smo u mnogočemu što radimo, tako da sam izuzetno zadovoljan. Ponosim se brendovima koje smo lansirali, kao i njihovim značajem. Ponosim se izuzetno zadovoljnim partnerima s kojima surađujemo, pogotovo u smislu gdje smo s mnogim našim distributerima i kupcima i partnerima postali prijatelji. Znači, privatno se družimo i stvarno iskreno u tome uživamo.
Nije ovdje riječ samo o poslu jer mi smo i u ovim “neposlovnim aktivnostima” prepoznati kao ekipica koja voli druženja i fešte. Posebno se ponosim djelatnicima koje imam, ispunjava me zadovoljstvom kad vidim da su i oni zadovoljni i kad to otvoreno pokazuju. Mislim da smo onako baš jako kompaktna i dobra ekipa. Trudim se biti što bolji lider svojim djelatnicima i nagraditi ih kad god mogu. Ne samo novčano, nego u svakom pogledu. Želja mi je da stvarno ostanemo dobra ekipa jer ne mogu ni ja od zaposlenika očekivati da se maksimalno trude za firmu ako ta firma prema njima nije maksimalno korektna.
U privatnom, kao i u poslovnom životu uspjeh mjerim baš tim nekakvim zadovoljstvom. U ovom poslu novac mi stvarno nije na prvome mjestu, nego upravo to jako veliko zadovoljstvo. Sretan sam što imam trojicu prekrasnih sinova koji su već odrasli ljudi i koji imaju svoje uspješne firme, a s druge strane su jako skromni dečki, odgovorni i predani poslu.
Moram ovdje naglasiti nešto što me izrazito usrećuje: imam jako, jako, jako velik krug dobrih prijatelja i uza sve ove poslovne obveze, uspijevamo se i jako dobro družiti, jer ja sam netko tko uza sav ovaj posao obožava ljude, prijatelje i druženja, zabave, fešte, tamburaše, dobro vino… Tako da, evo, i ta neka komponenta života, povrh posla, kod mene je ispunjena i stvarno mogu reći da sam zbog toga jako uspješan čovjek.
Postoji još nešto do čega jako držite, a to je društveno odgovorno poslovanje. Osobito su vam na duši mladi ljudi i djeca. Koje aktivnosti provodite u tom smislu?
S obzirom na svoje gaming brendove, svjesni smo da imamo jako veliku odgovornost prema korisnicima, a to su najčešće djeca i mladi. White Shark ima više od pola milijuna pratitelja na svojim kanalima, a putem svih naših youtubera i influencera, imamo više od 15 milijuna pratitelja. Budući da imamo jako velik utjecaj na klince, želimo ih okrenuti u nekom pozitivnom smjeru. Zato pokrećemo brojne akcije u tom smislu.
Naime, danas se djeca sve manje igraju vani, sve manje se bave sportom, sve manje se kreću, sve više su vezani uz televizore, mobitele, kompjutore. Bitno je osvijestiti im tu ravnotežu u životu: da limitiraju vrijeme koje su proveli uz neku konzolu ili sl., da moraju imati stvarne prijatelja, ne samo virtualne; da se moraju družiti i igrati na otvorenom, boraviti u prirodi, da se moraju baviti sportom… To je nešto što ćemo kao brend uporno promicati.
Drugo što nas muči spada u domenu zaštite okoliša, brigu o prirodi, životinjama, planetu. Svi vidimo kamo sve ovo ide s klimatskim promjenama, onečišćenjem svih vrsta itd. i maksimalno podržavamo sve akcije čišćenja mora, plaža, prirode, kao i usmjeravanje djece i mladih u smjeru ekologije i brige o okolišu.
Dogodine, 29. lipnja, slavimo 30 godina otkako sam otvorio firmu. Ponosim se izuzetno zadovoljnim partnerima s kojima surađujemo, pogotovo u smislu gdje smo s mnogim našim distributerima i kupcima i partnerima postali prijatelji.
