Fokus mi je na geotermalnom sektoru

Za boljitak čovječanstva trebali bismo se okrenuti primjeni zelenih tehnologija, održivom razvoju i obnovljivim izvorima energije.

dragan-jurilj-GEOEN

Dragan Jurilj, partner i član uprave hrvatske tvrtke Geoen, s turskim je partnerom izgradio prvu hrvatsku geotermalnu elektranu “Velika 1” u Velikoj Cigleni. Razgovarali smo s njim o tome kako je izgledao taj nimalo lagan put s obnovljivim izvorima energije, posebno geotermalnim izvorima energije te mogućnostima investiranja takvih zahtjevnih projekata.

poduzetnicki mindset

“Oduvijek sam osjećao poziv da budem poduzetnik. Poduzetnik je samostalan i smišlja inovacije, no istodobno preuzima i rizike. Moj cilj bio je upravo to, biti samostalan, prihvaćati rizike i svojim aktivnostima pomicati granice te njima utjecati na promjene”, rekao je Jurilj.

Bili ste uspješan sportaš i osvajač mnogih medalja, bivši ste osvajač i europskog zlata u taekwondou, a nastupali ste i na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Prenose li sportaši neke osobine i na svoje biznise?

Bavljenje sportom uvelike mi je pomoglo da se izgradim kao osoba. Utjecalo je na izgradnju mog samopouzdanja te se iz tog razloga nikada nisam bojao preuzeti rizike poslovnog pothvata. Sport me naučio da se ne bojim nositi s izazovima. Jedini način da spoznate jeste li u pravu kad je riječ o poduzetničkoj ideji, jest da je pokrenete. A da biste je pokrenuli, trebate imati dovoljno samopouzdanja i biti jako uporni kako biste je i ostvarili.

milatic-jurilj-geoen
Dragan Jurilj, državni tajnik Ivo Milatić, Marijan Krpan i Tomislav Jureković

Prva pomisao većine ljudi na riječ OIE su fotonaponski sunčani sustavi. Vi ste krenuli u izgradnju modernih elektrana. Zašto baš geotermalne elektrane?

Istina, većina ljudi na spomen OIE misli na solarne fotonaponske elektrane ili na vjetroelektrane, no bez obzira na to, moj je fokus otišao prema geotermalnom sektoru. Prije 13 godina, kada sam se zainteresirao za ulaganje u sektor OIE, moglo se pronaći dosta novinskih tekstova u kojima su znanstvenici upozoravali na globalno zatopljenje i nužnost smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu. Proizvodnjom električne energije iz OIE, govorili su znanstvenici, bitno se može utjecati na smanjenje ispuštanja takvih plinova, što me i zainteresiralo za ovaj sektor. Tada sam odlučio proučiti tehnologije, tržište i ekonomičnost takvih projekata.

Nakon što sam proučio ekonomičnost, proučio sam i tržište. Zaključio sam da je u Hrvatskoj kvota za vjetroelektrane već bila popunjena, a gradnja velikih solarnih elektrana tada nije bila poticana i nije bila ekonomična. Odlučio sam ulagati u proizvodnju električne energije iz biomase i geotermalne energije. U to vrijeme moj mlađi brat Željko već je započeo s provedbom Vladina programa upotrebe geotermalne energije u RH, pod imenom GEOEN, pa mi je predložio ulaganje u geotermalni sektor. Tako smo na njegov prijedlog otvorili društvo GEOEN d.o.o. i započeli s razvojem Vladina programa GEOEN, a prvi projekt iz tog programa u koji smo ulagali bio je upotreba geotermalne energije i gradnja geotermalne elektrane na lokaciji geotermalnog polja Velika Ciglena. Društvo GEOEN d.o.o. danas je vlasnik i nositelj projekta gradnje geotermalne elektrane “Velika 1” u Velikoj Cigleni.

Nakon izgradnje najvećeg hrvatskog kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu u Babinoj Gredi, završili ste prvu i najveću hrvatsku geotermalnu elektranu u Velikoj Cigleni kod Bjelovara. Možete li nam malo predstaviti projekte, tko su investitori?

Prvi projekt u sektoru OIE koji sam realizirao projekt je gradnje najvećeg kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu “Uni Viridas”, snage 9,7 MWel u Babinoj Gredi. Investicija je premašila iznos od 400 milijuna kuna. Taj sam projekt započeo istovremeno uz razvoj geotermalne elektrane u Velikoj Cigleni, ali zbog nekih neplaniranih zastoja u realizaciji projekta geotermalne elektrane ipak sam prvo realizirao projekt gradnje kogeneracijskog postrojenja. Partner u tom projektu bila je turska grupacija Unit Group (preko tvrtke Unit Investment). To je grupacija s 40 godina iskustva u energetskom sektoru. Kompanija je vlasnik dviju plinskih elektrana u Turskoj, “Uni-Mar” snage 480 MWel i “Gebze” 865 MWel. U partnerstvu s Dogus Groupom investirala je u najveću privatnu hidroelektranu “Boyabat” snage 520 MWel. Investicije u te tri elektrane prelaze iznos od 2,5 milijardi USD.

Nakon kogeneracijskog postrojenja “Uni Viridas” realizirao sam i projekt gradnje kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu “Grubišno Polje” snage 5 MWel, čija je investicija iznosila približno 250 milijuna kuna. Partner i kasnije kupac u ovom poslu bila je francuska korporacija Akuo Energy. Oni su, kada smo započeli suradnju, imali investiranu 1 milijardu eura u sektor OIE, a cilj im je doseći ulaganje od 7 milijardi eura. Naposljetku sam uspješno realizirao i projekt gradnje prve hrvatske i najveće europske ORC geotermalne elektrane “Velika 1”, snage 16,5 MWel na geotermalnom polju Velika Ciglena kod Bjelovara, čija je investicija iznosila 325 milijuna kuna.

Kao partnera i investitora, za tada već izvrsno pripremljen projekt, pronašao sam i doveo u Hrvatsku gospodina Muharrema Balata. Budući da se ovdje radilo o već dokazanim geotermalnim rezervama i najvećem ležištu u EU, s postojećim bušotinama i ugovorom o otkupu električne energije, gospodin Balat uvidio je dobru poslovnu priliku i odlučio je investirati u nju. Inače, gospodin Balat osnivač je turskog holdinga MB Holding i tvrtke Mege, preko koje je izgradio i prvu privatnu geotermalnu elektranu u Turskoj. Mege je danas jedna od pet vodećih privatnih kompanija u Turskoj u razvoju geotermalnih resursa s kapacitetom od 75 MWel.

Ministar Tomislav Ćorić i Muharrem Balat
na svečanom otvorenju geotermalne elektrane Velika 1.

Ukupna vrijednost ovih triju ostvarenih investicija iznosi oko 1 milijardu kuna. Realizacijom tih greenfield investicija otvorili smo stotinjak novih radnih mjesta, smanjit ćemo ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu za 170 000 tona/god te ćemo proizvoditi električnu energiju za 60 000 kućanstava.

Kažete kako ste na vrijeme shvatili da u ovakve projekte treba krenuti sa strateškim partnerima koji su prepoznali uspavani geotermalni potencijal Hrvatske. Je li to jedino rješenje za razvoj ovih postrojenja?

S obzirom na to da se na hrvatskom tržištu, nažalost, ne može pronaći kapital za ulaganje u bušenje i istraživanje geotermalne vode, za razliku od Turske i Njemačke, gdje je za takva ulaganja država osigurala modele kako bi ulagači mogli pribaviti sredstava, onda ste prisiljeni pronaći sredstva uz pomoć strateškog partnera. Početno ulaganje u istraživanje geotermalne vode i izrada istražno-eksploatacijskih bušotina iznosi oko 40-50% ukupne investicije.

Uzmete li u obzir da za jedan projekt veličine ovoga u Velikoj Cigleni trebate 50 milijuna eura, onda možete lako izračunati da vam vlastito ulaganje mora biti negdje između 20 i 25 milijuna eura. Hrvatske tvrtke nisu u mogućnosti izdvojiti tolika sredstva za ovakvu vrstu ulaganja, a nijedna hrvatska banka to nije spremna financirati. U takvoj situaciji preostaje vam samo pronaći stranog strateškog partnera koji može osigurati značajan vlastiti kapital, ali i financiranje projekata. Bez strateškog partnera ne bi bilo moguće realizirati ovaj niti slične projekte. Strateške partnere morao sam pronaći, ne samo za ovaj geotermalni projekt, već i za kogeneracijske projekte. Danas, kada je HBOR otvorio mogućnost izravnog financiranja subjekata koji ulažu u OIE, bitno se poboljšala situacija vezana uz financiranje ovakvih projekata.

Naravno, postoje načini na koje bi se mogao realizirati geotermalni projekt ove veličine i bez stranog strateškog partnera, ali za to bi trebala podrška vlade RH. Za fazu istraživanja i izrade bušotina u Njemačkoj osiguravajuće kuće osiguravaju do 80% ulaganja, a u SAD-u država je osnovala agenciju koja jamči bankama povrat do 90% ulaganja u slučaju neuspjelog geotermalnog istraživanja. Neke zemlje imaju i specijalne fondove za financiranje ovakvih projekata. Države daju podršku investitorima u ovom sektoru jer su uvidjele da su vrlo rijetki slučajevi neuspjeha pronalaska geotermalnog resursa (svega 2% u USA). Rade to kako bi pomogle investitorima da premoste barijeru do koje dolaze kad se obrate komercijalnim bankama za financiranje rudarskih radova.

Za geotermalne elektrane, koje su rijetke i zahtjevne, kažu da su dragulji u sektoru obnovljivih izvora energije. Zašto?

Geotermalni resurs je rijedak resurs, jeftin i konstantan izvor energije, a proizvedena električna energija iz njega stabilna je za elektroenergetsku mrežu. Takvu stabilnu proizvodnju električne energije trenutno pružaju jedino konvencionalne elektrane na ugljen, plin ili nuklearnu energiju koje želimo napustiti. Jedino geotermalne elektrane mogu biti adekvatna zamjena takvim konvencionalnim elektranama jer mogu proizvoditi jeftinu električnu energiju i toplinu 24 sata dnevno bez prestanka. Ostali OIE, kao solarne elektrane i vjetroelektrane, nemaju konstantnu proizvodnju pa se suočavamo s izazovom kako regulirati elektroenergetsku mrežu bez upotrebe konvencionalnih elektrana. Šumska biomasa je skup resurs pa je proizvedena električna energija iz njega konstantna, ali skupa. Geotermalne elektrane daju rješenje za sve te izazove te se iz tog razloga smatraju draguljem u sektoru OIE.

Ukoliko bi iskoristila sav svoj geotermalni potencijal, hidro potencijal i potencijal sunca, vjetra i biomase, Hrvatska bi mogla postati potpuno energetski neovisna, a sva električna energija koja bi se proizvodila dolazila bi iz OIE. Hrvatska bi tada bila potpuno zelena, a imala bi mogućnost izvoza certifikata “zelene” energije iz OIE. Smatram da bi geotermalna energija, ali i svi drugi oblici OIE mogli biti pokretači hrvatskog gospodarstva. Resorno ministarstvo i Vlada RH uočili su potencijal u ovom sektoru i ulažu velike napore kako bi pronašli idealan zakonodavni okvir koji bi privukao i dugoročno zadržao investitore.

Hrvatska ima dovoljne zalihe geotermalne vrele vode koja je obnovljiva i koja desetljećima nije iskorištavana. Zašto potencijal vrele vode nije dovoljno iskorišten?

Upravo kao što sam već naveo, problem je u tome što je privatnom sektoru teško pribaviti kapital za ulaganje u skupa bušenja i rizična istraživanja. Dodatno, u privatnom sektoru nije bilo ni dovoljno iskustva za takve radove s obzirom na to da se takvim radovima bavila samo INA. Vlada RH još je 2005. imala interes intenzivnije ulagati u iskorištavanje geotermalne energije i napravila je ozbiljne programe i studije opravdanosti ulaganja u taj sektor u suradnji s hrvatskim fakultetima. Investitori u te projekte iz programa trebali su biti HEP, INA i lokalne zajednice na području na kojem se projekt ostvaruje. Nažalost, to nije uspjelo iz razloga što su stručnjaci koji su radili na tim programima željeli optimizirati iskorištavanje geotermalne vode i otišli preširoko. Investicija po projektu popela im se na vrtoglavih 500 milijuna eura. U slučaju da su u programu predvidjeli faznu realizaciju projekta i razdvojili investiranje u energetski dio projekta od gospodarskog dijela projekta, projekt bi sigurno uspio.

Ne možete tjerati INA-u da se bavi ulaganjem u SPA centre i hotele, kao što HEP ne možete tjerati da uzgajaju jegulje i rajčice u staklenicima. Energetski i gospodarski dio moraju biti razdvojene i samostalne cjeline koje će se ostvariti, ili neće, na temelju tržišne potrebe za takvim projektima i interesom investitora koji se bavi ulaganjem. To je po meni bio osnovni razlog neuspjeha Vladine vrlo pozitivne inicijative upotrebe geotermalne energije u RH. Tek sada, nakon što je geotermalna elektrana Velika 1 puštena u rad, na nju se mogu vezati neke druge gospodarske grane koje u svom procesu proizvodnje trebaju toplinu. Ne možete tjerati nekoga da gradi SPA centar, hotel ili staklenike ili sušare prije nego što je elektrana izgrađena, testirana i puštena u pogon.

Praktičar ste i očito imate znanja potrebna za ovo područje. Odakle Vam ovo iskustvo i znanje?

Za uspjeh u poduzetništvu nužno je biti praktičan, ali isto tako treba biti i kreativan, hrabar, odlučan i uporan te pravovremeno donositi odluke. Uz sve to treba znati i kvalitetno izraditi poslovni plan kako biste se upoznali sa svim segmentima poslovne ideje prije nego što je odlučite pokrenuti. To sam iskustvo i znanje stekao praksom kroz svoje prošle poduzetničke pothvate kojima sam započeo nakon završene sportske karijere. Prvo sam započeo prvim lancem cocktail barova u Hrvatskoj. Nakon prodaje barova počeo sam se baviti razvojem velikih projekata u sektoru turizma i nekretnina. Stečeno znanje sada primjenjujem u razvoju projekata iz sektora OIE.

Je li Vam administracija ikada stajala na putu relizacije projekta?

Administracija mi apsolutno nikada nije stajala na putu realizacije projekta. Naprotiv, upravna tijela su mi uvijek bila podrška. Neka pravila i zakoni moraju postojati. Ako ih poštujete i slijedite nećete imati nikakvih poteškoća s administrativnim procedurama i ishođenjem dozvola u RH. Nažalost, oni koji nisu uspjeli ostvariti svoju poduzetničku ideju, iz bilo kojeg razloga, nerijetko prebacuju odgovornost na administrativne procedure i politiku jer takve izgovore javnost lako prihvaća. Naravno, najteže je priznati samome sebi da si sam kriv za neuspjeh. Jedino područje gdje vidim stvarne poteškoće realiziranja energetskih projekta je pribavljanje financiranja za realizaciju. Smatram da Hrvatskoj treba lakši i inovativniji pristup financiranju projekata i pristup equity kapitalu. HBOR je prvi put od svog postojanja otvorio mogućnost izravnog finaciranja subjekata, što je svjetla točka na tom putu.

Strategija energetskog razvoja Hrvatske preuzela je obvezu povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj bilanci do 2030. godine. Je li to realno i moguće?

U novom prijedlogu strategije energetskog razvoja Hrvatske spominje se da je ciljani udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije na razini EU-a 32% do 2030. godine, dok je ciljani udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije u Hrvatskoj 37% do 2030., što je veći cilj nego EU cilj. U prijedlogu iste strategije također se spominje i to da je u energetskoj politici EU-a i Energetske unije jedan od glavnih ciljeva povećanje udjela OIE, čime se pozitivno utječe na smanjenje ovisnosti o uvozu energije i energenata, smanjenje emisija stakleničkih plinova, zbrinjavanje organskog otpada (bioplinska postrojenja i postrojenja na biomasu), pojavu novih djelatnosti u uslužnom i industrijskom sektoru vezanom za tehnološki razvoj i instalaciju postrojenja na obnovljive izvore, što u konačnici pridonosi i povećanoj stopi zaposlenosti.

Moje mišljenje je da Hrvatska ima dobar potencijal i da se zadani ciljevi mogu lako dostići. Resorno ministarstvo (Ministarstvo zaštite okoliša i energetike) u ovom trenutku ulaže velike napore kako bi osiguralo poticajan zakonodavni okvir za ulaganje u ovaj sektor što će zasigurno olakšati da se ovi ciljevi vrlo brzo i dostignu. Konkretno, novim prijedlogom strategije detektiran je geotermalni potencijal na poznatim lokacijama od 67 MWel. Kako bi se taj potencijal razvio, potreban je povoljan zakonodavni okvir za ulagače jer bi bez toga potencijal mogao ostati neiskorišten, kao što je bio već desetljećima.

Planirate razvijati slične projekte u Hrvatskoj. Što je sljedeće?

Što se tiče razvoja novih energetskih projekata započeo sam s pripremom triju novih projekata iz sektora OIE zajedno sa svojim hrvatskim partnerom, društvom Eco Cunsult d.o.o., čiji je osnivač gospodin Goran Pavlović. Tvrtka Eco Consult je hrvatska inženjerska tvrtka poznata kao lider u primjeni inovativnih tehnologija za obnovljivu i održivu energiju. Dosad je investirala i realizirala nekoliko kogeneracijskih postrojenja na šumsku biomasu u Hrvatskoj. Vrijednost tih investicija premašuje iznos od 50 milijuna eura. Tvrtka Eco Consult je i moj partner u projektu geotermalne elektrane “Velika 1”, a na 9. poslovnom forumu u Dubrovniku, u travnju 2019., Goran je potpisao jedan od pet memoranduma o razumijevanju s kineskom kompanijom TIEC, jednom od najvećih građevinskih kompanija u zapadnoj Kini, za ulaganje u Hrvatsku.

OIE
Premijer Andrej Plenković i Goran Pavlović.

Investicija u nova tri projekta koja pripremamo, premašit će ulaganje od 100 milijuna EUR i otvoriti 50 novih radnih mjesta te proizvoditi struju za dodatnih 60 000 kućanstava.

Znači li da će TIEC biti strateški partner za ove projekte?

TIEC, ali i drugi ozbiljni ulagači i investitori iz EU imaju interes za ulaganje u naše projekte, međutim, projekti su u fazi pripreme i projektiranja, stoga je još prerano reći koga ćemo izabrati za strateškog partnera. Samo mogu reći da smo zasad jedini ulagači mi. Osim osmišljavanja projektnih ideja, bavimo se i pronalaženjem potencijala, projektiranjem te investiranjem u projekte od početne faze, koja je ujedno najrizičnija, pa do ulaska strateškog partnera. Taj naš “angel capital” ulažemo sve do točke kada je projekt spreman za ulazak strateškog partnera s kojim onda zatvaramo financijsku konstrukciju za gradnju i realizaciju tih projekata.

Čemu se trebamo okrenuti u budućnosti?

Ulaganje u OIE potiče gospodarstvo, otvara nova radna mjesta, utječe na smanjenje emisije stakleničkih plinova i pomaže očuvanju okoliša. Osim toga ulaganjem u ovaj sektor podižemo i svijest ljudi o posljedicama koje mogu nastati zbog klimatskih promjena. Znanstvenici upozoravaju da bi klimatske promjene mogle započeti unutar 10 godina ukoliko se radikalnije ne smanji ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu. Da bismo uspjeli u smanjenju potrebna je kolektivna promjena ponašanja i to ne samo u političkim i vladajućim strukturama, već i kod svakog pojedinca. Za boljitak čovječanstva svi bi se trebali okrenuti primjeni zelenih tehnologija, održivom razvoju i obnovljivim izvorima energije.

Je li Hrvatska zaista zemlja inovatora?

Hrvatska ima sve temeljne pretpostavke da pojedincu omogući da bude inovator ili poduzetnik i ostvari svoju ideju. Imamo demokraciju, kapitalizam i slobodu tržišta. Samo je do pojedinca da se odvaži i krene u poslovni pothvat te tako pokuša ostvariti svoju poduzetničku ideju.

Prijavite se na naš Newsletter

Saznajte novosti iz svijeta poduzetništva.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.