Tehnologija nas je dovela do točke na kojoj se moramo zapitati upravljamo li mi njenim razvojem ili on upravlja nama. Budućnost je rezultat odluka koje donosimo sada – tehnologija juri, a mi kaskamo bez kompasa i kontrole. U tom ubrzanom ritmu, društvo sve teže prati korak, a još je teže razaznati tko postavlja dnevni red i komu vjerovati.
Povjerenje kao valuta budućnosti
Jedan od relevantnijih pokazatelja globalnog stanja povjerenja dolazi iz Edelman Trust Barometra, godišnjeg istraživanja koje se provodi u 28 zemalja, među desecima tisuća ispitanika, s ciljem mjerenja povjerenja u četiri ključne institucije: vladu, biznis, medije i nevladine organizacije. Prema najnovijem izdanju, dvije trećine ispitanika više ne zna razlikovati činjenice od dezinformacija. Mladi sve češće informacije traže kroz influencere i algoritamski filtrirane zaglupljujuće sadržaje, gdje je povjerenje lateralno, a ne institucionalno. U takvom medijskom pejzažu istina se gubi u buci, a povjerenje postaje valutom budućnosti.
Ako mediji žele opstati, moraju ponovno zaslužiti svoju ulogu čuvara javnog interesa. Prolazimo globalnu krizu povjerenja: 70% ispitanika smatra da političari, poslovni lideri i novinari namjerno šire neistine ili pretjerivanja, 64% ističe da je teško razlikovati vjerodostojne vijesti od lažnih informacija, a svega 36% vjeruje da će život sljedeće generacije biti bolji. I dok algoritmi oblikuju našu percepciju, mi ih prihvaćamo bez propitivanja. Shvaćamo li koliko je to opasno? Umjetna inteligencija donosi brže procese, analizu podataka, optimizaciju sustava i predviđanje kvarova. Pomoći će nam raditi učinkovitije, ali neće promijeniti žarulju, previti ranu ili izgraditi kritičnu infrastrukturu. Neće zamijeniti topli majčin zagrljaj, bakinu mirisnu štrudlu niti ljudsku empatiju – onu koja nas povezuje, usmjerava i daje smisao onome što radimo, bar u stvarima koje uistinu vrijede. Zašto smo pritom odlučili biti samo pasivni promatrači, a ne aktivni sudionici u oblikovanju etičkih okvira? Budućnost nije pitanje slučajnosti – ona je rezultat odluka koje donosimo sada.
Tehnologija kao saveznik, a ne gospodar
No ono što me kao roditelja najviše plaši jest činjenica da upravo mladi ljudi, koji ulaze u svijet odraslih odluka, postaju pasivni konzumenti sadržaja kojima su okruženi, umjesto da uče, propitkuju i donose vlastite zaključke. Za to smo odgovorni svi mi koji odgajamo nove generacije – kao roditelji, profesori ili mentori. Ako ih ne osnažimo znanjem i kritičkim mišljenjem, riskiramo generaciju koja će živjeti u digitalnoj diktaturi, a ne u slobodnom društvu. Imat ćemo stado ukalupljenih ovaca koje slijede bez razmišljanja, glasa i otpora.
Upravo je zato presudno osvijestiti da se budućnost gradi ljudima koji razumiju da tehnologija mora biti naš saveznik, a ne gospodar. Svijet se mijenja brže nego što ga možemo razumjeti, a u toj utrci najviše gubimo ono što nas čini ljudima.
Trebamo lidere koji tehnologiju vide kao saveznički alat, a ne kao sredstvo dominacije. Trebamo ljude koji biraju okruženja i smjerove, vođeni vrijednostima koje ostavljaju iza sebe. Ono o čemu danas odlučujemo, oblikovat će svijet u kojem će sutra živjeti naša djeca. Neka taj svijet, baš kao i božićni blagdani pred nama, bude ispunjen svjetlom, povjerenjem i ljudskošću.
