Žene u muškom svijetu

Reakcija na nedavno objavljeno istraživanje portala MojPosao o zadovoljstvu na poslu.

ivana-radic-zagreb

Nedavno istraživanje portala Mojposao.net pokazalo je poprilično očekivane rezultate. Iako je tema muškog i ženskog vođenja te načina funkcioniranja timova i lidera u svijetu unatrag desetak godina poprimila široke razmjere te su napisani brojni članici o transakcijskom (pretežno muškom) i transformacijskom (pretežno ženskom vođenju), u Hrvatskoj i dalje kasnimo s primjenom praktičnih alata.

Prema navedenom istraživanju, žene u većoj mjeri od muškaraca sklapaju prijateljstva na poslu. Trećina žena (33%) na poslu ima bar jednog prijatelja, dok isto može reći tek 23% muškaraca. Čak 60% muškaraca na poslu s kolegama ima profesionalni odnos, dok je među ženama takvih 47%.

Zašto je to tako?

Žene trebaju drugačije vrste odnosa. Odmalena dječake učimo natjecanju, što se najbolje vidi u sportovima u kojima dominiraju muškarci. Sistem pobjede i poraza nešto je čemu se dječaci uče od malih nogu. S druge strane, djevojčice gaje prijateljske odnose i jako im je važno da ti odnosi traju i da budu skladni. U kasnijoj dobi žene i dalje očekuju prijateljske odnose te im je u poslovnom svijetu, koji je i dalje dominantno muški, s drugačijim setom pravila, teže ostvariti ono što priželjkuju.

Žene žele da ih se prepozna, da ih se pohvali, da imaju priliku izraziti ono što misle. U muškim kolektivima, gdje svatko ima svoju ulogu i gdje se očekuje da slijedite hijerarhiju, ženama se daju dvije opcije: ili prihvatiti pravila koja im nameće kolektiv ili pokušati nametnuti svoj način, što je poprilično teško. Žene vrlo često u hijerarhijskim kolektivima preuzimaju muške principe ponašanja te poštuju pravila koja su im nametnuta smatrajući da je to način na koji se dolazi do određene pozicije.

Žena može uspjeti u muškome svijetu na muški način, ali je to vrlo teško i mukotrpno, s mnogo odricanja. Za takvu ženu druge žene nemaju puno epiteta.

Ako uzmemo u obzir da je ženama prirodnija ravna struktura (tzv. flat structure), onda je jasno da se žene povezuju, razgovaraju, pomažu na potpuno drugačije načine. Ženama je važan proces kojim dolaze do rješenja i to je zapravo onaj dio koji muškarci teško mogu prihvatiti jer ih smatraju nedovoljno odlučnima i nefokusiranima. S druge strane, muškarcima je važan cilj i oni će puno brže donijeti odluku u kojem smjeru se ide, dok će žene analizirati razne opcije prije odluke.

Muški i ženski mozak jednostavno drugačije funkcioniraju i u tome leži razlika. I jedan i drugi model, i transakcijski i transformacijski imaju svoje dobre i loše strane te vrijeme i mjesto kada se koriste.

Prema istraživanju provedenom na 20.000 poslovnih subjekata, koje je 2017. g. proveo EY i Peterson Institute for International Economics (Washington DC), došlo se do zaključka da tvrtke koje vode žene i u svom visokom i srednjem menadžmentu imaju više žena, donose i veći profit. Gallupovo istraživanje (2015.) također dovodi do zaključka da se žene puno više angažiraju na poslu i da stvaraju radne grupe s puno boljim angažmanom, a potom i rezultatima. Zaposlenici koji rade za ženskog menadžera na 33% angažmana su u odnosu na one koji rade za muške menadžere (27%), što je razlika od 6 postotnih bodova u korist ženskih menadžera. Žene koje rade za ženskog menadžera su najangažiranije, 35%, dok je najmanja angažiranost muškaraca koji rade za muškog menadžera, svega 25%, što je razlika od 10 postotnih bodova.

Zašto onda nema više žena na top pozicijama?

Razloga je svakako mnogo, a jedan od njih je i to što radimo u muškom svijetu, prema muškim pravilima. S druge strane, žene često ne verbaliziraju ono što žele ili misle da zaslužuju, nego očekuju da ih netko pohvali za njihov rad.

Samopromocija je nešto što žene ne znaju ili ne žele raditi jer im se ne sviđa konotacija, a muškarci to rade oduvijek i ne smatraju to nečim posebnim.

Muškarcima posao – samo posao, a žene posao shvaćaju vrlo osobno. U slučaju da pogriješe, muškarci će krenuti dalje na novi projekt u novu priču, dok će žene beskonačno analizirati gdje su pogriješile i tražiti grešku, najčešće u sebi. Ono što žene trebaju naučiti iz neuspjeha je lekcija i krenuti dalje.

Jedan od najporaznijih podataka istraživanja portala Mojposao.net je da samo 1% ispitanika smatra kako su najkvalitetniji kolektivi s više žena, što me uopće ne čudi.

Žene još uvijek nisu naučile raditi niti ponašati se u drugačijim okvirima. Za to su potrebne žene liderice koje će stvoriti atmosferu u kojoj će se druge žene prije svega dobro osjećati, gdje će se glavne prepreke ženskom načinu vođenja izbalansirati te postaviti nova pravila. Dobrih primjera ima i u Hrvatskoj, ali još uvijek ih se može nabrojiti na prste.

Činjenice govore u prilog ženskom načinu vođenja, no ako se žene same ne izbore za takav način, ništa se neće promijeniti. Iako se nekima čini da su žene krenule u novu eru feminizma i emancipacije te da su muškarci zakinuti, to uopće nije slučaj. Ono što žene žele su jednake mogućnosti i jednaki financijski uvjeti za isto radno mjesto. I za kraj: edukacije, praktične primjene, korištenje ženskih potencijala, razumijevanje muških i ženskih principa poslovanja ključ su razvoja gospodarstva i poduzetništva.



Pretplati se

Prijavite se na naš Newsletter

Saznajte novosti iz svijeta poduzetništva.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.