Dok društvo uvodi razne inovacije, škole stagniraju u svojem razvoju, a kao rezultat, iz njih ne izlaze ljudi koji razmišljaju izvan okvira, kakve svijet treba. Dakako, neke se javne i privatne škole moderniziraju – učenici rade u grupama na rješavanju problema, uče online i integriraju znanost s umjetnošću. No većina institucija ne podučava ono što bi trebalo biti u središtu suvremenog obrazovanja – poduzetništvo, sposobnost ne samo pokretanja poduzeća, već i kreativnog i ambicioznog razmišljanja.
Thomas Friedman, dobitnik Pulitzerove nagrade, zagovara inspiriranje mladih da stvore tvrtke koje će građanima njihove zemlje pružiti dugotrajno zaposlenje. Budući da poslovi na koje se oslanjala generacija 61-godišnjeg Friedmana više nisu dostupni, on se zalaže za to da učenici završe srednju školu “spremni za inovacije” – što znači da, uz svoje regularno obrazovanje, steknu i kritičko razmišljanje, nauče komunicirati i surađivati te da steknu vještine koje će im pomoći da pokrenu vlastiti posao.
Osigurava socijalnu pravednost, ulijeva povjerenje i potiče gospodarstvo
Poduzetničko obrazovanje koristi učenicima svih društvenoekonomskih sredina jer djecu uči razmišljati izvan okvira i njeguje nekonvencionalne talente i vještine. Nadalje, stvara priliku, osigurava socijalnu pravednost, ulijeva povjerenje i potiče gospodarstvo. Škole ne moraju same podučavati ove vještine. One mogu kontaktirati nebrojene organizacije koje pomažu nastavnicima da podučavaju poduzetništvo ili iskoriste inicijative koje spajaju djecu svih dobnih skupina sa stručnjacima za znanost i inženjerstvo širom zemlje, kako bi se mogli uključiti u praktične projekte.
Budući da poduzetništvo može i treba promovirati ekonomske prilike, može poslužiti kao sredstvo socijalne pravednosti. Julian Young (29) bio je diler droge suočen s 15-godišnjom zatvorskom kaznom kada mu je mentor rekao da je poduzetnik. Godinama kasnije, Young je osnovao i postao izvršni direktor Start Centra za poduzetništvo, organizacije sa sjedištem u Omahi koja pomaže ženama i manjinama da pokrenu vlastiti posao. Baš kao što je njemu njegov poduzetnički instinkt pomogao da izbjegne put od škole do zatvora i da postane uspješan vlasnik tvrtke, tako i on može pomoći drugim mladim ljudima da ne upadaju u nevolje, već da ostvare svoje nerealizirane talente. Neprofitni program zatvorskog poduzetništva spaja zatvorenike s mentorima, a nastavni ih program čini poduzetnicima. Program je stekao vjerodostojnost kada se pokazalo da je mogućnost povratka zatvorenika na ponovnu zatvorsku kaznu nakon služenja prvotne, manja za 10 %.
Nadalje, poduzetništvo je potaknulo manjine, žene i imigrante da stvore bolji život za sebe i svoje obitelji. Trenutno manjine posjeduju 15 posto svih američkih poslova, što čini 591 milijardi dolara prihoda. Žene pokreću posao u jednom i pol puta većem prosjeku od nacionalnog prosjeka i trenutno posjeduju 40 posto svih poduzeća, proizvodeći gotovo 1,3 bilijuna dolara prihoda. Imigranti su još jedan nadahnjujući primjer. S obzirom na to da članovi ove grupe posjeduju 18 posto poduzeća, generirajući više od 775 milijardi dolara prihoda, Friedman savjetuje mladim poduzetnicima da zamisle da su oni imigranti, jer su “novi imigranti paranoični optimisti”. Iako imigranti koji pokreću posao znaju da mogu propasti, nemaju što izgubiti, ističe Friedman. Oni preuzimaju rizik i uporni su – a to su dvije vrlo važne osobine za poduzetnike. Budući da poduzetništvo potiče takve karakterne osobine, ono obećava korist svim učenicima – ne samo onima iz obitelji s niskim dohotkom.
Prema knjizi Paula Tougha, “Kako djeca uspijevaju: oštroumnost, radoznalost i skrivena snaga karaktera”, učenici koji pohađaju privatne škole nisu oni koji će promijeniti svijet. Razlog: Ove škole nude imućnim roditeljima “veliku vjerojatnost izbjegavanja neuspjeha”. Drugim riječima, imućna pozadina često ne potiče djecu na rizike i pogreške, koje su nužne za njegovanje domišljatosti. Kada bi učenici učili poduzetništvo, bili bi prisiljeni razmišljati izvan okvira, doživljavati neuspjeh i ustrajati, a ta bi ih iskustva poticala da postanu kreativni i inovativni.
Uz to, poduzetništvo obuhvaća talente i vještine koje nastavnici u konvencionalnim učionicama inače mogu kažnjavati. “Poduzetnici su anomalije. Ne uklapaju se “, kaže Young. Možda nisu “pametni prema gradivu u knjizi”, ali uspijevaju ako im se pruži prilika da iskoriste svoje ljude pametnim i rizičnim vještinama.
Richard Branson, osnivač Virgin Group, dobra je ilustracija. Branson se često prisjeća kako je bio loš učenik. I serijski poduzetnik, Bo Peabody, također ističe kako poduzetnici imaju tendenciju da budu dobri učenici – dobri su u raznim stvarima, ali nisu izvrsni ni u jednoj stvari posebno. Ta sposobnost širokog razmišljanja omogućava tim mladim ljudima da ispune raznolike zadatke potrebne u pokretanju tvrtki, kaže Peabody.
Vjerovanje ovog poznatog rizičnog kapitalista da poduzetnici imaju ograničenu pozornost odjeknuo je do Anthonyja Pensiera, predsjednika tvrtke Pennwood Technology Group, koji kaže da ima poremećaj manjka pažnje i da je, budući da ga nikada nije liječio, uspio usmjeriti svoju energiju u put do uspjeha. Suprotno tome, recept za lijek Ritalin protiv ADHD-a postavio je Younga na destruktivan put sve dok nije upoznao mentora koji mu je rekao da je poduzetnik.
Promoviranje socijalne i emocionalne dobrobiti
Poduzetničko obrazovanje promovira socijalnu i emocionalnu dobrobit. Naime, prema studiji iz 2012. godine provedenoj na 11.000 MBA diplomanata iz Sveučilišne škole Wharton Sveučilišta u Pennsylvaniji, poduzetništvo je povezano sa srećom više nego što to čine druge kategorije poslovnog pothvata. Prema profesoru iz Whartona, Ethanu Mollicku, koji je bio koautor studije, diplomirani studenti koji su pokrenuli vlastiti posao uglavnom su bili “znatno sretniji” od ostalih zbog veće kontrole nad vlastitom sudbinom. Stoga nije ni čudo da poznate poslovne škole poput Whartona, Columbia i Harvarda povećavaju svoju ponudu poduzetništva.
Uz to, mnogi se studenti odlučuju za socijalno poduzetništvo – čineći dobro, radimo dobro. Prema neprofitnoj grupi Bridgespan, u razdoblju od 2003. do 2009. godine, broj ponuda socijalnih naknada u vrhunskim poslovnim školama se udvostručio. Matthew Paisner, koji je osnovao Altru-Help, internetsku stranicu koja povezuje korisnike s lokalnim volonterskim mogućnostima, primijetio je da među milenijalcima raste “filantropska vrlina”. Milenijalci, kaže Paisner, teže radu za društveno odgovorne tvrtke i ne vide profit i svrhu kao međusobno isključive.
Poduzetničko obrazovanje ulazi u neke škole, zahvaljujući perspektivnim ljudima i organizacijama. Određeni programi već potiču učenike da pokrenu vlastite tvrtke već u srednjoj školi, a neke škole rade s rizičnim kapitalistima i investitorima koji bi financirali startup kompanije mladih. I mladi poduzetnici utječu na to. Emily Raleigh sa Sveučilišta Fordham, osnivačica je i izvršna direktorica grupe Smart Girls Group koja “nastoji ujediniti, nadahnuti i osnažiti sljedeću generaciju utjecajnih žena”. Ono što je počelo kao digitalni magazin, sada se sastoji od 12 različitih brendova, u rasponu od biltena, internetskih predavanja do mreže profesionalnih odraslih žena. Maya Penn, trinaestogodišnja govornica TED-a, prodaje vlastite pletene šalove i kape na internetu i donira postotak svog prihoda neprofitnim organizacijama. Šesnaestogodišnje čudo, Erik Finman, prisjeća se učitelja koji mu je rekao da odustane i radi u McDonald’su, osnovao je program za podučavanje video chat Botangle i startup Intern for a Day, koji povezuje kompanije s potencijalnim pripravnicima koji jedan dan rade na projektu koji predstavlja strukovnu audiciju.
S obzirom na takav razvoj, tradicionalno obrazovanje – staro “kreda i razgovor”, pamćenje i udovoljavanje točnih odgovora – čini se kao velika smetnja inovacijama. Kao što je Albert Einstein jednom rekao: “Ne možeš očekivati drugačiji rezultat ako nastaviš činiti stvari uvijek na jedan te isti način.”
Izvor: Entrepreneur
