Iz više bih razloga volio da sam u djetinjstvu bio učen poduzetništvu. Kao dječak s farme u Idahu, sve što sam znao o svojoj potencijalnoj karijeri jest to da nisam htio biti siromašan kada odrastem. Moj djed, koji je bio uspješan liječnik, predložio mi je da postanem anesteziolog, a ja sam se držao njegovoga savjeta kao da je evanđelje. Ali da sam ranije znao da sam rođen za poduzetništvo, upisao bih fakultet s jačom spoznajom o tome tko sam i imao bih promišljeniji plan.
Što gubimo ako djecu ne podučavamo poduzetništvu?
Vjerujem da postoji mnoštvo djece koja su rođena za poduzetništvo, a koja će zbog nedostatka prilika “zaglaviti” na putu i biti spriječena iskoristiti svoje darove. A to će biti naš gubitak, koliko i njihov. Zamislite da je Elon Musk kao dijete bio usmjeren u drugome smjeru i završio kao diler, a ne kao revolucionar u autoindustriji, svemirskim putovanjima i platnim sustavima. Postoji mnoštvo “Elona” koji neće ostaviti svoj trag jer im poduzetničko “sjeme” nije bilo usađeno kada je postojala najveća šansa da se razvije i procvjeta. Postoji gomila djece poput mene, koja nikada neće iskoristiti svoje talente jer im je rečeno da nemaju potencijala ili zato što su teško slijedila pravila.
No poduzetnički su tipovi očito manjkavi kada je u pitanju ortodoksno ponašanje. Imaju urođenu sposobnost razmišljanja izvan okvira, što može učiniti strogo tradicionalne pristupe izrazito dosadnim. A kada je djeci dosadno, nisu sklona djelovati, ne obraćaju pažnju i njihove ocjene pate. Ali čak bi i djeca bez puno poslovne sposobnosti imala koristi od poslovnog obrazovanja. Većina malih poduzeća propadne jer ljudi shvate, na teži način, da nemaju poslovnu sposobnost.
Zašto bismo svi imali koristi od učenja poslovnih vještina?
U svojim dvadesetima bio sam vlasnik tvrtke za trgovačke znakove i iz tog se razdoblja posebno sjećam jednoga klijenta. Kad sam prvi put s njim razgovarao telefonom o tome kakav znak želi, bio je entuzijastičan. Njegova je priča zvučala poput priče o uspjehu u svojim začecima. Zatim sam ušao u njegovu trgovinu. Rukovali smo se i kada sam pogledao udesno, ugledao sam divovski ekran mobitela. Bacivši pogled ulijevo, vidio sam divovski prikaz specijalnih sapuna.
Moj mi je klijent tada uzbuđeno objasnio da je uložio svoju ušteđevinu kako bi pokrenuo svoj novi posao. Zamolio me i da to zamislim: Zavirite u trgovinu tražeći specijalne sapune i odlučite “ubiti dvije muhe jednim udarcem” pa kupite i mobitel. Ili, ako ste raspoloženi za novi mobitel, zašto ne biste kupili još i dva specijalna sapuna? Premda sam tada bio neiskusan, njegov mi je plan zvučao pomalo čudno, no kako je bio duplo stariji od mene, pretpostavljao sam da s obzirom na iskustvo, možda ima neke posebne uvide.
Šest mjeseci kasnije ponovno me nazvao i, s osjetno manje entuzijazma, zamolio da se vratim i skinem znak koji sam postavio. Vraćao se svom prethodnom poslodavcu znatno siromašniji nego što je bio kada je otišao. Jadnik je naivno bacio čitavu svoju ušteđevinu. Rano poslovno obrazovanje ga možda nije spasilo, ali poznavanje predmeta nesumnjivo bi mu pomoglo u donošenju boljih odluka.
Bolje prije nego kasnije
Nevjerojatno je da predmet koji je toliko važan za naše gospodarstvo nije predstavljen našim građanima u njihovoj formativnoj dobi, kada su im umovi otvoreni za štošta i kada upijaju informacije brzinom i postojanošću u kojima više nikada neće uživati. Previše mladih smatra poslovanje dosadnom i zastrašujućom mješavinom odijela, kravata i proračunskih tablica. Oni ne vide što ono u biti jest – kreativno nastojanje koje može biti uzbudljivo i korisno.
Nakon dva tjedna boravka na fakultetu, zakazao sam sastanak sa savjetnicom. Bio sam student medicine, no jednostavno nisam volio biologiju i sve me to opterećivalo. Kada me savjetnica pitala zašto želim biti anesteziolog, rekao sam da je to zato što ne želim biti siromašan. Nježno mi je objasnila da postoji mnogo načina da ne budemo siromašni. Volio bih da mi je netko u vrtiću rekao da je poduzetništvo jedno od njih.
Izvor: Entrepreneur
