Ulaganje u obrazovanje i ljudske potencijale najisplativije je ulaganje i nikada nije kasno investirati u znanje. Cjeloživotno je učenje sveobuhvatan proces učenja s ciljem unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u osobnom životu ili iz perspektive zaposlenja. Ono može biti formalno, neformalno ili informalno i može se provoditi u svim razdobljima života.
Cjeloživotno obrazovanje je dio cjeloživotnog učenja i njegov je institucionalno organizirani dio. Ono također može biti formalno ili neformalno. To je koncepcija koja obrazovanje promatra kao cjeloživotni proces, koji počinje od osnovne i srednje škole te se nastavlja daljnjim formalnim obrazovanjem.
Učenje je uvijek cjeloživotno
Na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru osnovan je, te djeluje kao ustrojbena jedinica za potporu i razvoj djelatnosti od velikog značaja, Centar za cjeloživotno učenje koji kontinuirano radi na implementaciji novih programa i uvijek sudjeluje u organizaciji Tjedna cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj. Veleučilište time ima cilj promicati učenje i stjecanje novih znanja ili usavršavanje postojećih vještina, ali prije svega poticati svijest među građanima kako za učenje nikada nije kasno.
Učenje i potreba za stjecanjem novih znanja i vještina donekle su uvjetovani navikama i motivacijom stečenima još u djetinjstvu. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, postoje naraštaji koji unatoč završenom formalnom obrazovanju ne raspolažu znanjima i vještinama potrebnima za funkcioniranje u današnjem društvu. Značajan je i broj umirovljenika koji nemaju završenu osnovnu školu ili imaju nepotpuno završenu osmogodišnju školu, koji ne raspolažu dovoljnim poznavanjem materinskog i stranog jezika, rada na računalu, ali imaju motivaciju za učenje.
Često se naglašava kako je znanje srednjoškolaca iz tzv. STEM područja nedovoljno ili čak ispodprosječno, što ukazuje na nužnost revizije pristupa i sadržaja nastave u osnovnim školama, posebno iz matematike i prirodoslovlja, te većoj primjenjivosti stečenih znanja.
Danas se traži kombinacija starih i novih vještina i znanja
Usvajanje znanja i vještina stečenih na formalnoj razini obrazovanja svakako treba biti praćeno nizom formalnih i neformalnih programa cjeloživotnog učenja. Brze promjene na tržištu rada, gospodarske mijene i tehnološki razvoj stavljaju sve veći pritisak na obrazovanje u smislu korištenja svih dostupnih znanja i vještina te osiguranje veće zapošljivosti u skladu s potrebama tržišta rada.
Veleučilišta, kao i sveučilišta, predstavljaju mjesta na kojima mladi uz stjecanje svog formalnog obrazovanja mogu kroz cjeloživotno učenje steći i nove vještine. Ono što ostaje jest razviti sustav vrednovanja i priznavanja ishoda učenja stečenih kroz neformalne ili informalne oblike učenja. Razdoblje koje dolazi, uz sve veću primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, stavlja pred visokoobrazovne institucije potrebu osuvremenjivanja programa i pristupa učenju, a prva stepenica u tom procesu mogli bi biti programi cjeloživotnog učenja.
