Današnje vrijeme tehnoloških dostignuća i općeg napretka donijelo je blagostanje, bogatstvo i moć manjem broju ljudi. Istovremeno je većini ostala zagađena voda, suša i korjenita promjena klime, pretvorivši ih u strojeve za bogaćenje prodavajući im vodu u plastičnim bocama koje se moraju reciklirati. Još je žalosnije to što je voda napunjena mislima i energijom svih koji su je imali u rukama dok nije došla do nas. Na kraju, konzumirajući tu vodu unosimo sve negativne misli onih koji su je prethodno napunili svojim nezadovoljstvom, patnjom i tko zna kakvim sve još lošim osjećajima i energijama. Ti isti moćnici nisu svjesni da će postati žrtva pohlepe. Nitrati, nitriti i milijuni raznih drugih tvari koje se izlučuju i dospijevaju u blaženu čistu vodu samo su dio kapitala i dobiti koji uništava sve od duše do vode.
Voda je svima darovana, bilo da je kalj ili rob. Zemlje siromašne vodom postat će ovisne o zemljama koje je imaju dovoljno. Tako voda od blagoslova postaje oružjem.
„Skok u tminu“
Kada mu se približavao kraj engleskifilozof Thomas Hobbes rekao je: „Ovo je skok u tminu“. Sad kada je problem s nedostatkom vode svakim danom sve veći, njegovu misao možemo shvatit doslovno. Oni koji se klanjaju Bogu Novcu tjeraju nas da skočimo u tminu. Međutim on traži žrtvu. Multinacionalne kompanije sve više prinose Bogu Novcu VODU kao žrtvu. Koriste je za postizanje ciljeva i stjecanje bogatstva. Činjenica je, još od početka stvaranja, da onaj tko ima izvor ima moć i postaje smrtni Bog koji upravlja sudbinama ne samo pojedinaca, već i cijelih društava, država.
Voda što odlazi pere vodu što dolazi. Ugodna svježina.
Hattori Ransetsu
Za vrijeme studija pisao sam seminar o vodi, 1978. godine, tek se počelo govoriti o vodi, kao oružju za postizanje političkih i drugih ciljeva, uzrokom budućih ratova. U to vrijeme nisam ni slutio da ću postati suvremenik takvog događaja. Pročitao sam u jednom dnevnom listu kako su se sukobila dva afganistanska plemena zbog izvora i dotoka vode, kojeg je pleme, koje je bilo vlasnik tog izvora zbog suše zaustavilo plemenu nizvodno. Sukob se zbio ljeti 2002. godine. To je tek početak nečega o čemu ne razmišljam kako bih izbjegao tjeskobu.
Bogate zemlje upravo priželjkuju takvo stanje jer će trgovina vodom i bogatstvo rasti iz godine u godinu. Zemlje siromašne vodom postat će ovisne o zemljama koje je imaju dovoljno. Tako je voda od blagoslova postala oružje. Proći će još dosta vremena kad će opet postati blagoslov. Takvom odnosu prema vodi doći će kraj, ako naša vrla civilizacija prije toga ne doživi kraj. Skok u tminu.
Pronađite kap koja titra
Vrline se ne nasljeđuju u potpunosti, sve je samo začeto, dok samoodgojem i samorazvojem ne pokrenemo svijest i ponašanje k plemenitim spoznajama o odnosu prema darovanom i vječnom kao što su voda, zrak, tlo… Pronađite i pokušajte osjetiti kap koja titra titrajima kojima moramo težiti i ući ćete u svijet vječnosti, gibanja i svjetlosti. Ta kap je Ljubav koju tek moramo pronaći u svojem fluidu prije plavičastog nestajanja. Rosa, šum vode dovodi nas u viša stanja svijesti, ostaje i dalje dio naše suštine od stvaranja do danas.
