Ulice će uskoro zablistati. Miris kuhanog vina i cimeta, svjetlucanje lampica, glazba na svakom koraku… sve će nas podsjetiti da dolazi ono “najljepše doba godine”. Gradovi će se pretvoriti u pozornice sreće, a društvene mreže u galerije savršenih trenutaka. Ali dok se vani širi blještavilo, mnogi će u sebi osjećati tišinu.
Upravo su poduzetnici često oni koji nose maske snage. Motiviraju, planiraju, grade i vode. No baš u tom svijetu stalne odgovornosti, visokih ciljeva i vanjskog sjaja, usamljenost može postati posebno teška. Na poslovnim događanjima okruženi smo ljudima, ali rijetko tko zaista primjećuje ono što ne izgovaramo. Nakon svih strategija, sastanaka i poslovnih večera, dolazi trenutak kada tišina postane preglasna.
Advent, cijelim svojim spektaklom svjetala i glazbe, može tada djelovati poput kontrasta. Što je više svjetla oko nas, to jasnije osjećamo tamu u sebi. Tipično ljudski, zar ne?
Ta tiha usamljenost zna biti gotovo paradoksalna: okruženi smo ljudima, obavezama, poklonima, melodijama, a ipak se osjećamo odvojeno. U poslovnom svijetu, posebno onom poduzetničkom, često se očekuje da budemo “pokretači”, “lideri”, i “vizionari”. No, tko pokreće njih kad se svjetla ugase?
Mentalno zdravlje kao temelj
U toj tišini, međutim, postoji nešto što može doprijeti do nas dublje od riječi. Glazba.
Glazba ima moć probuditi ono što je potisnuto, donijeti olakšanje, usporiti misli i stvoriti prostor u kojem ponovno osjećamo i tugu i mir i nadu.
Muzikoterapija nije samo slušanje pjesama koje volimo, nego znanstveno utemeljena disciplina koja uključuje povjerljiv rad s terapeutom.
Glazba nas ne pita tko smo, što vodimo i koliko zarađujemo. Ona nas jednostavno sluša bez osude i upravo u toj prisutnosti glazbe, često se možemo emocionalno regulirati, tj. smiriti vlastiti unutarnji nemir i ponovno uspostaviti ravnotežu između vanjskog svijeta i unutarnjeg života. Muzikoterapija tako postaje nježan i snažan alat za čišćenje onoga što se nataložilo u nama.
U svijetu u kojem se stalno mjere uspjeh, brojke i postignuća, mentalna higijena često ostaje na dnu liste prioriteta. A upravo ona čini razliku između preživljavanja i istinskog življenja. Baš kao što svakodnevno peremo ruke, čistimo prostor i organiziramo raspored, tako moramo čistiti i svoj um od svih uznemirujućih misli, pritisaka i toksičnih očekivanja.
I upravo to predstavlja pravu mentalnu higijenu koja uključuje redovitu brigu o sebi i o svom unutarnjem prostoru.
Možda ove godine, dok gledamo adventske lampice, možemo pokušati pronaći i one unutarnje
Umjesto da bježimo od osjećaja usamljenosti, možemo ga poslušati. Možemo dopustiti sebi da budemo ljudi, ranjivi i stvarni, čak i ako svijet oko nas blješti. U tom smislu, advent bi mogao biti podsjetnik ne samo na vanjsko svjetlo, već i na unutarnje čišćenje. Vrijeme da zastanemo, udahnemo i pitamo se: “Kako sam zaista?”, a ne “Što sve još moram završiti?”.
Briga o mentalnom zdravlju znak je odgovornosti i hrabrosti. Znati stati, osluhnuti sebe, priznati da smo umorni, preplavljeni i ranjivi i dopustiti si trenutak tišine bez krivnje.
