Coaching nas uči kako u pravom trenutku postavljati prava pitanja – i kako u tom procesu podržati ljude da, umjesto što stalno traže oslonac izvana, postupno jačaju iznutra i nauče ga pronalaziti u sebi.
U svijetu u kojem se od voditelja i menadžera očekuje da budu istovremeno odlučni i empatični, stručni i inspirativni, podržavajući i poticajni, coaching pristup nudi snažan i moćan alat za vođenje ljudi.
To je oblik podrške koji, između ostalog, potiče osobu na razvoj konstruktivnog razmišljanja, samosvijesti i samopouzdanja. Kroz strukturirana i dobro postavljena pitanja, kao i raznovrsne coaching tehnike, možete pomoći osobi da samostalno dođe do traženih odgovora i rješenja za izazove s kojima se suočava.
Važno je pritom znati – coaching je primjenjiv samo kad osoba već ima osnovna znanja i iskustvo iz područja u kojem traži rješenje. Kada toga nema, uloga menadžera i voditelja nije da bude coach, već mentor: netko tko prenosi znanje i daje jasne smjernice.
Umjesto savjeta, coaching koristi pitanja. Ona nisu slučajna, već osmišljena kako bi kod osobe potaknula unutarnji dijalog i usmjerila pažnju prema rješenju.
Zamislite sljedeću situaciju…
Radite kao voditelj prodaje. Jedan od vaših najboljih prodavača dolazi vidno frustriran. Posljednje tri prezentacije nisu dale rezultate, klijenti su ostali nezainteresirani i prvi put – on sumnja u sebe. Umjesto da mu sugerirate što da napravi, odlučujete primijeniti coaching pristup.
Stoga ga pitate: “Što je uistinu problem?”
On zastane: “Mislim da ih ne uspijevam zainteresirati dovoljno rano u prezentaciji.”
– Što možete učiniti kako biste se približili rješenju?
– Mogao bih promijeniti uvod. Možda postaviti više pitanja, umjesto da odmah krenem s izlaganjem i više se fokusirati na njihove koristi, a ne na opis proizvoda.
– Što biste još mogli učiniti?
– Zatražiti povratnu informaciju posljednja tri klijenta i zamoliti iskusnog kolegu da pogleda prezentaciju i kaže mi iskreno što misli.
– Što ćete učiniti?
– Prvo ću nazvati posljednja tri klijenta i tražiti ih povratnu informaciju. Nakon toga ću zamoliti kolegu da pogleda prezentaciju, pa ću napraviti promjene za koje mislim da će donijeti rezultate.
Niste mu dali rješenje, ali ste mu pomogli da ga pronađe, potakli ga na razmišljanje, ali mu i podigli samopouzdanje.
Ovakav način vođenja stvara ljude koji ne dolaze po gotova rješenja i odgovore, već po prostor za razmišljanje. Ljude koji sami preuzimaju inicijativu. Coaching nije izbjegavanje odgovornosti za donošenje odluka, nego viša razina utjecaja. To je način da osobi pomognemo, ne da nas slijedi, već da razvije povjerenje u vlastite sposobnosti učenja i odlučivanja. Ovakva i slična pitanja ne koriste se samo u formalnim coaching susretima – mogu se ugraditi u svakodnevnu komunikaciju i timske sastanke, kao i u radu na sebi. Kada zapnete, pokušajte sami sebi postaviti jednostavno pitanje: “Što mogu učiniti da dođem korak bliže rješenju?”
Često nije riječ o tome da ljudi ne znaju što trebaju učiniti, već ih odavno nitko nije pitao da sami pronađu rješenja. Baš u tom trenutku počinje promjena. Ne u odgovoru, nego u pitanju. Ne u vanjskom vodstvu, nego u unutarnjem pomaku.
