Repetitio est mater studiorum. Na latinskom: „Ponavljanje je majka znanja.“ I doista je tako. Cijeli napredak zapadne civilizacije u posljednjih nekoliko stoljeća, a posebno ubrzano nekoliko posljednjih desetljeća, počiva na ovoj naizgled jednostavnoj istini.
Pokušaj, probaj, usudi se, pogriješi. Poučen, probaj ponovo. Iznova i iznova. Sve do ostvarenja konačnog cilja. Potpunog usvajanja znanja. Upornost je jedina osobina koja donosi znanje o bilo čemu. No, na upornosti redovito padamo poput nestrpljivog vozača koji se što brže želi dokopati vozačke dozvole bez temeljnog poznavanja prometnih znakova.
Instant znanje, instant rješavanje problema, instant uspjeh
Mantre su koje mediji neprestano ponavljaju u pokušaju ostvarenja profita onih koji su hipnozu naručili. I sami smo postali takvi. Površni, brzopleti i nestrpljivi, uvijek tražeći kraći put k ostvarenju svojih ciljeva. Jednom su pitali jednog izvrsnog studenta čiji je prosjek ocjena na fakultetu bio 4.8: „Koja je tajna tvog uspjeha?“ Nasmiješio se i odgovorio im potpuno smirenim tonom: “Jednostavno! Sjedneš i učiš.“
Njegov odgovor i otkrivanje tajne, naravno, nisu izazvali opće ushićenje i euforiju. Više ushićenja, nade i laži nudi novi promotivni spot na nekoj od društvenih mreža i obećava zaobilazak učenja i čarobnu formulu kojom ćemo bez muke ostvariti uspjeh. No svatko tko se bavi sportom, karijerom, edukacijom, poduzetništvom, vođenjem, otkrivanjem, zna onu jednostavnu istinu koju je iznio student. Sjedni i uči.
Cijeli svijet je na dlanu onome koji uporno traži, otkriva i usudi se.
Ponovi, usudi se, pogriješi, probaj ponovno
Bez ovog principa nikada ne bismo imali električnu žarulju koju je iz nebrojeno pokušaja prvi stvorio Thomas Alva Edison i koju je tako veličanstveno nadogradio naš jedinstveni Nikola Tesla. Bez ovog principa nikada ne bi postojala legenda o Michaelu Jordanu niti fantastična priča našeg Luke Modrića. Nema zaobilaznog puta do uspjeha. Trud, rad i samodisciplina jedine su alatke uspješnog usvajanja znanja. Zadaća je svakog onog tko se bavi prijenosom znanja i učenja drugih procesu usvajanja znanja, ugraditi u sebe strpljenje, razumijevanje i podršku. I poučavati. Bez ega, predrasuda i nestrpljenja. U biti, učiti kako učiti je zadaća svih nas, bez obzira na to čime se bavili.
Na kraju, svi smo mi i učitelji i učenici
Ako nikome drugom, onda samima sebi. Jedan edukator, profesor, učitelj ili nastavnik, jednako mora učiti od svojih učenika, kako bi se prilagodio brzoj promjeni trendova, navika, same kulture. Isto tako, jedan poduzetnik ili manager, mora naučiti slušati svoje djelatnike kako bi odgovorio izazovima neprestanih promjena pred koje je izložen svakoga dana. Mora učiti kako naučiti druge. Kako biti vođa kada je gusto, kako odregirati bez panike kada se čini kako se cijeli svijet raspada. Ponovno, ponovno i ponovno.
Ovdje dolazimo do druge strane medalje usvajanja znanja
Hoćemo li imati bilo kakav uspjeh ako neprestano učimo neko pogrešno znanje? Na pogrešan način. Od pogrešnog izvora. Sav naš trud bit će uzaludan. Nikada prije u povijesti nije bilo toliko raznovrsnih izvora znanja, što je fantastična činjenica! Nikada prije, znanje nije bilo dostupno tolikom broju tražitelja. Nikada prije toliko otvoreno, dostupno, ne zaključano iza hladnih zidova ustanova koje su ga ljubomorno čuvale. Stotinama godina. No, jedino ako je izvor vjerodostojan, provjeren, istinit. Isto tako, nikada u povijesti znanje nije bilo više skriveno u moru neprovjerenih i često lažnih informacija kojima smo zasipani svakoga dana. Treba li slijepo vjerovati svemu što čujemo, vidimo ili pročitamo? Bez istraživanja, kritičnog mišljenja i provjeravanja. Ovdje zatvaramo krug. Uvijek i iznova, moramo učiti kako učiti!
