Martina Poldrugač rođena je u Zagrebu gdje je odrasla, završila klasičnu osnovnu školu i V. gimnaziju. Četvrti je razred srednje škole završila u SAD-u zahvaljujući stipendiji Rotary kluba, a to ju je neprocjenjivo iskustvo vrlo rano naučilo samostalnosti i odgovornosti. “Nakon povratka u Zagreb, 1996. godine upisala sam odavno željeni studij stomatologije koji sam završila 2002. godine. Mogu reći da sam se vrlo rano udala, još na četvrtoj godini fakulteta te sam s blizancima u dobi od dvije godine krenula na specijalizaciju ortodoncije. Nakon tri godine specijalizacije počinjem raditi u Poliklinici Dr. Zubović koja se tada nalazila u centru Zagreba. Edukacija iz ortodoncije u inozemstvu, stjecanje vlastitog iskustva i stvaranje timskog pristupa bilo mi je najvažnije, a nakon 18 godina rada u ortodonciji, mogu reći da je moja najvrjednija imovina diploma edukacije FACE (Functional and Cosmetic Excelence) u trajanju od tri godine u Španjolskoj i Italiji, koja je potpuno promijenila perspektivu i ciljeve mog profesionalnog života i istaknula potrebu stvaranja stručnog tima s istom filozofijom i istim ciljevima. U međuvremenu sam dobila još jednog sina, tako da sada imam trojicu prekrasnih sinova u dobi od 18 i 11 godina.”
Nastavljajući obiteljsku tradiciju završili ste Stomatološki fakultet u Zagrebu i specijalizaciju iz ortodoncije. Je li to bilo svojim srcem ili zbog ordinacije koju je otac postavio?
Odrasla sam s doktorima, dva očeva brata i 10-ak bratića su stomatolozi ili medicinari. Ne možete pobjeći od genetike. Bila sam malena kada me tata vodio na Stomatološki fakultet ortodontu, jednoj od svojih kolegica, i već sam tada odlučila da ću ići u tom smjeru. Gledajući danas svoju djecu, koja još uvijek preispituju nepregledne mogućnosti studiranja, mogu reći da je rijetkost tako rano točno znati što želiš. Nikada mi otac nije ni predložio niti me nagovarao na studij stomatologije. Štoviše, znao je da je stomatologija jako težak posao, posebice ako ste privatnik. No u konačnici, mi smo se uvijek dobro slagali u ordinaciji i sigurna sam da mu je drago vidjeti da sve ide u pravom smjeru.
| Nisam imala osjećaj da se od mene očekuje nešto posebno, osim da radim ono što volim i da to radim odgovorno, pošteno i s veseljem. Svatko tko preuzme obiteljski posao ima dvije mogućnosti – sve uništiti ili sve unaprijediti. Mislim da su kod nas uvijek postojali povjerenje, uvažavanje i podrška. Ne mogu za sebe reći da sam klasičan “šef”, više se doživljavam stvarnim članom tima u kojem svatko može doći do izražaja te uz to uvijek imati moju podršku i razumijevanje. | |
Svatko je od nas na svom putu naišao na prepreke. Netko ima sposobnost riješiti ih i svoj život promatrati u pozitivnom svjetlu čak i kada stvari ne idu tako dobro. Vi ste, po svemu sudeći, to uspjeli.
U poduzetništvu su prepreke neizbježne, na svim su stranama i nikad ne znate koja će se pojaviti sutra s prvim telefonskim pozivom, e-mailom ili porukom. Da povežem s aktualnom situacijom – sutra možemo svi završiti u samoizolaciji i onda imamo problem. Postoje ozbiljni problemi i oni svakodnevni, ali ja sam osoba koja riješi probleme, na ovaj ili onaj način. Samo morate sjesti i razmisliti. Morate se okružiti prijateljima i suradnicima s kojima ćete naći rješenje i dobiti savjet. Zato su bitni ljudi s kojima radite. Vaš se tim mora moći osloniti na vas, jednako kao što se i vi morate moći osloniti na njega. Što imate više posla i veći tim, imate i više izazova i svakako manje slobodnog vremena. Treba se prilagoditi situaciji, ali i dobro odvagnuti što je bitno, a što nebitno te koji kompromis možete prihvatiti, a koji ne. Posao koji radite morate voljeti da biste bili uspješni jer samo ćete tako stalno tražiti načine da budete bolji, a prepreke na koje nailazite putem shvaćati kao puko stjecanje iskustva. Takvim otvorenim, pristupačnim i prijateljskim načinom lako je otkloniti sve probleme.
Danas je uvriježeno mišljenje kako su žene ipak u lošijoj poziciji u odnosu na muškarce. Vaša priča je izuzetna i po još jednoj činjenici. Tim Poliklinike Dr. Zubović čini 12 žena. Neobično i impresivno.
Mi smo divan tim. Ovih 12 djevojaka voli dolaziti na posao i pritom se dobro zabavlja. Ne smijemo zaboraviti da je u našem poslu potrebna maksimalna koncentracija i naporan rad od 8 sati dnevno, a u tom vremenu morate biti efikasni, profesionalni, ljubazni, nasmijani, brzi, snalažljivi, pedantni, suosjećajni, donositi važne odluke i preuzimati odgovornost. Mislim da danas pacijenti sve manje muškarce doživljavaju kao veće stručnjake ili autoritete u struci jer su se žene dokazale kao jednako stručne u ovom poslu bez obzira na to radi li se o ortodonciji, protetici pa čak i kirurgiji. Istina, sve smo žene, ali imamo i nekoliko vanjskih suradnika koji su muškarci jer nam je bitna stručnosti i mogućnost dobre komunikacije i uvažavanja, a želimo učiti od vrhunskih u svom poslu. U svojim prvim godinama rada nosila sam naočale bez dioptrije da me pacijenti malo ozbiljnije doživljavaju, no danas više s tim nemam problema. Činjenica je da je u stomatologiji općenito sve više žena pa je i naš ženski tim rezultat tog trenda. Tim se stvara godinama. Moramo se slagati po karakteru, biti ambiciozni, imati iste ciljeve i graditi ih. Naše mlađe doktorice s nama su još od prvih godina fakulteta kada su dolazile asistirati i učiti, tako da već po završetku studija imaju veliko predznanje. Moramo biti svjesni da su promjene svakodnevne jer naša struka stalno napreduje, i ako nemate želju pratiti te trendove, bili vi muškarac ili žena, u našem timu nećete naći mjesto.
Vi ste zaista aktivni u području u kojem radite. Poseban značaj pridajete edukaciji i učenju od vodećih svjetskih ortodonata s kojima surađujete. Je li teško biti na takav način posvećen svom poslu do kraja?
Svake godine odem na barem 5-6 kongresa, simpozija, seminara ili radionica negdje izvan Hrvatske. Zahvaljujući FACE edukaciji imam prijatelje u mnogim zemljama s kojima se konzultiram i razmjenjujem iskustva. Često odlazim u ordinacije predavača da vidim što se novo radi. To su ljudi koji nesebično dijele svoje znanje i iskustvo. Također, uključeni smo u privatne grupe u kojima se diskutira o mogućnostima terapije i napretku u struci, a osjećaj da uvijek imate osobu koja vam može dati savjet je neprocjenjiv. Teško je kad si postavite puno ciljeva. Ako je cilj nekomu izravnati zube, onda to može svatko, no ako je cilj imati ravne zube, pravilnu funkciju, estetiku zuba i lica, zdravlje parodonta, zdravlje zgloba čeljusti, stabilnost i na kraju zadovoljstvo pacijenta, tada to više nije tako lako i trebate tim koji će odlučivati te morate postaviti hijerarhiju donošenja odluka. Ponekad cijelim slučajem upravlja doktorica koji se bavi protetikom, u našem slučaju dr. Ivanka Nakić, a ponekad to činim ja kao ortodont. Činjenica da vidite i znate neke stvari stavlja vas u poziciju da to morate i riješiti, a ako nemate znanje, onda ne vidite problem, što pacijenta ostavlja s tim problemom. U našem su timu svi jednako educirani i svi vide iste stvari te prate istu filozofiju.
Sjećam se svog straha od zubara. Danas su dijagnostika, ali i i sofisticirane metode omogućile dolazak kod stomatologa bez straha. Jesu li došla neka druga vremena u kojima ne postoji razlog za subjektivan strah?
Od izuma anestezije u stomatologiji svi zahvati mogu biti bezbolni. Prije se anestezija nije davala rutinski, a stomatologu se odlazilo samo kada je bolio zub. To su neka prošla vremena. Danas se djecu odmalena uči da imaju povjerenja u stomatologa, a i odrasli starije dobi, koji još pamte vremena bez anestezije, lako prihvaćaju nove tehnološke napretke te se taj strah više ne čini potrebnim. No nije samo tehnološki napredak bitan za smanjenje osjećaja straha. Stvar je pristupa svakog doktora i povjerenja pacijenta. Ukoliko imate povjerenja da će doktor napraviti sve kako bi zahvat prošao bez boli, onda nema straha. Mi volimo razgovarati sa svojim pacijentima te redovito zakazujemo konzultacije za analizu dijagnostičkih podataka koje smo proveli, što ponekad traje i po sat vremena. Pacijent mora biti educiran i shvatiti zašto se neki postupci moraju napraviti. Samo će educirani pacijent koji ima sve informacije o terapiji, biti i dobar pacijent. Tako pacijenti postaju dio našeg tima jer samo zajedničkim naporima možemo doći do odličnih rezultata. U jednom kompleksnom slučaju bioestetike u naš tim, osim pacijenta, uključujemo i fizioterapeuta. Dakle, pacijent ima mnoge zadatke ako je s nama na putu do savršenog zagriza i osmijeha.
Sigurno ste, osim edukacija, dosta sredstava uložili u opremu. Vidjela sam da ste povećali konkurentnost uvođenjem 3D tehnologije te da ste za to koristili sredstva Europske unije.
Digitalizacija je uzela maha na svim područjima, pa tako i u stomatologiji. Prije par godina napravili smo dobar plan i odlučili se prijaviti na natječaj. Uspjeli smo dobiti sredstva i nabaviti digitalni intraoralni skener, 3D printer te pripadajuće softver. To je jedna potpuno nova dimenzija stomatologije o kojoj se već više godina educiram u sklopu FACE-a, gdje i prije početka terapije možete vizualizirati konačni rezultat. Digitalizacija u stomatologiji nam nudi nevjerojatne mogućnosti, od virtualnog postavljanja bravica, virtualnog setupa, tj. simulacije pomaka zuba, izrade alignera do skeniranja izbrušenog zuba i kompjuterskog dizajniranja protetskog nadomjestka ili ortodontskog aparata. Većina otisaka su danas, na sreću pacijenata, prošlost. Naravno da nas samo posjedovanje digitalne tehnologije ne čini boljim stomatolozima. Važan je onaj know-how, tj. kako da iz digitalne tehnologije izvučemo maksimum. Obrada digitalnih podataka zahtijeva puno vremena na kompjuteru, rad sa softverima i zapravo puno mašte, razmišljanja i inovacija. Svaka grana stomatologije je danas vrlo veliko i zahtjevno područje koje se svakim danom unapređuje te zahtijeva od nas da budemo specijalisti, ali isto tako da poznajemo i mogućnosti drugih grana izvan naše specijalnosti kako bismo izbjegli greške u koracima, a pacijentu omogućili rješavanje svih problema koje ima.
Koliko je u Vašem poslu važno iskustvo, a koliko motivacija da budete najbolji u onome što radite?
Iskustvo je vrlo važno i stječe se svakim danom. Danas je veće nego jučer, a bitno ga je prenijeti na mlađe generacije. Naš timski pristup pozicionira nas na jedan potpuno drugačiji nivo u odnosu na konkurenciju i zapravo je ključ naših aktivnosti. Svijet se jako brzo mijenja te imamo veću i drugačiju konkurenciju, no nismo u strahu zbog toga jer ako imate know-how koji je organiziran timskim pristupom, onda će taj timski pristup odrediti totalno drugačiji smjer i drugačije mogućnosti za pacijenta do razine da zapravo niti nemamo konkurencije. Normalno je da će pacijenti odlaziti u najbližu ordinaciju, no mi moramo ponuditi nešto potpuno drugačije i biti otvoreni te gledati probleme potpuno novim očima i fokusirati se na digitalnu tehnologiju. Digitalna tehnologija nije samo još jedan alat ili čarobni štapić, već je strategija kojom rješavamo problem. Također, od iznimne je važnosti dobro i temeljito dijagnosticirati, analizirati i planirati. Iz vlastitog iskustva te iz iskustva naših mentora, znamo da situacija može naoko izgledati jednostavno i pretvoriti se u veliki problem. Ako upotrijebimo dostupne dijagnostičke metode koje su danas rutinske, kao npr. CBCT rentgensko snimanje u tri dimenzije, a zatim te iste snimke spojimo virtualno sa skeniranim zubima, dobit ćemo nevjerojatne dijagnostičke i terapijske mogućnosti.
| Smatram da me moje vlastito znanje motivira. Želim svakom pacijentu omogućiti najbolju moguću terapiju. To se može jedino multidisciplinarnim pristupom jer je svaki novi pacijent priča za sebe te nas sama kompleksnost problema motivira da idemo naprijed. Ciljevi su već davno definirani. Želimo se baviti sporom stomatologijom gdje se obraća pažnja na sve aspekte – od zdravlja zgloba čeljusti, izgleda i položaja zuba, izgleda lica, općeg zdravlja i kvalitete života. Cijeli proces je zahtjevan, dugotrajan i prilično skup. I to je ono po čemu se želimo razlikovati od konkurencije. | |
Predstavite nam Polikliniku Dr. Zubović.
Poliklinika Dr. Zubović postoji od 1980. godine kada je bila jedna od rijetkih privatnih ordinacija u Zagrebu. Promijenila je tri lokacije, a danas je u novom prostoru s pet stomatoloških jedinica, laboratorijem i timom koji čine pet doktora i pet asistentica te dvije tehničarke sa znanjem na svim područjima stomatologije. Svaka doktorica je zadužena za svoje područje i mlade doktorice uvodi i priprema za rad nekoliko godina. Tako se formira tim koji međusobno surađuje, a svi su upućeni u problematiku, dijagnostiku i plan terapije svakog pacijenta. Moram svakako istaknuti prednost laboratorija koji je u sklopu Poliklinike, u kojem tehničar ima priliku razgovarati s pacijentom, uživo vidjeti njegovu mimiku i izgled lica te saslušati pacijentove želje što rezultira visokoestetskim rezultatom. Također, komunikacija doktora i tehničara je iznimno bitna i u ovakvom okruženju potpuno neupitna. Cijeli tim Poliklinike Dr. Zubović doživljava stomatologiju kao strast, a ne samo posao čime je još veća motivacija za novim znanjima i metodama rada. Naše asistentice u svom dugogodišnjem radu u Poliklinici doprinose lakšem radu doktora, ali su svakako zaslužne i za veselu, obiteljsku atmosferu koju pacijenti uvijek prepoznaju i zbog koje se osjećaju opušteno i sigurno.
Jučer i danas obično znamo, a sutra… To mogu predvijeti samo vizionari. Kako Vi vidite budućnost Poliklinike?
Većinu ciljeva smo ostvarili. Formirali smo tim koji odlično surađuje, koji se konstantno educira i prati napretke u struci te, ono najvažnije, te napretke primjenjuje s ciljem pružanja usluge koja je jednaka usluzi pruženoj u Münchenu, Beču ili Barceloni. Teško je predvidjeti što sutra donosi, no moramo se koncentrirati na digitalnu tehnologiju i to tako da smo mi oni koji pišemo algoritme i govorimo digitalnim jezikom jer ćemo u suprotnom biti zamijenjeni algoritmima. Ta činjenica može svakoga uplašiti jer se samo možemo nadati da ćemo biti na mjestu vozača, a ne suvozača. Zbog toga moramo stalno istraživati nove mogućnosti za naše pacijente, primjenjivati sve dostupne dijagnostičke metode, a još uvijek ostati vjeran ciljevima svoje struke – lijepom i zdravom osmijehu, ali i mogućnosti nesmetanog žvakanja hrane, što doprinosi sveopćoj kvaliteti života.
