Tatjana Liktar Elez, jedna od onih osoba koje uvijek smišljaju nešto kreativno, arhitektica je i direktorica zagrebačkog arhitektonskog ureda METAR MILIMETAR. Tatjana redovito sudjeluje u projektima važnim za zajednicu u kojoj živi, a dio je i tima arhitektica iza kojeg su dva arhitektonska priručnika za djecu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, poput nagrada za projekt Samoborske tržnice, uređenja Ulice Carera i trgova u Rovinju, projekt tematskog parka Bundek-istok u Zagrebu…
Nakon završetka fakulteta Vaš je prioritet bio steći iskustvo u struci. Još od studentskih dana imali ste želju za samostalnim radom. Znači li to da ste već tada imali dovoljno hrabrosti za odlazak u nepoznato?
Želju za samostalnim radom imala sam još u studentskim danima, međutim, stvarni ulazak u poduzetništvo došao je deset godina kasnije i danas sam zahvalna što je tomu tako. Smatram da je bio dobar put najprije savladati rad u struci i sve što on nosi jer ulaskom u poduzetništvo hvataš se ukoštac s dodatnim izazovima i moraš savladati cijeli set novih znanja i vještina.
Danas ste vlasnica arhitektonskog ureda METAR MILIMETAR koji ste osnovali prije pet godina. Što ste i gdje dotad radili?
Prije otvaranja vlastitog ureda radila sam u dvama većim arhitektonskim uredima, godinu dana u FAI Stoecker i Bach arhitekti d.o.o. te devet godina u uredu Urbane tehnike d.o.o., na različitim projektima stambene, društvene i poslovne arhitekture, a paralelno sam pokretala i vlastite projekte. U vrijeme studiranja te nakon završetka fakulteta bilo je mnogo arhitektonskih natječaja i bio mi je izazov sudjelovati u njima jer daju kreativnu slobodu i mogućnost razvoja vlastite arhitektonske misli i stila.
Što je bio osnovni razlog pokretanja vlastitog ureda? Nešto ste saznali i otkrili prije toga?
Vjerujem da se većina poduzetnika prije ulaska u poduzetničke vode osjeća pomalo nesigurno, kao što sam se i ja osjećala, ali čekati savršene okolnosti jednostavno nema smisla. U svom slučaju vodila sam se osjećajem da je došao taj tren te sam krenula bez velikih planova i sigurnih klijenata, ali s jasnim ciljem i željom da se bavim svojom strukom na svoj način.
Ulazak u poduzetništvo bio je poput izlaska na vjetrometinu, odjednom si prepušten sebi i moraš brzo hvatati konce i učiti pravila, ali isto mi je tako dao mogućnost puno većeg učenja od drugih struka. Stekla sam samostalnost u vođenju projekata i donošenju odgovornih odluka, što mi je uvelike pomoglo u daljnjem razvoju unutar arhitektonske struke. Kreativnost u svemu što radim i dalje je na prvom mjestu, a ulaskom u poduzetništvo morala sam steći brojna nova znanja, poput prodaje, vođenja tima, pristupa klijentima i financija.
Arhitektonski poziv nije lak. Puno je tu crtanja, proračuna, projektiranja… Zašto Vas onda ovaj poziv veseli?
Da, procedura i količina dokumentacije u arhitekturi i gradnji i dalje je velika, čak i za manje zgrade. Veseli me onaj tren čiste kreative, kada iz misli i emocije nastaje novi prostor. Prostor za ljude i njihove aktivnosti. Prostor koji će im obogatiti život. Tih 10% posla daje snagu i inspiraciju za 90% projektantskog posla koji se sastoji od tehničkog crtanja i projektiranja, proračuna, detalja i ishođenja dozvola, koji su potrebni da bi ideju sproveli u djelo. Svim segmentima posla nastojim pristupiti kreativno, ni jedan dio nije manje važan ili zanemariv.
Koliko je arhitektonski poziv danas cijenjen? Zovu li Vas odmah na početku kada „problem“ treba riješiti ili kada sve krene krivim putem?
Uloga i odgovornost arhitekata za prostor koji nas okružuje velika je. Zgrada koju mi danas crtamo, sutra će postati nečiji dom ili ured, okvir za život i svakodnevicu. Bili arhitekt ili ne, arhitektura utječe na vaš život. Jednom izgrađen prostor, nepovratno je promijenjen. Nažalost, u Hrvatskoj i dalje vlada popriličan nered u prostoru te prilična količina nelegalne gradnje koja nepovratno mijenja i devastira prirodna bogatstva. Što se tiče štete nastale potresom, dio problema je i u neodržavanju građevina. Svaka izgrađena građevina, pa i ona najkvalitetnija, mora se redovito održavati i toga treba biti svjestan svaki vlasnik i korisnik.
Svaki metar i milimetar je bitan kako bi se prostor što bolje i kvalitetnije koristio. Arhitektura je spoj niza elemenata. Koji su po Vama presudni i najvažniji?
Arhitektura je spoj tehnike i umjetnosti, kreativnosti i brojne tehničke regulative koje svaka zgrada i projekt moraju zadovoljiti. Nazivom ureda METAR MILIMETAR željela sam naglasiti da je svaki metar, centimetar, a ponekad i milimetar bitan kako bi se prostor što bolje i kvalitetnije koristio. Smatram da nije presudna veličina prostora, već dobra tlocrtna organizacija i zanimljivi prostorni odnosi. Bitno mi je da je prostor prozračan, dobro osvijetljen, jednostavnih linija te da se može koristiti na više načina kako bi pratio život i dinamiku svojih stanara.
Volite poticajna okruženja. Kako Vas ona motiviraju? I inspiracija je posebno važna.
Svaki je projekt jedinstven. Nikada nemate istu lokaciju, isti kontekst, a ni iste želje klijenata. To je poput slaganja puzzli – morate posložiti sve djeliće kako biste dobili kompletnu sliku. Inspirira me izazov kako iz prostora izvući najbolje za klijenta, prostor koji će obogatiti njegov život i uklopiti se u okolinu u kojoj će biti sagrađen, a pritom razvijati svoje arhitektonske ideje.
Arhitektonski ured METAR MILIMETAR je…
Arhitektonski ured METAR MILIMETAR nudi cjelokupnu uslugu arhitektonskog projektiranja, od analize mogućnosti gradnje, idejnih rješenja, glavnih i izvedbenih projekata do nadzora nad gradnjom. Ured funkcionira kao „one stop shop“ za klijente, prikupljamo ponude za sve potrebne projekte od svih potrebnih suradnika i koordiniramo njihovu izradu. Tu smo za klijente od prve ideje do useljenja u novi prostor. Većinu naših projekata čine obiteljske kuće, a sve više radimo poslovnu i društvenu arhitekturu.
Kako se arhitekt osjeća kada njegovi projekti zažive u prostoru (životu)?
Papir i računalo trpe sve, pa i najluđe ideje. Vidjeti svoj crtež materijaliziran u prostoru je fantastično, ali i pomalo zastrašujuće. Na računalu imaš tipku „undo“, ali beton, cigla ili drvo ne trpe „undo“. Važnost i odgovornost struke naglašavam upravo zato što naša djela ostavljaju trajan trag u prostoru i životima svojih korisnika.
Zašto kažete da su „najbolji projekti oni na kojima imaš prilike učiti i rasti, isprobati nove ideje“?
Kao što sam spomenula, svaki je projekt jedinstven, a po mom su mišljenju najbolji projekti oni u kojima ti klijent pruži slobodu te vjeruje da ćeš naći najbolje rješenje za njegov prostor. Osim slobode u projektiranju, odlično je i kada kroz projekte u praksi imaš priliku učiti o novim materijalima, tehnologijama i načinima gradnje.
Dio ste autorskog tima koji je napisao dva arhitektonska priručnika za djecu. Što ste željeli prenijeti djeci? Priručnici se koriste kao pomoćno nastavno sredstvo u osnovnoj školi. Čestitamo!
Voditeljica sam vrijednog tima iza kojeg su godine rada na edukaciji djece na temu arhitekture. S kolegicama arhitekticama Kristinom Carevom, Anom Mrđen, Kristinom Bartolić, Ivanom Lukendom i Majom Dražinom održala sam niz radionica za djecu s temama vezanim uz arhitekturu, a napisale smo i dva arhitektonska priručnika za djecu pod nazivom „Prostor oko mene“ i „Lica (z)grada i život iza njih“, prve arhitektonske priručnike za djecu u Hrvatskoj. Oba priručnika dobila su status pomoćnog nastavnog materijala za nastavu u osnovnoj školi, što nas posebno veseli. Želja nam je bila prenijeti na djecu važnost razumijevanja izgrađenog prostora.
Imate planove o širenju tima i suradnika. Nalazite li se na prekretnici?
Projektiranje je timski rad. Ured trenutno funkcionira na način da imam uhodan tim vanjskih suradnika različitih struka (geodezija, statika, vodovod i odvodnja, elektroinstalacije, strojarstvo, dizajn i slično). Međutim, zbog povećanja broja projekata i usluga planiram širenje tima te zapošljavanje projektanata unutar samog ureda. Ured posluje pet godina. Tijekom tih godina posložila sam njegov način funkcioniranja i odradila značajan broj projekata. Idem tempom koji mi odgovara, ne žurim te putem učim o poslu i poduzetništvu.
