Da Liku ne čine samo Plitvička jezera, kao poseban prirodni i turistički dragulj Hrvatske za koji svi znaju, dokazuje “mali krug velikih ljudi” oko rijeke Gacke, točnije u Otočcu, gdje se unatrag nekoliko godina događa svojevrsno buđenje nevjerojatnih potencijala, kreativnosti, inovacije i zajedništva ili, kako mi volimo reći, poduzetničkog mindseta. Jedna od zaslužnijih za kulturno-umjetničku stranu ove priče svakako je naša sugovornica – poduzetnica Tamara Jurković.
Kako biste sami sebe predstavili? Jeste li prirodnjakinja, društvenjakinja ili oboje? Koliko vidim, rođena ste kreativka. Vrlo ste aktivni. Imate poduzetan i duh i um, “duboka” ste osoba. Je li vas ono nešto u Vama inspiriralo da uvijek idete dalje, da ne posustajete, da stvarate, čak i kad Vam putevi nisu posuti ružama?
Po zanimanju sam diplomirana ekonomistica, a po vokaciji poduzetnica. Mnogi bi rekli da to nije nimalo kreativno, ali Otočac u kojem živim potaknuo je to u meni. Srcem i dušom zaljubljena sam u dolinu Gacke i ovaj mali gradić koji preko 6000 godina uspješno odolijeva vremenu. Svakodnevica mi je nezamisliva bez boravka u prirodi, ali ni dobrog društva ne bih se lako odrekla. Imam tu privilegiju da konačno radim ono što volim, ali do toga je vodio vijugav i dug put. Oduvijek sam imala jasan cilj, to me nosilo, samo što do svakog cilja vodi proces koji nije uvijek zabavno i lagodno putovanje. Najnovija pandemija pobrinula se u mom slučaju da dodatno “začini” stvari. No nikada se ne predajem.
Radili ste u javnom sektoru od 8-16 h, imali tzv. “bezbrižan život”, kako se u Hrvatskoj opisuju ljudi koji nisu na vjetrometini slobodnog tržišta. Sad ste poduzetnica. Što vas je potaknulo da izađete iz zone komfora? Što se otad promijenilo u Vašem životu?
Moj poslovni put mislim da najbolje opisuje izreka koju sam čula od prijateljice: “Middle-aged women make a wiser choices” (Zrele žene donose mudre odluke). Dok su djeca bila mala, sav moj fokus bio je na njima. Radila sam u sektoru osiguranja, imala ured u prizemlju obiteljske kuće, na korak od dječjeg vrtića i osnovne škole. Kako su rasla djeca, tako sam očito rasla i ja. Zatim sam radila u državnoj službi, ali taj posao nije ispunio moja očekivanja. Shvatila sam da je vrijeme najdragocjeniji poklon, da poslu čovjek zapravo daruje dio sebe koji se nikada više neće vratiti. Isto tako, osvijestila sam da bih gušeći vlastitu kreativnost, ideje i sposobnosti, osim plaće, zapravo mogla zaraditi i kakvu ozbiljnu dijagnozu. Tako sam odlučila u četrdesetima dati sebi novu šansu.
Uspijevaju samo najuporniji, kao i oni
koji ne čekaju tapšanje po ramenu.
Tamara Jurković
Uz koje sve brendove i projekte povezujemo Vaše ime?
Biznis, posao, poziv… sva tri pojma podjednako su mi važna, a znamo da nas duhovno najviše puni ono što damo drugima. Projekt Book Cafea, privlačenje uspješnih autora u Otočac, predstavljanje knjiga i literature od koje svi zajedno postajemo bolji ljudi, moj je doprinos sredini u kojoj živim. Kafić dobrih vibracija otvoren je davne 2000. godine ali svoju jaču medijsku afirmaciju kafić Paradiso doživio je prije četiri godine, početkom aktivnosti koje se svrstavaju pod nazivnik Book Cafe. Kako nas neki opisuju, postali smo kulturna i razvojna točka Otočca i Gacke. Otvaranje difuznih smještajnih kapaciteta bio je logičan slijed našeg poslovnog puta pa su tako nastali i apartmani Paradiso, ostvarenje mog dugogodišnjeg sna. Povratne informacije mojih gostiju upućuju na “hospitality”, umjesto klasičnog iznajmljivanja, tako da i u ovome poslu nastojim biti autentična i svoja. Od početka ove godine svoju smo djelatnost proširili i na poslove turističke agencije, tako da uz cjelovitu uslugu, gostu zapravo nudimo Gacku i Liku na dlanu. Zajedno s dvjema prijateljicama prije nekoliko godina pokrenula sam festival slobode i kreativnosti, sada već tradicionalni The Coklje fest. Vjerovale smo, radile i ostvarile puno toga želeći dati svoj doprinos povezivanju narodnoga blaga, baštine, tradicije, poljoprivrede i turizma u Gackoj i Lici.
Živite li trenutno svoj san? Imate li potporu obitelji na svom poduzetničkom putu? Na čemu zadržavate svoj fokus?
Kažu mnogi da se prave stvari događaju kad čovjek odluči izaći iz zone komfora. Da uza se nisam imala stabilnu obitelj, vjerojatno mi nešto slično ne bi ni bila opcija. Fokus uvijek nastojim držati na onome što imam i uživam u malim stvarima. Trudim se ne razbijati glavu onim na što nemam utjecaja, ali zato nastojim dati sve od sebe za ono što ovisi o meni. Što su teže okolnosti, to je jača moja želja za uspjehom.
Zbog čega je lijepo živjeti u Otočcu danas? Može li se živjeti u Lici, a biti povezan s cijelim svijetom?
Otočac ima izvrstan geografski položaj, pa za nešto više od sat vremena vožnje doputujemo do Zagreba, Rijeke ili Dalmacije. Okružen je prekrasnom prirodom, nacionalnim parkovima, rijekama i planinama te predstavlja pravi biser za život, kako nama domaćima, tako i digitalnim nomadima kojih je sve više u našoj zemlji. Prijatelje doista imam na svim kontinentima, a davno sam naučila da je u poslu, ali i životu, često puta presudno koga znaš, a ne što zapravo znaš. Oni koji me dobro poznaju kažu da jako volim ljude i moram priznati da su u pravu. Ja jako volim ljude. 😊
Vrijedi podsjetiti, u Lici se rađaju veliki ljudi poput Tesle, vrijeme je da nastavimo njihovim stopama.
Tamara Jurković
Kako je počelo buđenje kreativnosti u ovom dijelu Like, tko je “odgovoran”, tko su važni ljudi iza projekata koje vrijedi spomenuti, koji su vam planovi?
Ne želim nikog posebno izdvajati iz jednostavnog razloga da koga greškom ne izostavim. Kačili smo se zapravo jedni na druge. Grupa ljudi u Otočcu koja je odlučila stati na kraj letargiji i naučenoj bespomoćnosti polako, ali sigurno pomiče granice i krči put novim idejama, projektima i pojedincima, svatko na svoj način. Ne planiramo se seliti, nego ostati ovdje i svijetu pokazati što sve Gacka i Lika nude. Proteklih blagdana bili smo hit destinacija kontinentalnog turizma zahvaljujući odličnoj ponudi i pristupačnim cijenama. Nekoliko većih događaja nacionalnog, ali i međunarodnog predznaka, koji su se odvijali upravo u našem kraju svakako je pridonijelo ljepšoj i potpunijoj slici. Ova pandemija osvijestila je mnogima koje su prave vrijednosti čistog zraka i pitke vode, domaće zdrave hrane i netaknute prirode, a mnoge i natjerala da voluntary simplicity postane novo načelo njihova života.
Imate li potporu lokalne zajednice i je li potpora uopće bitna kad se poklope zvijezde i “kad se male ruke slože”?
Moju zajednicu čini “mali krug velikih ljudi”, počevši od obitelji, pa sve do prijatelja. Sve ovo što sam nabrojila ne bi bilo moguće bez sloge i zajedništva, a obiteljski posao čini mi se kao dobar temelj. Posao je često nalik na ratnu frontu, na našem području osobito. Zato je dobro imati nekoga tko nam, kad zagusti, čuva leđa. Uspijevaju samo najuporniji, i oni koji ne čekaju tapšanje po ramenu. Poticajna okolina svakako može biti dodatan bonus, ali velike stvari uvijek počinju iznutra, unutar nas samih.
Što biste izdvojili kao najveće izazove na svom poduzetničkom putu? Sjećate li se prvih pogrešaka i kako gledate na pogreške općenito?
Najviše su griješili ljudi koji su uspjeli, pogreške i neuspjesi sastavni su dio svakog uspjeha. Pronalazimo to u mnogim autobiografijama izuzetno uspješnih ljudi koji se ne srame svojih početaka niti godina koje su iza njih. Osobno, najveći izazov bio mi je maknuti se sebi s puta i prerasti stalne misli da nešto ne znam, da nisam dovoljno dobra ili da nešto može poći ukrivo. Trudim se učiti na tuđim greškama, a kad se dogode i moje, nastojim izvući pouku i krenuti dalje. Tome uostalom učim i svoju djecu. Kad posrnemo ili padnemo, važno je što brže ustati, “obrisati koljena” i krenuti dalje.
Puno je ljudi odselilo iz Hrvatske, mlade obitelji s djecom, poslovno najsposobniji dio stanovništva, a u Lici ima zemlje i posla koliko hoćeš za one koji žele raditi. Možete li iz svog kuta komentirati te pojave i osvrnuti se možda na nedavne rezultate Popisa stanovništva 2021.?
Za pokretanje i dugoročni opstanak bilo kojeg poduzetničkog projekta u mojem kraju, nužno nedostaju ljudi izvan Gacke i Like. Zato se svaka pružena ruka suradnje, podrška i pomoć u bilo kojem obliku ovdje dvostruko broji. Dok nas jedni mediji dražesno nazivaju posljednjim Mohikancima, a drugi se čude podatku da u Sesvetama živi dvostruko više ljudi nego u cijeloj Lici, ja mogu jedino pozvati sve koji to žele da posjete našu županiju i bolje upoznaju ovaj čudesan kraj. Uvjeravam Vas, itekako imate što vidjeti, okusiti, doživjeti, kupiti. Bilo da poželite dotaknuti nebeske vrhove Velebita, otkriti živopisne biciklističke staze uz rijeku Gacku ili čuti zanimljive priče koje izviru iz baštine našeg kraja. A da bismo svi mi ovdje o(p)stali i neki novi se doselili, nužno je stvarati bolje preduvjete za život i poslovanje na ovom području. Mogućnost zaposlenja i rješavanje egzistencijalnih pitanja svakako spada u goruće probleme. Da bi ljudi mogli slobodno misliti, raditi i živjeti, moraju biti financijski slobodni. A vjerujem da ćete se složiti sa mnom, svi mi zaslužujemo bar približne uvjete za normalan život, bez obzira na to o kojem se kraju naše zemlje radi. Često putujem pa se ne mogu oteti dojmu da posjetom Istri ili Dubrovniku svaki stanovnik Like ili Slavonije mora pomisliti da mi zapravo ne živimo u istoj državi. Ravnomjeran razvoj ruralnih sredina svakako bi spriječio masovno iseljavanje, kojem posljednjih godina naveliko svjedočimo.
Često čujemo kako nisu svi ljudi rođeni za poduzetništvo, ali mi u Poduzetniku prije svega potičemo poduzetan duh, poduzetničko razmišljanje i promjenu mindseta smatrajući da i za druge možeš raditi kao da radiš za sebe. Tada svi napreduju, a razvija se i društvo u cjelini. Kakvo je Vaše mišljenje, isplati li se njegovati poduzetnički mindset u društvu i što za Vas ta sintagma znači?
Bez obzira gdje čovjek radi, on zapravo uvijek radi za sebe. Ne moraju svi biti poduzetnici, ali bi bilo dobro poduzetničkim načinom razmišljanja što više izlagati djecu od malih nogu. Jer grit, često puta presudan za uspjeh u poduzetništvu, zapravo je kombinacija strasti i upornosti. Vjerovali ili ne, to se itekako može izvježbati. Poduzetnici se svakodnevno nose s ograničenim resursima, a zapravo takvi uvjeti često puta daju najbolje rezultate. Okolnosti te tjeraju da budeš kreativan, snalažljiv i inovativan. Iako ponekad skupljaš za doprinose, a ponekad s veseljem gledaš u svoj račun, poduzetništvo za mene svakako spada u smisleniji način života. Nije bitan budžet kojim netko raspolaže, bitan je izazov! Netko je u stanju ni iz čega napraviti nešto, a netko ulupati milijune i ne stvoriti ništa. U našoj zemlji ukoliko se želi stvoriti pozitivno poduzetničko ozračje, nužnost je smanjiti financijska i administrativna opterećenja jer tada bi i klima bila osjetno drugačija.
Kad Vam se učini da je svega previše i da nema dalje, koja Vas misao podigne?
“Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade uvijek su u razmjeru s radom i žrtvama”. Ovo su riječi Nikole Tesle kojih se rado sjetim kad mi se koji put prelije čaša. Vrijedi podsjetiti, u Lici se rađaju veliki ljudi poput Tesle, vrijeme je da nastavimo njihovim stopama.
