Strategija razmišljanja – najvažniji alat u liderskom arsenalu

Uzroci vaše neučinkovitosti u nekom području, skriveni su negdje u vašoj strategiji razmišljanja…

Nastavljamo priču iz prošlog broja. Tada smo govorili kako “ljudi ne žele bušilicu, već žele rupu; ne treba im bušilica, već im treba rupa.” I onda smo se zapitali zašto bi netko ‘kupio bušilicu’ ako to niti rješava problem niti postiže cilj. Da, emocionalna odluka je točan odgovor. Kao i nedostatak kritičkog razmišljanja.

Sjećate li se bušilica i rupa?

No, nas sad zanima dublji i specifičniji odgovor. A on se uvijek nalazi pod naslovom ‘strategija razmišljanja’. Nije prvi put da je spominjemo u ovoj rubrici. Ni drugi, ni treći. Ni zadnji. Ona je ‘sveti gral’ podizanja vaših liderskih i menadžerskih kompetencija i kao u nekom vicu, uz nju ide i loša i dobra vijest. Loša je da velik broj ljudi uopće ne može razumjeti sam koncept. Dobra je da velik broj ljudi uopće ne može razumjeti sam koncept. Ukoliko vi napravite iskorak sa samima sobom, počnete prepoznavati svoje neadekvatne strategije razmišljanja i krenete ih prilagođavati i nadograđivati, napredak u odnosu na druge vam je garantiran.

Banalni primjer #1

Sjedi vas nekoliko na terasi, kava i razgovor. Preko ceste nalazi se slobodno parkirno mjesto. Ne na pločniku, već uz kolnik. Drugim riječima, da bi netko uparkirao svoj automobil, mora to učiniti kroz bočno ili paralelno parkiranje. Prvi auto dolazi, naprijed-natrag nekoliko puta, nikako pogoditi liniju ili luk i odustaje i traži sreću dalje. Dolazi drugi, stane, ubaci u rikverc i stvar riješena. Auto parkiran. U čemu je stvarna razlika? Reći kako prva osoba nema vještinu, a druga ima jest točno, ali površno. Isto vrijedi i ako kažemo kako prva nema ‘osjećaj za prostor’, a druga ima. Takav odgovor je samo generalizirana opservacija i ne nudi nam dublje razumijevanje onoga što se odvija u umu prve ili druge osobe. Bočno parkiranje je geometrijski problem. Osoba koja zna bočno parkirati, u odnosu na onu koja ne zna, očima traži i prepoznaje drukčiji skup orijentira i parametara. Ali kako se cijela ta kalkulacija u umu odvija automatski, kao nesvjesna kompetencija, onda ne prepoznajemo cijeli niz koraka i pojedinih primjećivanja, identifikacija i kalkulacija koje zbirno određuju vještinu bočnog parkiranja.

Što je onda strategija razmišljanja?

Dijagram tijeka. Flowchart. Zamislite si sliku nekog procesa koji je bio prikazan kroz dijagram tijeka. Nacrtani su koraci tog procesa u sekvencijalnom redu. Imamo neke Inputs, pa Decisions, koje mogu biti ‘Yes-No’ ili ‘True-False’, ali mogu biti i ‘if-then-else’ i ‘repeat-until’ petlje. I takve dijagrame tijeka, svatko od nas, ima u svom umu pohranjene za sve što radimo u životu. Nekad su jednostavniji, poput pranja zuba, a češće su, u poslovnom životu, kompleksni i sastoje se od međusobno povezanih i isprepletenih višestrukih dijagrama tijeka. No, krenimo od pranja zuba. Različiti ljudi imaju različite Inputs. To su vrste četkica, zubnih pasti. I onda naše strategije razmišljanja kod pranja zubi ulaze u dio Decisions. Koliko puta u danu i kada. Koliko dugo vremenski. Kakve poteze vučemo četkicom i kojim intenzitetom. I na samom kraju je onaj End, tj. kako znamo, kako odlučujemo da smo gotovi. Kad nas stomatolozi savjetuju i pokazuju što i kako bismo trebali, oni u biti unaprjeđuju našu strategiju razmišljanja. Zašto to netko primijeni, a netko ne, također je dio tog našeg Flowcharta, ali je tema za sljedeći članak.

Banalni primjer #2

Javni nastup. Jedan od dobrih savjeta za stvaranje odličnih govornika i prezentatora jest da pratite svoju publiku, promatrate njihove reakcije i, ukoliko je potrebno, napravite prilagodbe usred svoje prezentacije ili govora. Savjet je dobar, ali da bi od njega bilo koristi, moraju ga ljudi moći upotrijebiti. A za to je potrebna intervencija u njihovu strategiju razmišljanja. Da vam dočaram problematiku. Prvo, Inputs od vizualno zaprimljenih informacija promatranja publike dolazi u isti ‘procesor’ u kojem osoba vrti petlju svog internog dijaloga. A on ide od ‘jao meni’ do ‘što ću reći sljedeće’?! do ‘samo da ovo završi’. Nažalost, ovaj ‘procesor’ nema kapacitet za procesuiranje oba inputa, pa kao rješenje, gradimo pomoćni ‘procesor’ koji samo evaluira input dobiven od promatranja publike. I uvježbavamo ga do automatizma. Drugo, kad kažemo, promatrajte publiku, moramo u strategiju razmišljanja instalirati parametre poput: kamo gledati, koliko dugo gledati, što tražiti i što identificirati. I ovaj dio Flowcharta uvježbavamo do automatizma. Treće, kako interpretirati ono što je uočeno, tj. koju vrijednost dodijeliti pojedinoj varijabli kako bi mogli odraditi nesvjesnu kalkulaciju je li sve po planu ili ne. I onda na kraju dolazi dio sa što promijeniti/prilagoditi i kako, te se tu vaš dijagram tijeka širi u kompleksnost, a to moramo ostaviti za neki drugi članak.

Nebanalni primjer #1

Vrlo često, kad menadžeri moraju sami ponuditi jedno područje za svoj rast, razvoj i podizanje učinkovitosti, oni navedu “organiziranost i upravljanje vremenom i/ili prioritetima”. Ne kažu baš uvijek to tako precizno, ali kad malo dublje ‘zagrebemo’, tako verbaliziraju svoje izazove. Na prvu, ovo se čini kao jedna cjelina. Ili dvije. Ili tri. Na početku nam stvarno nije važno kako tko percipira odnos između ovih cjelina ili područja. Ono što je važno da znamo kako, npr. “organiziranost” je naziv foldera na koji kad ‘kliknemo’ otvorit će nam se niz Flowchartova koji će opisivati kako u različitim situacijama osoba, nesvjesno i automatski, prepoznaje ili ne neke Inputs, odlučuje nešto ili ne i ima neki sustav mjerenja i ocjenjivanja koji odlučuje kad je pojedinim taskovima kraj. Ovdje se krije i uzrok problema i njegovo rješenje. I da, uzroka je obično više od jednog, ali male intervencije daju velike rezultate. E sad, ovaj dio ‘kliknemo i otvori se’ funkcionira ako imate kvalitetnu mentorsku strategiju razmišljanja koja zna što tražiti i kako analizirati. To je mnogo lakše demonstrirati, nego opisivati kroz desetine stranica.

Što biste vi mogli sami?

Za početak, sjetite se nekog svog dobrog učitelja, instruktora, trenera. Sjetite se tog sporta ili vještine kojima su vas podučavali. Sjetite se kako su vam gradili taj ‘dijagram tijeka’ korak po korak. Koji je položaj tijela, kako stati, kamo lijeva ruka, kamo desna ruka, što s nogama. Kamo gledati očima. Što napraviti prvo, a što iza toga. Prepoznajete kako su vam gradili strategiju razmišljanja, bar što se tiče vaših fizičkih pokreta. To je lakši dio. U našem svijetu liderskog i menadžerskog razvoja nema toliko fizičkih pokreta. Većina kretanja je u umu. No, primjenjujemo iste principe. Znamo da ako niste dovoljno odlični ili učinkoviti u nekom području, da se uzroci toga nalaze negdje skriveni u vašoj strategiji razmišljanja. A ako su tamo, onda ih možemo ukloniti i pogurati razvoj vašeg potencijala.

www.mikulicic.com

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.