Iako radno vrijeme službeno traje osam sati, a radnici nerijetko na poslu ostanu i sat-dva dulje, učinkovitije bi bilo poslati ih kući nakon pet sati. Postoji, dakle, idealan broj radnih sati dnevno.
Istraživanja su pokazala da petosatni radni dan ima pozitivnog učinka na produktivnost, ali i na opće dobro stanje zaposlenika. Rekli bismo win-win situacija za firmu i zaposlene.
Međutim, i dalje je na cijeni prekomjerni rad. I dalje čitamo o tome kako se uspješni menadžeri bude u 4 ili 5 ujutro kako bi obavili meditacije, treninge i započeli radni dan u miru dok se grad još nije probudio. A onda kreću “zapravo raditi” onih službenih osam sati na poslu, što se razvuče u devet ili deset. Svi koji smo ikad radili u korporacijama, kao i oni u agencijama, znamo da je broj radnih sati nerijetko dosezao 12. Pola dana radiš. Onda još malo navečer odgovaraš na mailove, a eto i subotom bi se dalo obaviti nešto.
Pretjerani rad slave oni na vrhu, koji su ogromnom upornošću, ali možda katkad i iskorištavanjem radnika, došli do toga vrha. Čitali smo svi o pojavi iskorištavanju radnika diljem svijeta, čak i u naprednim zemljama poput SAD-a.
Neke zemlje ipak pomalo uvode reda u kaos poslovnog života koji je mnogima zauzeo veći dio života. To su oni ljudi koji i na odmoru moraju telefonirati, nešto odraditi na laptopu ili “biti na raspolaganju”. Sve je to stresno.
Da bi se čovjek odmorio, treba mu vremena. Dva tjedna nisu dovoljna, a to je nekakav “defaultni” godišnji odmor u većini tvrtki. U jednoj firmi gdje sam radila nisi smio iskoristiti sav godišnji odmor odjednom. Nema šanse da odeš na tri tjedna. A upravo toliko potrebno je čovjeku da se odmori.
Vječno umorni radnici nisu dobri radnici. Možda te se plaše i ti kao šef uživaš u tome, ali nisi lider, nisi dobar šef, ma koliko lažnih čestitku za Božić dobivao od svojih podređenih.
Pustite radnike da rade manje i dobit ćete više!
One sulude i smiješne “perkove” poput neograničene kave, stola za stolni tenis i ostale stvari koje kvazi napredne tvrtke reklamiraju kao benefite, zaboravite! “Neograničena kava” samo poručuje potencijalnom radniku “bit ćeš toliko umoran od posla da ćeš trebati puno kave da ostaneš budan”.
Pročitala sam prije nekoliko dana jedan članak u Wiredu i želim vam ga ukratko prepričati.
Kad je jedna marketinška agencija u Liverpoolu dobila zadatak da testira nordijski stil šesterosatnog dana, odmah su ga prihvatili. Već su čuli za švedski testni model iz 2016. godine koji je obećavao da će se zaposlenici bolje osjećati.
Nakon mjesec dana dogodilo se mnogo dobrih stvari. Radnici su išli na posao kada nije bila ogromna gužva u prometu ili bi završili ranije pa bi mogli otići po dijete u vrtić. No dogodilo se nešto čudno.
Ljudi su bili pod većim stresom. Naime, umjesto 8, sada su imali samo 6 sati da obave svoje zadatke na poslu. Umjesto da osjete slobodu jer manje rade, oni su se brinuli kako će stići sve obaviti. Na kraju je odlučeno da će svi ubuduće raditi dva dana kraće, a tri dana dulje.
Neke firme već su usvojile četverodnevni radni tjedan, što je zaista dobra stvar za radnike. No istraživanja su pokazala da je petosatni radni dan zapravo puno bolja opcija.
“Većina nas može se koncentrirati na posao maksimalno 5 sati dnevno”, kaže Alex Pang, osnivač konzultantske agencije Strategy and Rest u Silicijskoj dolini i autor nekoliko knjiga o vezi između manje radnih sati i produktivnosti. “Postoje razdoblja kad možete potegnuti raditi više, no realno većina nas ima otprilike tek pet efikasnih radnih sati dnevno.”
Kalifornijska firma Tower Paddle Boards i njemačka konzultantska kuća Rheingans uveli su petosatni radni dan i gotovo instant osjetili pozitivne učinke na poslovanje.
Šef Towera Stephan Aarstol kaže da su s ovom politikom krenuli još 2015. godine i da im se promet ubrzo povećao za 50 posto.
Radnici su radili od 8 do 13 sati bez pauze, a tako fokusirani radnici, koji su bili koncentrirani na ono što rade, znajući da će se odmarati poslijepodne, radili su bolje i povećali promet za tih čudesnih 50 posto.
U njemačkom Rheingansu šef Lasse Rheingans je odmah uklonio tzv. “ubojice produktivnosti poput Slacka“. Svi ti alati koji bi nam trebalo pomoći organizirati vrijeme, zapravo troše vrijeme.
I sama sam u jednoj korporaciji morala koristiti gomilu tih alata koji su trebali pratiti moj rad: Basecamp, Trello, Asana, Slack… rezultat toga bila je razbijena koncentracija (jer je prelazak na svaki novi zadatak trebalo obilježiti u nekom od alata, a i ispratiti obavijesti koje ti stižu) i gubitak od preko 1 do 2 radna sata.
Petosatni radni dan ipak je imao i jednu manu: zaposlenici se više nisu družili, nije bilo vremena za ono “Kako si?” uz šalicu kave.
Istraživanje koje je provela američka profesorica strateškog upravljanja ljudskim resursima Rita Fontinha pokazala je da su poslodavci bili u pravu u vezi s negativnim stranama skraćenog radnog vremena.
“Dok kraći radni dan može rezultirati boljom organizacijom vremena i boljom koncentracijom, pojedinci mogu osjetiti dodatan pritisak da završe zadatke na vrijeme. Fleksibilnost da mogu iskoristiti još malo vremena da dovrše zadatke ili da uzmu više slobodnog vremena ako su završili sve prije isteka radnog vremena zapravo je nešto što zaposlenici jako cijene“, rekla je o svom istraživanju.
No korona je dodatno uvela zbrku u nekakav uobičajen tijek radnog dana. Kalifornijska tvrtka Tower nakon 5 godina petosatnog radnog dana, tijekom lockdowna, kada su radnici radili od kuće, ukinula je tu odluku jer je trebalo zadržati visoku produktivnost. Umjesto da budu dostupni samo 5 sati, u koroni su prihvatili “uvijek smo dostupni za kupce”.
Ove godine nisu se vratili modelu od pet radnih sati i radnici su bili razočarani. Tower je odlučio da će taj model biti na snazi od kolovoza do studenoga, dakle četiri mjeseca godišnje, te radnici to smatraju dobrim benefitom, nečem čemu se raduju.
Ako imate vlastitu tvrtku, pokušajte uvesti bar jedan skraćeni radni dan i pratite rezultate.
I ako ste solopreneur kao ja, pokušajte zadržati svoju slobodu. Svi mi koji radimo samostalno, to smo krenuli raditi radi veće slobode, radi mogućnosti da manje radiš i bolje si organiziraš vrijeme, a opet vidim toliko ljudi koji zapravo rade puno više.
Dala sam otkaz i počela samostalno raditi kako ne bih iznad sebe imala šefa koji će odlučivati kada smijem biti sa svojim djetetom. U mojoj bivšoj firmi na majke koje odlaze s posla točno u 17 gledalo se kao na lijene i neambiciozne pojedinke. A odgajateljice u vrtiću su ih pozdravljale kolutanjem očiju jer su zadnje došle po dijete. Takve mame su u konstantnom osjećaju grižnje savjesti. Nitko nije zadovoljan: ni šef, ni odgajateljica, a ni dijete koje ima malo vremena biti s mamom prije odlaska u krevet.
Bilo je mnogo takvih mama oko mene.
Na kraju porodiljskog i usred korone, dala sam otkaz. Željela sam biti opuštena mama. Svjesna zašto sam krenula solo, ne dopuštam si pretjerani rad. Jer ja tad nisam dobro, a onda nije dobro ni mojoj obitelji.
U točno 15 sati svakog dana gasim računalo i odlazim po dijete u vrtić. Radim pet sati dnevno, iako počinjem od 8 ujutro. Oko 12 napravim pauzu i kuham ručak, obavljam stvari. Nekad se dijete nažalost razboli pa ne mogu raditi sedam dana i onda se zna dogoditi da kasnim nešto napraviti. Tada u narednim danima potegnem dulje jer ne volim kasniti s poslom, radim nakon što malena zaspi bar dva sata. No to mi nije pravilo i ne želim se vraćati onom od čega sam pobjegla. Zato nekad moram odbiti nekog klijenta za kojeg procijenim da mu ne mogu napraviti posao u ritmu koji on očekuje. Bar ne dok mogu. Dvadeset godina takvog rada bilo je sasvim dovoljno.
I ne javljam se na mobitel u 19 ili 22 sata, iako si mi klijent. Ništa ne gori, a ja ionako nisam vatrogasac. Poštujte tuđe vrijeme kako bi taj netko drugi poštovao vas.
Sretan radnik je zaista super vrijedan radnik!
