Profesionalna mreža žena i muškaraca PWMN ima misiju inspirirati i osnaživati pojedince za stvaranje društva jednakih profesionalnih mogućnosti. Njezini su članovi i žene i muškarci koji sukreiraju prilike za razmjenu iskustava i znanja, kako bi zajedno postali katalizatori pozitivnih promjena u društvu.
Spomenka Žepec jedna je od članica PWMN-a od osnutka, a evo što nam je ispričala o sebi…
Zaljubljena sam u život, u svoga supruga i cijelu svoju obitelj. Skupljačica sam životnih avantura. Profesionalno se u ovoj životnoj fazi bavim executive coachingom, radim assessmente i studentica sam logoterapije. Osim toga sam kuharica, slikarica, putnica, prijateljica, event menadžerica…
Što te privuklo i povezalo s Profesionalnom mrežom muškaraca i žena (PWMN-om)? Što si dobila kroz ovu organizaciju?
U PWMN me doveo moj suprug Alan, koji je sudjelovao u eventima na samom početku rada udruge. Prvo sam se povezala s organizacijskim timom, a poslije i ostalim članovima udruge. Ono ljepilo koje me povezuje s udrugom su iste zajedničke vrijednosti. Želim podupirati zajednicu koja se temelji na rodnoj ravnopravnosti, podršci, razmjeni znanja i iskustva između članova te širenju svijesti na razini šire društvene zajednice.
Dobila sam nadalje mogućnost druženja s istomišljenicima i podupiranja pozitivne struje za razvoj društva u kojem želim živjeti. Osobno često razmišljam o tome da nije dovoljno samo razmišljati kako podržati pozitivne struje u društvu i kako nije dovoljno osuđivati loše trendove, već je potrebno aktivno se zauzimati i činiti kontinuirano male (ali velike), pozitivne pomake.
Kakvo je tvoje razmišljanje o temi gender – ballanced leadership, što misliš da je najveći benefit koji organizacijama donosi? Imaš li neki zanimljiv primjer iz prakse?
Mislim da je jedino ispravno poštovati i muški i ženski princip u leadershipu. Tako dobivamo cjelovitost u pristupu organizaciji. Muški princip koji je direktan, racionalan, fokusiran na rezultat. Ženski princip koji je više intuitivan, empatičan i inkluzivan. Naravno, ovo je pojednostavnjeno objašnjenje, no poanta je u ravnoteži oba principa. Na taj način dobiva se upravljanje organizacijom koja ima fokus i na rezultat i na ljude, na kreaciju i kontinuirani razvoj. Osobno sam bila korporativni manager koji je slijedio muški princip jer je jedino on bio cijenjen unutar organizacije u kojoj sam radila. Na taj način sam bila u disbalansu kao žena na osobnoj razini, a i organizacija nije dobivala najbolje od mene. Tek kad sam razvijala svoju feminine stranu i počela je manifestirati, postajala sam sama sebi autentičnija, a to se vidjelo na mom radu. No, nisu sve kompanije spremne odreći se načina na koji su početno postigle uspjeh. Ako je to bilo na način da se podupiru autoritativni manageri, onda se taj pristup i zadržao kao uspješan.
Danas radim s različitim kompanijama i managerima i pomažem im da nađu svoj balans u upravljanju. Sve više se širi svjesnost da smo svi ljudi i treba nam prostor za naše fizičko, psihičko i duhovno zdravlje. Tako da kompanije ne mogu komunicirati s pojedincem samo kroz jedna aspekt njegovog bića. Zanimljivo je da je dolaskom mlađih generacija u svijet rada prodrman ustaljeni sustav funkcioniranja organizacija. Mlade generacije u startu ne žele podržavati poslodavca koji ne podržava rodnu ravnopravnost, ekološke standarde, autonomiju rada i sl.
Što je za tebe najvažnija vrijednost i promjena koju stvaraš kroz svoj posao?
Pomažem pojedincima i organizacijama da sagledaju svoju situaciju iz različitih uglova, da vide nove perspektive i mogućnosti te da “bace udicu” u budućnost, u prostor koji žele iskusiti. Tako da bi glavna vrijednost mog rada bila podrška da pojedinci i organizacije za sebe naprave najbolje izbore.
