Sjajna budućnost tvrtke i njezinih zaposlenika je osigurana

Ivanićplast d.o.o. postao je dio velike Bemis Manufacturing obitelji.

vitomir-klasic-ivanicplast

Donedavni vlasnik i direktor tvrtke Ivanićplast d.o.o. iz Ivanić Grada, Vitomir Klasić, ispričao nam je kako je tekao njezin razvoj prije prodaje te otkrio kako je prodao tvrtku američkoj kompaniji Bemis Manufacturing Company, najvećem svjetskom proizvođaču WC sjedala.

Ivanićplast je tvrtka koja je niz godina ozbiljni igrač na tržištu sanitarne opreme u Europi. Izvoz je bio fokus, mogu li hrvatske tvrtke i kako izvoz staviti u prvi plan?

Svaka hrvatska tvrtka koja ima kvalitetan proizvod i konkurentnu cijenu te menadžment koji govori strane jezike i koji je veći dio radnog vremena spreman provesti na putovanjima po inozemstvu može, i morala bi, pronaći kupca za svoj proizvod u izvozu.

leadershe-bocni

Nije sve na početku bilo tako lako. Vi ste uz Ivanićplast vezani još od 1980-ih kada ste došli u tvrtku, a 1989. postali ste njezinim direktorom. I onda odlazite iz tvrtke, zašto?

Otišao sam iz tvrtke zbog neslaganja s tadašnjim rukovodstvom, odnosno s kolegama iz uprave koji nisu bili niti spremni, niti imali dovoljno znanja za potrebne promjene. Naime, Ivanićplast je od osnivanja do tada proizvodio i prodavao isključivo na Ex-Yu tržištu, raspadom države izgubio je tržište i bilo je neminovno napraviti veliki zaokret. Moji tadašnji kolege to nisu razumjeli i zbog toga je najbolje rješenje bilo da se rastanemo.

Opet se vraćate 1999. godine kao stečajni upravitelj. Pokušali ste nešto napraviti i uspjeli. Kako je taj put izgledao iz današnje perspektive?

Moram Vas ispraviti. Nisam se vratio kao stečajni upravitelj nego kao krizni menadžer. Naime, od 1993. kad sam napustio tvrtku do 1999. godine kad sam se vratio, na zamolbu Hrvatskog fonda za privatizaciju koji je bio vlasnik tvrtke, tadašnji menadžment je nagomilao ogromne dugove, svi računi su bili u blokadi, dugovalo se i državi, i dobavljačima, i radnicima te je prijetila likvidacija firme. Obzirom da sam znao potencijal tvrtke, i kada sam se uvjerio da je najveći dio stručnih ljudi, iz vremena kad sam ja bio u upravi, još uvijek tamo, samo potpuno marginaliziran i raspoređen na totalno krive pozicije, vjerovao sam da možemo uspjeti.

Iz današnje perspektive, potez je bio vrlo rizičan ponajprije za mene. Naime, tvrtka ne bi ništa izgubila i da je propala jer ionako nije bilo ništa više za izgubiti, dok sam ja mogao uništiti svoju karijeru, koja je bila uspješna i nakon odlaska iz Ivanićplasta 1993. godine. Međutim, odlučio sam prihvatiti izazov i danas mi, naravno, nije žao zbog toga.

Prije nekoliko godina posjetili smo Vašu tvrtku i upoznali se s Vašim načinom razmišljanja o poduzetništvu. Imali ste konzervativniji pristup, a ne brzi razvoj!

Svaka tvrtka se razlikuje, u nekima možete, u nekima ne možete imati konzervativan pristup, svaki menadžer ima svoj način razmišljanja i upravljanja tvrtkom. Obzirom na činjenicu da je tvrtka izrazito proizvodno orijentirana na tržište i da posluje isključivo po zakonima tržišta bez “dogovorne ekonomije”, te s obzirom na rizike koje to tržište nosi zbog velike konkurencije iz cijeloga svijeta i prevelika ulaganja koja prate rizici prevelikih financijskih zaduživanja, i u kriznim okolnostima nemogućnost servisiranja tih zaduživanja, odlučio sam se na nešto usporeniji, ali sigurniji rast. Cijelo vrijeme, otkako sam na čelu firme, pratili smo tehnološka unapređenja u svijetu i kod naše konkurencije, stalno smo radili na modernizaciji proizvodnje i unapređenju samih proizvoda, uveli smo nove automatske robotizirane linije, ali ništa nismo financirali kreditima banaka nego najvećim dijelom vlastitim sredstvima te korištenjem sredstava iz fondova EU.

U vrijeme krize niste dizali kredite, rekli ste da ste to činili sigurno ne biste danas bili ovdje. Kako ste prepoznali okolnosti koje su Vas usmjerile na ovaj pristup (način razmišljanja)?

Dio odgovora nalazi se i u prvoj rečenici mog odgovora na vaše prethodno pitanje. Konkretno ne mogu reći da se radilo o nekom prepoznavanju, već više o mojoj strategiji i načinu vođenja tvrtke koja u normalnim okolnostima garantira razvoj i rast, ali nešto usporeniji, dok u kriznim okolnostima osigurava opstanak tvrtke za vrijeme trajanja krize.

U ožujku ove godine tvrtku ste prodali američkoj kompaniji Bemis Manufacturing Company koja je najveći svjetski proizvođač WC sjedala. Kako je došlo do ove prodaje, kažete možda i slučajno, a meni se čini nekako potiho?

Ivanićplast i Bemis se znaju već dugi niz godina. Susrećemo se na sajmovima sanitarija po cijelom svijetu, kod kupaca i dobavljača. Bemis je svjetski leader u proizvodnji WC sjedala, u SAD-u i Meksiku proizvodi drvena sjedala i prodaje ih na tim tržištima u količini od gotovo 20 milijuna komada godišnje. Ivanićplast je među 10 najvećih firmi za proizvodnju WC sjedala u Europi, godišnje proizvede oko 450 000 WC sjedala koje prodajemo na 30-ak tržišta po cijelom svijetu. Prije Ivanićplasta, Bemis je kupio dvije tvornice u UK i Francuskoj, obje tvornice proizvode zajedno 400 000 sjedala godišnje, znači manje nego Ivanićplast. Obzirom na intenciju Bemisa da se proširi na EU tržište, Ivanićplast je bio logičan izbor. Ako sad gledamo Bemis i Ivanićplast kao jednu firmu, po proizvodnji i prodaji WC sjedala pozicionirani smo negdje na 5. ili 6. mjestu u EU.

Američka tvrtka Bemis Manufacturing Company preuzela je Ivanićplast i najavila velika ulaganja.
(Izvor: Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta)

Prodaja-kupnja tvrtke nije se dogodila preko noći. Je li tu bilo puno analiza, razgovora…?

Prvi, gotovo slučajni, neformalni razgovori o eventualnoj akviziciji započeli su 17. studenoga 2017. godine na sajmu sanitarija u Parizu. Već u siječnju 2018. godine, predstavnici Bemisa došli su u Ivanić Grad vidjeti firmu, izrazili zadovoljstvo viđenim te mi najavili pismo namjere za preuzimanje, koje su i poslali u ožujku. U idućih nekoliko mjeseci predstavnici Bemisa dolazili su gotovo na mjesečnoj razini, pregovarali smo oko konačnog teksta pisma namjere, nakon čega je uslijedilo dubinsko snimanje tvrtke, a nakon toga konačno usuglašavanje oko uvjeta preuzimanja i teksta konačnog ugovora. Ugovor smo potpisali 1. ožujka 2019. godine i od tada je Ivanićplast postao dio velike Bemis Manufacturing Family. Kao što možete vidjeti, cijeli proces je trajao više od jedne godine i uspješno je završen.

Što će se promijeniti dolaskom Bemisa koji je zaista gigant. Koji su planovi, koja ulaganja, neki novi proizvodi, hoće li rasti broj zaposlenika…?

Ulazak Bemisa u vlasničku strukturu Ivanićplasta, prije svega osigurava sjajnu budućnost samoj firmi i svim zaposlenicima. Odmah nakon završetka akvizicije, Bemis je kupio 43 500 m2 građevinskog zemljišta u industrijskoj zoni u Ivanić Gradu, na kojem namjerava, u narednih 4-5 godina, izgraditi potpuno novu modernu tvornicu koja će proizvoditi između 2-3 milijuna komada WC sjedala godišnje. Pored neminovne modernizacije i automatizacije proizvodnih procesa, Bemis planira zaposliti i 200-tinjak novih radnika. Zasad je fokus na proizvodnji WC sjedala iz duroplasta, ali obzirom da dio proizvodnje Bemis grupe radi proizvode koji se koriste u medicini, nije isključeno da će se dio ove proizvodnje raditi i u Ivanić Gradu.

Kako se emotivno osjećate nakon ovakve uspješne prodaje? Ostali ste u tvrtki i što je sada Vaš posao?

Osjećam se odlično, prije svega zbog toga što sam, vjerujem, osigurao budućnost tvornici, ljudima koji u njoj rade te možda i djeci tih ljudi. Što se mog posla tiče, gotovo da se ništa nije promijenilo jer i dalje vodim firmu kao što sam je vodio i ranije, sada s pozicije prokurista te sve ključne stvari dogovaram s direktorom Bemisa za Europu, koji sjedi u Amsterdamu, i jednom mjesečno dolazi u Ivanić Grad.

Uspjeli ste svjetskog igrača dovesti u Ivanić Grad, koji će postati proizvodno središte u Europi. Je li Vaš uvjet (želja) bio da sve ostane u Hrvatskoj?

Da, to je bila svakako moja velika želja i jedan od glavnih uvjeta kod pregovora, i to se na sreću i ostvarilo.

Nedavno sam slušao predavanje o obiteljskom biznisu i prijenosu na nove generacije. Kod Vas se to nije dogodilo, zašto?

Moja djeca grade svoje, vrlo uspješne karijere koje nemaju nikakve veze s ovim biznisom te u tome uživaju punu podršku moje supruge i mene. Moja kći je TV producent, radi na raznim zabavnim TV emisijama, poput Supertalenta u kojem je jedan od glavnih koordinatora projekta. Moj sin je IT manager, zaposlen u tvrtki koja je generalni zastupnik Facebook-a za Hrvatsku i on je jedan od glavnih voditelja projekata.

Znam da ste godinama ulagali mnogo truda i znanja u razvoj poslovanja tvrtke. Proputovali ste cijeli svijet, pokrenuli poslovanje u Kini… Jednom prilikom ste mi rekli kako ste oko 240 dana u godini na putovanjima. Nastavljate li istim tempom i dalje?

Da, naravno, tu se ništa nije promijenilo, ove sam godine već bio dva puta poslovno u SAD-u i tri puta u Kini, do kraja godine još ću putovati u Rusiju, Argentinu te Nizozemsku i Austriju.

Ali isto tako ste mi rekli kako uvijek pronalazite vremena za sebe i svoje hobije. Mnogi to nisu uspjeli, kako ste Vi to postigli?

Moji su najvažniji hobiji vožnja biciklom, tenis, stolni tenis i skijanje. Kad se sve dobro organizira i posloži, uvijek imate dovoljno vremena za sve što vas veseli.

Kada ste posjetili učenike u slavonskim školama, sjećam se Vaše poruke njima: “Ne nasjedajte na bilo što jer vi zaslužujete najbolje.” Pojasnite nam.

Zapravo, to je jedan od slogana kojima Ivanićplast reklamira svojih proizvode i upućuje Vas da uvijek birate kvalitetu jer kvalitetu i zaslužujete. Isto to geslo možemo prenijeti i na život, zato vjerujem da su mladi kojima sam to prenio shvatili značenje poruke.

Vitomir Klasić održao je predavanja za učenike Osijeka i Belog Manastira

U lipnju prošle godine imenovani ste za novog predsjednika Gospodarskog vijeća HGK – komore Zagreb. Što želite i planirate učiniti kao predsjednik?

Samo da pojasnim, funkcija predsjednika GV-a podrazumijeva i funkciju predsjednika HGK Komore Zagreb. Radi se o najvećoj regionalnoj komori u Hrvatskoj, koja pokriva grad Zagreb i Zagrebačku županiju, gotovo 42 000 pravnih subjekata. Svakako planiram uvesti dosta promjena, kako u radu Gospodarskog vijeća tako i u radu same komore. Obzirom da je to preozbiljna i preopširna tema da bih ju mogao obrazložiti i suvislo objasniti u par riječi, predlažem da se ponovo čujemo i napravimo jedan intervju sredinom 2020. godine, s naglaskom na temu HGK Komore Zagreb.

Za kraj, nadam se kako će se nastaviti Vaša suradnja s časopisom Poduzetnik i da ćete opet posjetiti mlade u školama.

Naravno da ćemo nastaviti suradnju i bit će mi veliko zadovoljstvo ponovno posjetiti učenike u školama. Predložite što prije neke termine da ih mogu uvrstiti u kalendar aktivnosti.


Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.