Riccardo Illy dugogodišnji je poduzetnik, predsjednik Uprave tvrtke Polo del Gusto, otac jednog od najjačih brendova kave na tržištu – Illycaffe, ali i nekadašnji uspješan gradonačelnik Trsta koji je uveo promjene i danas korisne za Trst i tršćansku regiju – Italija
Talijanski biznismen Riccardo Illy rođen je u Trstu 1955., a obiteljskom poslu s Illy kavom pridružio se 1977. godine, gdje se u početku, kao komercijalni direktor, brinuo oko prodaje i marketinga brenda. Godine 1992. obnašao je dužnost glavnog izvršnog direktora, a od 1995. do 2016. potpredsjednika Uprave. Od 2004. do 2019. bio je predsjednik Illy Grupe. Od 2019. predsjednik je tvrtke Polo del Gusto, holdinga koji okuplja brendove izvrsnosti iz svijeta hrane i pića.
Počevši od 1990-ih naovamo, Riccardo Illy obnašao je i različite političke dužnosti. Izabran je, naime, za gradonačelnika Trsta u dva uzastopna mandata. Godine 2001. izabran je za zastupnika u Talijanskom parlamentu, a od 2003. do 2008. za predsjednika autonomne regije Friuli – Venezia Giulia, kao i za predsjednika Skupštine europskih regija.
Autor je nekoliko knjiga. Njegovo najnovije djelo nosi naslov “Umjetnost izvrsnih proizvoda”, koje je nastalo kao zbirka njegova predavačkog iskustva na dvije ljetne škole koje su pohađali studenti s najboljih europskih, američkih i azijskih sveučilišta. Godine 2000. dobio je počasni doktorat političkih znanosti Sveučilišta u Trstu. Godine 2009. predsjednik Italije dodijelio mu je titulu visokog časnika, a od 2020. počasni je konzul Republike Francuske.
Nas zanima tko je Riccardo Illy u svojim očima, kako biste sami sebe predstavili?
Sebe bih predstavio kao samostalnog poduzetnika. Od najranije dobi počeo sam raditi. Zatim sam krenuo na svoje sveučilišno putovanje, sve vrijeme tražeći i svoja profesionalna ispunjenja. Moj studijski put razlikovao se od ustaljenih kurikuluma, no stalno učenje ono je što dominira u mom životu i u karijeri. U novije vrijeme surađujem s institucijama kao što su Stanford ili istaknuta Poslovna škola IECD na Bledu, u Sloveniji. Moja predanost cjeloživotnom obrazovanju pružila mi je jedinstvenu priliku da svoje teorijsko znanje izravno primijenim u praksi. Moja sposobnost da učinkovito koristim svoja znanja prati me stalno, u svim mojim ulogama – kao menadžera, u politici i u administrativnim poslovima. Iz svojih institucionalnih uloga izvukao sam dvije važne lekcije: strpljenje i sposobnost upravljanja u kriznim situacijama.
Izazovno je zaroniti iz poznatog u nepoznato. U poduzetništvu se to događa na dnevnoj bazi. Kako se Vi nosite s tim izazovom?
Napustiti poznato i ulaziti, snalaziti se u nepoznatom, izazov je s kojim sam se susreo više puta u životu. To je, na neki način, snažno obilježilo i oblikovalo moje profesionalno putovanje. Politika je, na primjer, simbol ovog nepoznatog u trenutku kad sam odlučio odstupiti s vodeće pozicije u Illycaffèu i predati uzde svom bratu Andrei. Nesumnjivo, to je bila duža stanka u mom poduzetničkom životu, koja me obilježila u svakom smislu. Označila je početak potpuno novog poglavlja koje je trajalo 15 godina. Nakon toga, povratkom u tvrtku, odlučio sam ne nastaviti hod unutar poznatog područja industrije kave. Umjesto toga, usredotočio sam se isključivo na diversifikaciju portfelja obiteljske grupe, proširujući sektor proizvoda od kave. Taj je izbor rezultirao brendom Polo del Gusto, koji je danas neovisan na puno razina.
Vi ste doista značajna osoba današnjice. Poznati ste u svijetu poduzetništva i politike, ali ste prepoznati i kao novinar i pisac. Autor ste brojnih članaka i knjiga. Ako biste morali birati svoju najdražu ulogu, koja bi to bila?
Prvo, želio bih ublažiti ovu opću definiciju, odnosno sebe kao “značajnu osobu”. Duboko u mom razmišljanju i poimanju svijeta nalazi se mudra lekcija koju mi je prenio moj životni prijatelj Antonio Motteran. Oboje smo radili u marketinškoj radnoj skupini koju je pokrenuo vizionar i sveučilišni profesor Carlo Carli, a koji je bio čovjek ispred svog vremena. Zalagao se za izravnu uključenost menadžera u studentski život kako bi oni studentima iz prve ruke pružili konkretne primjere iz prakse uz teoriju koju su naučili. Dakle, u Motteranovom vrijednom uvidu stoji: “Ponizno pedaliram svojim biciklom, promatram, zatim ugledam tragove automobila na tlu i ponovno ponizno pedaliram”. Kad god osjetim napast da padam u zamku doživljavanja sebe kao “značajne osobe”, brzo sebi dočaram sliku bicikla i nastavim pedalirati dalje.
Što se tiče moje omiljene uloge, želio bih istaknuti svoju spisateljsku aktivnost, ali i godine koje sam proveo kao gradonačelnik Trsta. Pisanje ima posebno mjesto u mom srcu. Omogućuje mi da oblikujem ideje, temeljito ih istražim i zaustavim na papiru. Iako uživam u razmišljanju o strategijama i dubini svojih novih misli, one često ostaju nejasne i promjenjive. Prevođenje ovih razmišljanja u pisani oblik pokazalo mi se neizmjerno korisnim jer nudi jasnoću i pomaže mi razlučiti snage, slabosti i postojanost nekih ideja.
Među brojnim dužnostima koje sam obnašao, prema mandatu gradonačelnika Trsta gajim posebnu naklonost. Jasno se sjećam da sam jednom primio pismo šestogodišnjakinje, u kojem je pisalo: “Dragi gradonačelniče, izgubila sam mliječne zube. Što gradonačelnik može učiniti za mene?” Ova epizoda otkriva duboku i intimnu vezu između gradonačelnika i građana. Očekivanja ljudi uvelike se razlikuju, od standardnih pitanja, kao što su čiste i sigurne ulice do osobnih briga, kao što je rješavanje odnosa sa susjedima. Ova izravna razmjena informacija sa zajednicom nešto je što duboko cijenim i do danas osjećam zahvalnost na tom iskustvu.
Nedavno ste gostovali na Veleučilištu Par u Rijeci, gdje ste održali predavanje “Pretvaranje grada u bolje JA – primjer Trsta”. Publiku ste oduševili predavanjem. Kako ste Vi doživjeli posjet?
Posjet Veleučilištu PAR u Rijeci bio mi je izvrsna prilika da predajem. Impresioniran sam velikim odazivom publike, pažnjom i toplinom domaćina. Susreo sam se s izuzetno motiviranom publikom, što me iznenadilo s obzirom na to da ondje nikad prije nisam gostovao, niti sam u tom gradu obavljao ikakve funkcije.
Biti bolji od sebe, biti bolji na poslu, biti bolji u životu, u ljubavi… Koliko je to danas zahtjevno?
Rad na sebi, usavršavanje i njegovanje ljubaznosti ne vidim kao suprotstavljene vrijednosti. To su ključni aspekti profesionalnog rasta i razvoja finih vještina, posebno ljubaznost i empatija. Oni su ključni iz upravljačke perspektive, kao i u izražavanju autoritativnog i utjecajnog vodstva. U mom početnom pristupu drugim ljudima ja se instinktivno “stavljam u cipele” svoga sugovornika. Pitam se: kako on doživljava ovo što prima od mene? Kako bi on ovo mogao razumjeti? Kakvu ja poruku njemu prenosim? Nastojim vježbati empatiju tako što neprestano radim na kvalitetnom slušanju sugovornika.
Vaše političko i poduzetničko iskustvo posebno je došlo do izražaja u preobrazbi i modernizaciji Trsta. Kako ste se nosili s poslovima javne uprave?
Doista je tako. Kad sam prvi put ušao u javnu upravu, moja početna točka bila je detaljno proučiti propise javne uprave. Kao što ste spomenuli, drugi korak bio je primjena mojih specifičnih znanja i vještina u novom kontekstu. Na primjer, odmah sam počeo s digitalizacijom usluga, kao što je podizanje urbanističkog plana na internet. Zbog svog prethodnog znanja iz IT sektora, brzo sam prepoznao hitnost digitalizacije, tehnoloških inovacija i golemu neposrednu korist koja bi iz toga mogla proizaći: dostupnost dokumenata koje ljudi traže na internetu. Moje prve mjere modernizacije bile su, dakle, vođene empatijom i iskustvom. Naime, kao poduzetnik, i sâm sam bio krajnji korisnik urbanističkog plana, kao i IT kompetencija.
Svjedoci smo često velikog otpora prilikom uvođenja nečeg novog. S kojim ste se izazovima Vi suočili u postizanju naprednih ciljeva?
Od početka mog prvog mandata, kompjutorizirali smo matični ured, a otprilike u godinu dana uspjeli smo interno, zahvaljujući radu općinskih djelatnika, razviti internetsku mrežu i povezati ukupno 1500 zaposlenika. Ovaj je primjer posebno značajan iz dva razloga: prvi se tiče otpora prema inovacijama, koji je bio manji od naših očekivanja. S velikim poštovanjem sjećam se tajnice koja je bila pred mirovinom, u uredu gradonačelnika, koja je rukovodila protokolom dolaznih i odlaznih dokumenata. Bez obzira na okolnosti, odlučno je pohađala digitalne tečajeve i naučila se koristiti računalom godinu dana prije umirovljenja. Za mene je to inspirativan primjer kontinuiranog učenja u današnjem kontekstu.
Drugi razlog odnosi se na neke stereotipe koji i dalje kruže kad su zaposlenici u javnom sektoru u pitanju – mišljenja su kako oni nisu dovoljno motivirani. Uspostava digitalne mreže o kojoj ja govorim, zahvaljujući internim resursima, dokazala je da ako je projekt dobro postavljen i strukturiran, sudjelovanje i suradnja teku prirodno. Ljudi slijede dobre primjere i otpor nestaje.
Na primjeru Trsta ukazali ste na mogućnost povezivanja Trsta i Rijeke. Kakve ste poveznice između ovih gradova primijetili?
Mnogo je sličnosti između Rijeke i Trsta. More, važnost pomorskog prometa – iako s različitim referentnim tržištima – vožnja brodom u slobodno vrijeme te značaj morskog i kulturnog turizma. Još jedna izvanredna zajednička crta jest raznoliko građanstvo, slojevito društvo. U Rijeci talijanska manjina predstavlja dvojezičnu stvarnost. U Trstu prisutnost duboko ukorijenjenih i pozamašnih zajednica – Slovenaca, Srba, Hrvata, Austrijanaca, Grka, Turaka – stvara jedinstveno okružje, multikulturno i višejezično društvo.
Evo i razlika: Trst je definitivno postindustrijski grad u kojem se s vremenom stvorio pravi znanstveni klaster s jedinstvenim koncentratom znanstvenih institucija, uključujući lokalno sveučilište: Područni znanstveni park, SISSA-u (Škola naprednih studija koja dodjeljuje prestižne doktorate), Međunarodni centar za teorijsku fiziku Abdus Salam, Centar Elettra Sincrotrone, ICGEB (genetski inženjering i biotehnologija), popis je poduži. Trst se može pohvaliti najvećim brojem znanstvenika po glavi stanovnika među europskim gradovima. Puno je poveznica između ovih gradova. Sektori su raznoliki i puni potencijala za razvoj: turizam, kultura, logistika itd.
Što bi svaka gradska vlast trebala učiniti kako bi prepoznala mogućnosti preobrazbe svoga grada?
Ekonomist Peter Drucker ustvrdio je kako se svaka organizacija natječe s drugim organizacijama. Tako se javna uprava natječe s ostalim poslovnim subjektima kako bi privukla ulaganja. Baš kao i u tvrtki, pitanja su: koje su moje prednosti ili moje konkurentske prednosti, što će biti moja strategija? Cilj je jasan: poboljšati kvalitetu života, uključiti sve dionike – javne i privatne, temeljito aktivirati lokalne vlasti, sve profesionalne i kulturne organizacije, sav treći sektor i sindikate. Morate ih sve uskladiti oko jasne zajedničke svrhe. Jedna suprotstavljena strana može zaustaviti sve – poznato u priči o zrnu pijeska koje blokira zupčanik.
Može li se grad voditi kao tvrtka, odnosno suočava li se gradonačelnik s puno više prepreka do cilja nego direktor neke tvrtke?
Kao što sam ranije spomenuo, odgovor na ovo pitanje bio bi DA jer su jedno i drugo organizacije koje se natječu za privlačenje resursa svih vrsta: financijskih resursa, ljudskih resursa i resursa znanja. Dakle, tehnički je stvar ista, uz dvije značajne razlike.
Prva je broj odobrenja koja se moraju dobiti kako bi bilo koja odredba postala operativna. Poduzeće se temelji na upravljanju beskrajno jednostavnijim putem: skupštinom, koja odobrava račune i imenuje Upravni odbor koji donosi važne odluke, te Upravom koja odluke provodi. U gradskoj strukturi vlasti mogli bismo usporediti Vijeće s funkcijama skupštine i Odbor vijećnika s upravnim odborom neke tvrtke. Vijeće donosi mnogo više odluka od skupštine u tvrtki – stranke imaju značajan utjecaj, a građani, izravno ili putem udruga, pokušavaju utjecati na političke odluke.
Druga razlika je u tome što se u javnom sektoru građani nalaze u položaju istodobnog dioničara i korisnika u sukobu interesa. Kao dioničari, građani očekuju dobit, no kao kupci i korisnici traže bolje usluge i manje poreza. Ta dvostrukost očekivanja donosi složenije upravljanje i nesumnjivo predstavlja jedan od najvećih izazova u javnom sektoru.
Spomenuli ste da odgovorni u javnoj upravi imaju dvije vrste utjecaja. Jedna je izravna, kada možete pokrenuti nove usluge kao jedinica lokalne samouprave. A druga je kad iskoristite svoj utjecaj gradonačelnika kako bi svi radili na poboljšanju kvalitete života građana. Objasnite nam ova dva aspekta na primjerima kroz koje ste prošli.
U mandatu gradonačelnika možemo razlikovati dva područja djelovanja. Jedno je područje nadležnosti, odnosno sektori uspostavljeni zakonom: stvari kojima se taj mandat mora baviti, kao što su urbanistički plan, područja za nove proizvodne pogone itd. Zatim postoji područje utjecaja: sektori koji nisu nužno u gradonačelnikovoj nadležnosti, gdje on može izraziti neki svoj smjer. Mislim na konkretne primjere poput sveučilišta i zdravstva, dva područja koja nisu pod općinskom jurisdikcijom. Primjer vezan uz naše sveučilište jest da sam tijekom svog mandata shvatio potrebu za arhitektima koji nužno sudjeluju u komunalnim aktivnostima. Trstu je trebao fakultet arhitektonskog smjera. Uvjerio sam tadašnjeg rektora, prof. Giacoma Borrusa, da osnuje novi Arhitektonski fakultet u Trstu, na kojem je dosad diplomiralo na stotine profesionalaca.
Drugi primjer odnosi se na logistiku. Kao gradonačelnik, brzo sam shvatio da našem gradu nedostaje kvalitetna prometna veza, jer nije bilo tunela pogodnih visina, nedostajale su ključne građevine. Sastavio sam uspješan programski sporazum s građevinskim sektorom, koji je uključivao prilagodbu postojećih tunela, poput poznate željeznice Pontebbana.
Uvijek posebno ističete ulogu poduzetnika u razvoju i uspjehu grada. Ističete i kako je važnija poduzetnička priča osobe koja dolazi kao gradonačelnik nego politička opcija iz koje dolazi. Za što su sve važni poduzetnici?
Tvrtke su temelj razvoja grada: stvaraju bogatstvo, razvijaju ponudu i potražnju, privlače proizvodnju… Ključno je da tvrtke stvaraju radna mjesta, što znači povećanje kupovne moći i veće javne prihode od poreza. Značajniji prihod za općinu pretapa se na više resursa, a time postaje ogroman potencijal za poboljšanje kvalitete života. Dakle, jedan od glavnih zadataka lokalne vlasti, bilo da se radi o općini ili regiji, definira se kao osnivanje, privlačenje i rast tvrtki. Naglašavam ova tri različita koraka: poticanje osnivanja novih tvrtki, stvaranje uvjeta za privlačenje drugih tvrtki u svoje sjedište i, u oba slučaja, osiguravanje uvjeta za rast.
Veliki ste vizionar. Uspješno ste proveli transformaciju Trsta. Na početku svoga mandata politiku ste ostavili po strani i odlučili surađivati s 36 vrhunskih menadžera. Na što ste posebno ponosni iz tog razdoblja?
Više od stavljanja politike sa strane, bavio sam se politikom u najklasičnijem smislu. Bavio sam se politikom koristeći svoje znanje i vještine kako bih služio javnom dobru. Politiku sam doživljavao kao predanost, uvjeravanje, dijeljenje i pregovaranje. Doista, nisam se bavio politikom u smislu sukoba između stranaka, koalicija ili oporbe, što ne daje nikakve rezultate. Kad sam postao gradonačelnik Trsta, počeo sam suradnju s 36 rukovoditelja odjela, od kojih sam očekivao da budu učinkoviti. Dakle, podijelio sam ih na 12 funkcionalnih područja, imenujući glavnog direktora na čelo te organizacije. Vjerujem da je ovaj moj koncept prvo takvo što viđeno u Italiji. Nakon što je organizacija definirana, usredotočili smo se na obuku rukovoditelja i razvoj važnih programa. Na što sam najponosniji? Nakon nekoliko godina, općinski rukovoditelji nazvali su našu općinu “zajedničkom tvrtkom”. To najbolje opisuje kako su prihvatili taj moj poduzetnički koncept.
Često naglašavate važnost učenja. Vi zapravo nikad niste prestali učiti do današnjega dana. Čini mi se da je i sustavna primjena stečenog znanja također bitna. Što Vi mislite?
Danas, više nego ikad, znanje se neprestano razvija, a cjeloživotno učenje postalo je nužan alat za osobni rast i pravovremeno razumijevanje stvarnosti oko nas. Potrebno nam je znanje kako bismo ostali bliski i reagirali na stvarne promjene – temeljnu obvezu za poduzetnike i menadžere. Najbolji način da potvrdiš naučeno jest provesti to sve u praksi. Teorija naučena i primijenjena odmah ostaje s nama zauvijek. Poslovne škole to dobro razumiju jer su uvijek organizirale modele učenja iz kojih se brzo prelazi s teorije na raspravu, iz rasprave u praktičnu primjenu znanja i case studyje iz stvarnoga života.
Ostavili ste dubok trag u svemu što ste radili. Trst i danas funkcionira po nekim principima koje ste Vi čvrsto postavili u svom mandatu.
Kao gradonačelnik, dosljedno sam poštovao jezičnu, vjersku i kulturnu raznolikost cijele regije kao veliki potencijal za budućnost. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno stvoriti uvjete za prevladavanje podjela uzrokovanih tom raznolikošću. Od početka svog mandata strpljivo sam radio na procesu pomirenja, dijaloga i institucionalne razmjene. Taj je proces pridonio zacjeljivanju nekih nesporazuma još iz vremena Drugog svjetskog rata. Ohrabruje me što je to postao put s kojeg nije bilo povratka. Taj put postavio je temelje za današnju sliku Trsta, koja čini temelj njegove međunarodne reputacije danas. Trst je rastuće, multikulturno, otvoreno i kozmopolitsko mjesto. Sadašnji gradonačelnik, koji je sada u četvrtom mandatu, pripada političkoj frakciji koja je u prošlosti poticala podjele. Ipak, prepoznavanje raznolikosti kao bogatstva i razvojne prednosti, sad je duboko ukorijenjena vrijednost, stečena i uronjena u svakodnevni život grada i cijele tršćanske regije.
Foto: Privatni album / PR Polo del Gusto
