U poduzetništvu više nema slučajnosti, svi o svima sve znaju ili jednim klikom miša sve mogu saznati. Stoga se dobro poznavanje poduzetničkih modela, strategija i opcija nameće kao nužnost, tvrdi prof. dr. sc. Marko Kolaković s Katedre za poduzetništvo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Marko Kolaković osobno…
Prof. dr. sc. Marko Kolaković rođen je u Zagrebu gdje se školovao, završio Ekonomski fakultet te na istom magistrirao i doktorirao.
Za sebe kaže: “Dolazim iz poduzetničke obitelji, ali sam imao i akademskih predaka, među kojima i jednog od dekana na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ravnatelja Pedagoške akademije u Gospiću itd. Stoga se i moj životni put valjda razvijao dvojako, paralelno u poduzetništvu i u akademskom sektoru. Nakon završetka fakulteta proveo sam dvije godine u poduzećima Sloboda Samobor i Ledo Zagreb, tako da imam određenog iskustva i iz realnog sektora. Od 1996. do 2001. godine radio sam prvo kao znanstveni novak na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za političku ekonomiju, a od 2001. radim na Ekonomskom fakultetu Zagreb na Katedri za ekonomsku teoriju i na Katedri za ekonomiku poduzeća. Godine 2021. osnovali smo Katedru za poduzetništvo kao prvu takvu katedru u Hrvatskoj i uz Ekonomski fakultet u Ljubljani, zasad jedinu specijaliziranu katedru za poduzetništvo u čitavoj regiji.
Dvije godine radili ste na pripremi programa i osnivanju Katedre za poduzetništvo, prve takve u Hrvatskoj. Ove jeseni Katedra je počela djelovati. Što je prethodilo tomu?
Još tamo 2005. godine, s tzv. “prvom bolonjskom reformom”, uveli smo obavezni kolegij Poduzetništvo. Ubrzo nakon toga pokrenuo sam i poslijediplomski studij Strateško poduzetništvo, koji i danas vodim. Izradio sam i program prvog specijalističkog diplomskog stručnog studija na našem fakultetu, pod nazivom Ekonomika poduzetništva. Godine 2007. pokrenuo sam na fakultetu i Studentski poduzetnički inkubator s ciljem dodatnog rada sa studentima zainteresiranima za pokretanje vlastitih poduzetničkih projekata. Od 2008. godine vodim i program cjeloživotnog obrazovanja poduzetnika te smo do danas uspješno izveli 15-ak generacija diferenciranih programa (Obrtništvo i poduzetništvo, Poduzetništvo i kontinentalni turizam, Poduzetništvo i poljoprivreda te Društveno poduzetništvo) u Zagrebačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U međuvremenu smo odradili i čitav niz projekata vezanih uz poduzetništvo između kojih posebno želimo naglasiti projekt “Socijalno poduzetništvo – nove kompetencije komercijalista”, koji je proveden s Komercijalnom školom Bjelovar te projekt “Kako postati društveni poduzetnik”, financiran iz Europskog socijalnog fonda.
Motiv za osnivanje Katedre za poduzetništvo bio nam je isticanje značaja te omogućavanje daljnjeg jačanja ove danas iznimno značajne ekonomske discipline, kako u akademskoj vertikali, tako i u hrvatskom gospodarstvu, daljnje povezivanje i jačanje suradnje s Katedrama za poduzetništvo na drugim fakultetima u svijetu te prema uzoru na njih i pokretanje novih kolegija (Obiteljsko poduzetništvo, Društveno poduzetništvo, Digitalno poduzetništvo i dr.). Uskoro planiramo pokrenuti i smjer Poduzetništvo na diplomskom studiju, na hrvatskom i engleskom jeziku. Imamo već čitav niz izabranih vanjskih predavača, eminentnih profesora iz svijeta. Svakako ćemo, ako nam to dopuste epidemiološki uvjeti, i sljedeće godine još kvalitetnije organizirati našu međunarodnu godišnju konferenciju Business & Entrepreneurial Economics, na kojoj ćemo, nadam se, uskoro opet uživo moći s brojnim kolegama širom svijeta razmjenjivati suvremene poduzetničke spoznaje i ideje.
Ulaskom Hrvatske u EU stvorili su se novi uvjeti za otvaranje poduzetništvu. Osobno ste bili inicijator mnogih aktivnosti u funkciji poduzetništva. Koji su vaši osobni motivi i ciljevi na tom planu?
Uvjeti za bavljenje poduzetništvom danas su puno povoljniji nego ranije. Treba još proraditi na ubrzanju procedura ulaska u poduzetništvo, ukidanju formalnih i neformalnih barijera, a naročito na ubrzanju pravnih i pravosudnih procedura i postupaka. Tu bih kao profesor svakako dodao i nužnost što je moguće bolje znanstvene pripreme poduzetnika za ulazak u svijet poduzetništva, dok se od poduzetnika danas zahtijeva kontinuirano učenje i rad na razvoju kompetencija. Jer u poduzetništvu danas više nema slučajnosti, svi o svima sve znaju ili lako jednim klikom miša sve mogu saznati. Stoga se dobro poznavanje poduzetničkih modela, strategija i opcija nameće kao nužnost.
Ja sam po prirodi homo entreprenaurus, čovjek s poduzetničkim osobnostima, pogledima i viđenjima života i svijeta kao beskrajne prilike i mogućnosti. U poduzetništvu svoju ulogu vidim trojako. Uz to što sam profesor Poduzetništva i na fakultetu se bavim akademskim poduzetništvom, predsjednik sam Zajednice za unapređenje intelektualnog kapitala pri HGK-u, putem koje nastojimo djelovati na poboljšanje ekonomskih uvjeta i politika. A u svoje slobodno vrijeme trudim se istovremeno biti i uspješan mali poduzetnik, što sam bio još i prije nego što sam postao profesor, jer se želim dokazati i u praksi. Bavio sam se raznim poduzetničkim aktivnostima vezanim uz trgovinu, graditeljstvo, a imam iskustva i u bavljenju turizmom i ugostiteljstvom. Družim se s brojnim poduzetnicima, slušam njihove probleme te im često pomažem u raznim projektima. Naravno, sve mi to uvelike pomaže u prenošenju poduzetničkih znanja na studente i u raspravama o gospodarskoj politici.
U javnosti često čujemo kako su poduzetnici okosnica svakoga gospodarstva. 21. stoljeće proglašeno je stoljećem poduzetništva. U praksi to ipak ne funkcionira tako. Zašto?
U gotovo svim zemljama svijeta, izuzev iznimaka, poduzetništvo je danas perjanica i predvodnik gospodarskog razvitka. Za Hrvatsku je poduzetništvo, odnosno sektor maloga gospodarstva, postalo upravo ključno za gospodarski rast. Ključno uglavnom zato što smo nažalost zapostavili i devastirali ostale segmente gospodarstva u kojima smo imali uspješne rezultate prije osamostaljenja. Tu prije svega mislim na poljoprivredu i prerađivačku industriju. Ostalo nam je, dakle, koncentrirati se na poduzetništvo i poduzetnike te stvoriti najbolje moguće uvjete za njihovo djelovanje. I tu ne mislim samo na domaće poduzetnike, već i na snažno privlačenje poduzetnika iz inozemstva. Daljnji gospodarski rast direktno ovisi o poduzetnicima u turizmu, preko (trenutno aktualnog) građevinskog sektora, snažno prosperitetnog IT sektora koji upravo obilježavaju uspješni poduzetnici itd. No poduzetnici su, nažalost, čemu upravo svjedočimo, najosjetljiviji na eksterne promjene. Stoga poduzetnicima treba posvetiti posebnu pažnju.
Nužno je nadalje razvijati i njegovati odnose između poduzetnika i Vlade koja mora osluškivati njihove ideje i zajednički unaprjeđivati uvjete za njihov daljnji rast i razvitak. Dijalog s poduzetnicima i udrugama poduzetnika treba biti puno aktivniji i otvoreniji, država tu mora biti partner, pružiti ruku, otvarati nove prostore i mogućnosti. Surađujem i s brojnim poduzetnicima, ali i članovima Vlade, no primjećujem da, nažalost, njihova međusobna suradnja nije ni približna zadovoljavajućoj razini.
Izjavili ste negdje kako su Hrvatskoj za dugoročni uspjeh potrebna dugoročna rješenja. Koja su to rješenja?
To je malo složenije pitanje koje zahtijeva puno više vremena i prostora. No, u najkraćim crtama, analizirajući različita mišljenja ekonomista s kojima sam se nedavno opet imao priliku družiti na 29. godišnjem skupu Društva ekonomista u Opatiji, moje je razmišljanje da definitivno treba raskrstiti s neoliberalnim ekonomskim modelom. Hrvatska treba hitno prijeći na jedan novi ekonomski model koji bi svakako trebao biti zasnovan na post-keynesijanskoj ekonomiji i utemeljen na neokonzervativnim ekonomskim postulatima i paradigmama. Post-keynesijanski model zasniva se na iskustvima Keynesova učenja i mjera izlaska SAD-a iz Velike krize, ali je utemeljen na novim ekonomskim čimbenicima 21. stoljeća; globalizaciji i primjeni novih tehnologija. Neokonzervatizam se pak temelji na iskustvima iz thatcherizma, koja, kao što vidimo, Velika Britanija i danas rabi.
Nadalje, treba naglasiti da je temelj bilo kakvom razmišljanju o gospodarskom zaokretu konačno postizanje konsenzusa i definiranje jasne strategije industrijskog razvoja hrvatskoga gospodarstva u 21. stoljeću. Trebamo jasno odrediti koje su to industrijske grane od kojih očekujemo da budu nositelji gospodarskog rasta. Hoće li to biti turizam i koje vrste, poljoprivreda i to kakvog tipa, industrija i to kakva, izvoz i to čega itd. Hrvatskoj svakako treba pametna i jaka država; stručna, čvrsta i odlučna Vlada koja jasno zna što želi i kako će to postići. Trebamo odrediti strateške ciljeve koje želimo postići, složiti cjelokupnu sliku ciljane hrvatske ekonomije u okviru Europske unije u kojoj djelujemo. Jer mi smo vrlo mali, naš nacionalni BDP manji je od BDP-a mnogih europskih gradova, a da ne govorimo korporacija. Nakon toga definirati korake u kojem roku što napraviti i konačno odlučno krenuti u tom smjeru, jer bez cilja i smjera samo bauljamo u prostoru i vremenu prepušteni pojedinačnim akcijama poduzetnika. I to doslovno u svim sektorima gospodarstva. U turizmu – ni danas ne znamo kakav mi to turizam ustvari želimo i očekujemo. U energetici – koju vrstu razvijati. U industriji također, itd. itd.
Poznato je kako se zalažete za povezivanje akademskog i realnog sektora te za konkretna gospodarska rješenja. Je li ovo povezivanje zaživjelo u praksi?
Moja životna misija je povezivanje akademskog i realnog sektora, ali i svih dionika koji sudjeluju u donošenju konkretnih gospodarskih rješenja. No to u praksi ne ide baš jednostavno. Svi se još uvijek pretjerano zatvaraju u svoje kućice i sfere; znanstvenici u svoj akademski svijet, a gospodarstvenici često deklarativno (a nerijetko, nažalost, i samo iz nominalnih razloga) upisuju naše programe dodatnih obrazovanja. No ima i dobrih primjera poduzeća koja su u svoje savjetodavne i nadzorne odbore uključile znanstvenike s ciljem pomoći strateškom razvoju, kreiranju politike i plana razvoja.
Na makroekonomskoj razini, u tom integriranju akademskog sektora u realno gospodarstvo kod nas, nažalost, (pre)veliku ulogu ima i politika. Po meni svako prekomjerno upletanje politike u gospodarske aktivnosti svakako nije dobro i oduvijek sam bio protiv toga. Moje viđenje je da se gospodarstvom trebaju baviti poduzetnici (kako individualni, tako i korporativni u velikim poduzećima), dok se politikom trebaju baviti najuspješniji pojedinci iz svih društvenih sfera. Naravno, svaki u svojem stručnom segmentu. No svjedoci smo da se kod nas politikom, a onda i gospodarstvom, pretežno bave “profesionalni političari”, koji se razumiju u sve i ne treba im baš ničija pomoć, dok svi oni koji u politici pokušaju altruistički djelovati, bivaju brzo izgurani.
Profesor ste poduzetništva, predsjednik Zajednice za unapređenje intelektualnog kapitala pri HGK-u, ali ste istovremeno i uspješan mali poduzetnik. Iz vaše perspektive, koje smo segmente u Hrvatskoj zapostavili?
O zapostavljenim segmentima hrvatskoga gospodarstva već sam govorio, no sada želim naglasiti zapostavljeni resurs hrvatskoga gospodarstva, a to je znanje ili, konkretnije, intelektualni kapital. Ako se sjetimo Fausta Vrančića, Ruđera Boškovića, Slavoljuba Penkale, Nikole Tesle i mnogih drugih, jasno je da je Hrvatska obilovala iznimnim inovatorima, čija su saznanja prečesto ostajala neprepoznati intelektualni potencijal, odnosno znanja nepretvorena u intelektualni kapital. Intelektualni kapital danas je postao odlučujući strateški čimbenik u suvremenoj nematerijalnoj ekonomiji znanja i njegovo prepoznavanje, vrednovanje i upravljanje ključ je uspjeha u 21. stoljeću. Zato ne smijemo dopustiti da se to danas više događa, a pogotovo ne da nam taj intelektualni kapital odlazi iz Hrvatske.
Iz tog sam razloga prošle godine s brojnim kolegama iz zajednice, stručnjacima iz raznih područja, uredio monografiju “Intelektualni kapital: 30 godina teorije i prakse u svijetu i Hrvatskoj”. Monografiju su naši brojni kolege nazvali epohalnim djelom koje nedvojbeno detektira intelektualni kapital kao kritični resurs koji danas utječe na gospodarski rast i prosperitet cijelog društva. Intelektualni kapital ključan je u svim suvremenim poduzećima i organizacijama, kako u profitnom, tako i u javnom sektoru. Upravljanje njime postaje najvažnijim zadatkom poduzetnika, velikih poduzeća i nacionalne ekonomije. Talentirani pojedinci, koji rade pametne stvari, moraju dobiti svoju priliku doći u prvi plan.
Hrvatska uskoro treba uvesti euro. Kakav je Vaš stav o toj temi?
Osobno se s makroekonomskim efektima uvođenja eura nisam previše bavio, pa tu nemam jednoznačan stav. Ja sam po definiciji mikroekomist, fokusiran na poduzetništvo i realni sektor te na uvođenje eura više gledam s te strane. Uvođenje eura će sigurno izazvati “određene korekcije cijena”, kako će to zagovaratelji eura nastojati objasniti tržišna poskupljenja. No ako će samo to biti cijena svih ostalih benefita koje spominje Vlada, onda je to valjda prihvatljivo. Ono što se ja pitam jest zašto Poljska, Češka, Mađarska, Rumunjska i Bugarska, koje su puno prije nas ušle u Europsku uniju i koje su danas (osim Bugarske) gospodarski dobrano ispred nas, nisu uvele euro i odrekle se svoje samostalne monetarne politike? Zašto one čekaju? Trebalo bi stoga dobro pogledati što oni misle o tome, pa ih možda čak i slijediti. Slovenija i Slovačka, koje su uvele euro, jasno su gospodarski sređene i strateški definirane ekonomije. Jesmo li stoga možda opet prebrzi? Eto, to su moja pitanja o kojima razmišljam, ništa drugo. No poduzetnici će se i s novom valutom vrlo brzo snaći i ta promjena sama po sebi neće značajno utjecati na njih.
Mladi su naša budućnost. Poklanjamo li im dovoljno pozornosti, pripremamo li ih za buduće poduzetništvo koje sigurno neće biti isto kao danas?
Na Katedri za poduzetništvo svoje studente nastojimo potaknuti da se još tijekom studija uključe u poduzetničke pothvate. Sve studente učimo da je poduzetništvo danas značajno i u Hrvatskoj i u svijetu te da je uloga poduzetništva u razvoju nacionalnih gospodarstava svih zemalja danas ogromna. Ako se kasnije i ne misle baviti poduzetništvom, neka bar nauče cijeniti poduzetničke napore i poduzetnike koji se trude više od drugih. Jer poduzetnici su ti koji plaćaju poreze, zapošljavaju ljude, otvaraju nova radna mjesta i pokreću nešto novo riskirajući pritom svoja sredstva, svoje vrijeme, obitelji, a često i zdravlje. S posebno zainteresiranima radimo u našem Studentskom poduzetničkom inkubatoru, povezani smo sa ZICER-om – Zagrebačkim inovacijskim centrom, ali i s poduzetničkim centrima okolnih gradova – Bjelovara, Samobora, Koprivnice, te ih šaljemo odmah tamo ako žele stvarno nešto pokrenuti.
Velika je razlika između današnjih studenata i studenata iz 90-ih godina prošlog stoljeća, kad sam ja pohađao svoj diplomski i poslijediplomski studij. Informacijska i komunikacijska tehnologija drastično je promijenila uvjete učenja i obrazovanja. Internet je studentima širom svijeta otvorio pristup znanjima, ali i suvremenim načinima učenja. Možemo reći da su se i znanja potrebna studentima promijenila. Čista eksplicitna znanja, koja uče iz knjiga, danas su dostupna svima. Naglasak je stoga postao više na tihim, tacitnim ili soft znanjima kako primjenjivati eksplicitna znanja u praksi. Jer današnje generacije studenata imaju mogućnost lake usporedbe znanja koja im mi pružamo sa znanjima koja dobivaju drugi studenti na sveučilištima u svijetu te od nas očekuju da ta znanja i mi pružimo njima. To “osnaživanje” studenata, kako bih ga ja nazvao, prisiljava i nas profesore na kontinuirano praćenje novih znanja, razvoj novih spoznaja te provođenje istraživanja s ciljem analize i implementacije tih znanja u hrvatsku gospodarsku praksu. Razina znanja danas je stoga kudikamo veća i još više raste velikom brzinom. Kontinuirano praćenje tih znanja i cjeloživotno obrazovanje danas se nameće kao nužnost.
Zahvalni smo Vam što godinama podržavate naš časopis Poduzetnik…
Časopis Poduzetnik započeo je svoje djelovanje gotovo istovremeno s uvođenjem Poduzetništva kao discipline na našem fakultetu, prije 15-ak godina. Naravno da sam kao poduzetnik odmah prepoznao značaj časopisa kao informativne platforme apsolutno kompatibilne s mojim naporima i aktivnostima koje poduzimam te sam cijelu priču otpočetka podržavao. Zajedno smo rasli i sazrijevali. Časopis je uvijek pratio i moje akademsko poduzetništvo, na čemu zahvaljujem nadajući se još intenzivnijoj suradnji u budućnosti.
Kakve planove za budućnost krojite na Katedri za poduzetništvo EFZG-a?
Krećemo s novim disciplinama unutar Poduzetništva, a čim se za to stvore uvjeti, planiramo ostvariti direktne kontakte s raznim studentskim poduzetničkim inkubatorima, s ciljem stjecanja prakse u drugim zemljama širom svijeta. U naš Studentski poduzetnički inkubator dobrodošli su svi studenti, i to ne samo s našeg fakulteta, već svi oni koji se, bez obzira na neko prethodno poduzetničko ili obiteljsko iskustvo, žele pokušati baviti poduzetništvom. Planiramo ponovno organizirati posjete poduzetnicima te gospodarskim manifestacijama i poduzetničkim sajmovima. Ponovno ćemo tijekom 2022. na Plitvičkim jezerima održati međunarodnu poduzetničku konferenciju i naš tradicionalni Srednjoeuropski poduzetnički forum u slabije razvijenim regijama Hrvatske. Na ove skupove omogućavamo naravno pristup i svim našim studentima poduzetnicima.
