Nepredvidivim putem idemo kroz život prepun rupa, mirnih dijelova, zavoja, makadama, nenadanih skretanja, raskrižja i pravaca. To je naš poduzetnički put. Ponekad idemo pješice – u cipelama ili bosi. Ponekad idemo automobilom, a ponekad motorom ili kamionom. Kako put odmiče, postajemo sve iskusniji.
Gdje je fokus? Je li naš fokus na onome ispred nas ili na onome pokraj nas, koji nas pretječe? Ili smo pozornost usmjerili na one koji su ispred ili iza nas? Je li fokus na nama samima?
Na samom početku puta išli smo polako, možda čak i puzeći. Možda smo se na početku vozili biciklom s pomoćnim kotačima ili romobilom. S vremenom smo se možda odvažili na vožnju biciklom bez pomoćnih kotača. Pa zatim prvi put koristili skuter. Nakon toga smo se vozili i automobilima – i to raznih vrsta. Kada smo tek počinjali voziti, nismo baš mogli kupiti tko zna kakav automobil. Tek smo učili. Mic po mic, pa prvi bum. Mic po mic, pa drugi bum. Mic po mic, pa bum, pa bum, pa bum…
Svaki put nam se može činiti kao da krećemo ispočetka. No to nije tako.
Ne krećemo potpuno ispočetka. Imamo iskustvo više.
Imamo znanje više.
Tako se nastavljamo voziti tim svojim putem. Pa lagano postajemo oni koji više ne gledaju iza sebe. Postajemo oni koji gledaju ispred sebe. Kako zaobići onoga ispred nas, kako ga preteći? Kad ga počnemo pretjecati, on to primijeti, stisne gas i pobjegne nam. Hmmm… Nakon toga opet pokušamo opet preteći nekoga ispred nas. Ovaj put promijenimo prijevozno sredstvo u neko malo bolje i probamo preteći onoga na biciklu. I uspijemo. Bravo za nas! Nakon nekog vremena ponovno nas netko pretekne, pa mi promijenimo prijevozno sredstvo i postanemo malo brži.
S vremenom naučimo da je važan svaki onaj “bum” i svako naše novo iskustvo. I da je upravo to ono što nam pomaže da budemo
još brži, jači i uspješniji.
Na poduzetničkom putu možemo pronaći razne vrste prijevoznih sredstava. Neki su jako veliki jer imaju puno putnika (zaposlenika) i ponekad idu brže, a ponekad sporije – ovisno o tome radi li se o iskrcaju ili primanju novih putnika. Nekad vidimo i prijevozno sredstvo s puno prikolica iza sebe – to je poduzetnik/ca s puno problema koje treba analizirati i odlučiti koje od tih prikolica treba otpustiti, a koje treba zadržati.
Lakoća našeg životnog puta ovisi o našem prijevoznom sredstvu. Nije isto natjecati se na tržištu rada s romobilom ili novim, brzim, sportskim automobilom. Nije lako odmah nabaviti/kupiti brzi sportski automobil. Niti je poanta odmah ga imati.
Iako je ovaj put zapravo metafora pravog poduzetničkog puta, jednu stvar moramo imati u vidu – naša usluga treba biti vrhunska. Jedino si tako možemo osigurati kvalitetno prijevozno sredstvo. Do vrhunske usluge dolazi se s vremenom, smislenim planom, strategijom, napornim radom te brojnim usponima i padovima. Cijenu svoje usluge trebamo opravdati.
Trebamo biti Mercedes u moru ostalih prijevoznih sredstava – imajući u vidu da taj Mercedes i dalje znači visoku, vrhunsku kvalitetu usluge.
