Otvorena komunikacija između osnivača, nasljednika i menadžera pretpostavka je razvoja tvrtke

Boris Vukić svoju je knjigu napisao na temelju svog iskustva u savjetovanju 100 obiteljskih poduzeća.

boris-vukic-knjiga

Boris Vukić, jedan od osnivača Adizes Southeast Europe (ASEE) i certificirani savjetnik Instituta Adizes za vođenje organizacijskih promjena smatra da je razvoj obiteljskih tvrtki kod nas aktualniji nego ikada ranije jer su poduzetnici koji su devedesetih masovno osnivali tvrtke danas pred izazovom razvoja u godinama koje dolaze.

S Borisom Vukićem razgovaramo o reakcijama poduzetnika na njegovu knjigu, o osnivačevoj zamci o kojoj se mnogo zna, ali ipak je za mnoge tvrtke fatalna, o unutrašnjem i vanjskom razvoju tvrtke te o Klubu 2040 koji okuplja mlade menadžere koji će u sljedećih 20 godina preuzeti vodeća mjesta u obiteljskim tvrtkama.

 

Vaša knjiga “Osnivači, nasljednici, menadžeri” istodobno je objavljena u Hrvatskoj i u Srbiji. Kako su knjigu dočekali poduzetnici? Jesu li poduzetnici navikli u knjigama tražiti upute i savjete koji im trebaju?

Za početak, koliko glasovi do mene stižu, dobro su je primili. Oni koji su se prvi put susreli s tom građom čude se kako im je sve poznato, a mislili su da samo oni imaju probleme koji su tema knjige. Raduju me komentari da je knjiga slična udžbeniku i da im je žao što je ranije nisu pročitali. Ovo je tema koja neće gubiti na aktualnosti, čak naprotiv. Njen fokus je na prijenosu s prve generacije, osnivača,  na drugu i ta tema će zbog biologije samo dobivati na značaju.

A koliko poduzenici čitaju… ne bih generalizirao, ima ih koji u knjigama često traže traže rješenja, a ima i onih koji to rjeđe čine. Ni jednima ni drugima nije lako čitati jer njima mozak stalno radi i jedna pročitana rečenica im povuče misli, oči nastave gledati u slova a mozak ode, pa se često moraju vraćati. Oni pravi čitaju s olovkom u ruci. Baš mi se danas jedan javio i rekao da se moramo videti kad završi čitanje i da je knjiga sva išarana.

U knjizi spominjete kako u drami prijenosa tvrtke nema publike, svi smo sudionici i svi smo zainteresirani jer su obiteljske tvrtke temelj zdravog gospodarstva. Možete li procijeniti koliko je tvrtki u Hrvatskoj trenutno u zastoju zbog osnivačeve zamke ili zbog problema s prijenosom s osnivača na profesionalne menadžere?

Kad kažem osnivačeva zamka, što je termin detaljno opisan u knjizi dr. Ichaka Adizesa, mislim na situaciju kad je sudbina tvrtki u potpunosti vezana za sudbinu osnivača. Vode ih samouki osnivači koji su sjajni poduzetnici, ali u pravilu menadžerski nepismeni, a, pošteno govoreći, i za menadžment nezainteresirani. Kad kažem menadžment mislim na planiranje, analizu, praćenje troškova… što nije, kao što rekoh, svojstveno poduzetnicima. Imenuju oni sebe za predsjednike Uprave, više da bi u vanjskom svetu ozbiljnije izgledali, ali mnoge kompanije i dalje se vode kao zanatske radnje iako imaju i po nekoliko stotina zaposlenika. Na žalost, većina kompanija bliža je osnivačevoj zamci nego uspješnom privođenju kraju procesa profesionalizacije s menadžerski osposobljenim kadrovima koji će takvu tvrtku u budućnosti voditi drugačije nego što je to radio poduzetnik-osnivač.

Inače, osnivačeva zamka nije vezana uz godine osnivača, naši klijenti su bili i poduzenici u kasnim tridesetim čije su kompanije bolovale od ovog sindroma. No, kad osnivač uđe u ozbiljne godine onda je osnivačeva zamka jedan od glavnih uzroka rizika pri prijenosu poslovanja i o tome imate egzaktne rezultate na stranici CEPOR-a, čiji su suradnici na čelu sa dr. Mirelom Alpezom proveli ozbiljno istraživanje u Hrvatskoj.

Knjiga je pisana na temelju vaše savjetodavne prakse s obiteljskim poduzećima i upućuje na pripremu nasljednika, osnivača, tvrtke i obitelji pri prijenosu na drugu generaciju. Koja je priprema kod nas najkritičnija? Koju je najteže, a koju najlakše odraditi?

Teško pitanje. Hoće li kompanija (p)ostati obiteljska u punom smislu te reči (to znači da druga generacija upravlja i vlasništvom i operativno upravlja, rukovodi) zavisi o nasljednicima, to jest žele li oni i mogu li. Koliko će biti uspješan cijeli proces prijenosa s prve na drugu generaciju ovisi o osnivaču, i njegovoj spremnosti da donese ozbiljne odluke i te odluke poštuje.

Ako nasljednici žele i imaju kapacitete, onda je njihova priprema najlakša. Priprema kompanija zahtijeva vrijeme, promjenu načina upravljanja i treba promijeniti kulturu od apsolutističke monarhije do parlamentarne demokrature – demokracije u donošenju i diktature u provođenju. Kad pripremljen nasljednik počne voditi pripremljenu tvrtku, važno je kako će se osnivač ponašati u toj situaciji jer netko drugi, pa makar to bio i njegov sin ili kći, vodi „čedo“ koje je on napravio. I na kraju, za pripremu obitelji potrebna je otvorena komunikacija osnivača i nasljednika.

Nasljednici mi se najviše žale na nespremnost osnivača da otvoreno razgovaraju – da ih poslušaju, da im kažu šta njihova promišljanja, želje… da ih čuju i da progovore. A mi kao društvo nismo okrenuti ka toj otvorenosti, spremnosti na dijalog. Kod nas se stalno traga za nekim vođama, svepametnim i o svemu stalno sveznajućim. I to na svim razinama, od vrha države do poduzeća. I onda se spremnost vođa za razgovor doživljava kao slabost. A bez otvorene komunikacije – što želi nasljednik, kako ćemo i kuda s tvrtkom, što želi osnivač, kako urediti obiteljske odnose u poduzeću – nema uspješne pripreme za prijelaz s jedne generacije na drugu.

Svakodnevno održavate edukacije osnivača, nasljednika i menadžera o prijenosu tvrtke. Što će knjiga promijeniti u edukacijama? Može li knjiga potaknuti nužan razvoj profesionalnih menadžera?  

Knjiga je već promijenila moj savjetodavni rad. Prije nego što počnemo s radom tražim da se pročita knjiga. Skratila je vrijeme do lakšeg razumijevanja. A poslužit će, vjerujem, i obiteljima koje ne žele „stranca“ da im se meše u „cosa nostra“, da vodi obiteljski forum i sa njima piše obiteljske politike.

Ne bih isticao razvoj profesionalnih menadžera kao jednu od posebnih stvari koje će knjiga pokrenuti. Pokrene li cijelu proces ozbiljnog pristupa tranziciji liderstva, s njim će i to. Profesionalan menadžer je deficitarno zanimanje i tek će zbog cijelog procesa biti jer se kompanije u drugoj generaciji neće moći voditi onako kako ih je vodio osnivač-poduzetnik. Vodit će ih tim menadžerski osposobljenih ljudi u kojem, opet ću ponoviti, može a ne mora biti nasljednik

Nedavno ste održali konferenciju Kluba 2040, koji okuplja mlade menadžere iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, BiH i Makedonije. Po čemu su slični današnji poslovni uvjeti u zemljama bivše Jugoslavije, a po čemu se razlikuju?

Nisam makroenomist i mogao bih da ponavljam opća mjesta – odlazak radnika i stručnjaka, manje ili više korumpirane države. Prije nekoliko godina jedan mi je vaš kolega uputio slično pitanje: „Kakvo je stanje u privredi u regiji?“ Odgovorio sam da ne znam. „Kako ne znaš kad si stalno na terenu?“ bio je začuđen. Većina mojih , odnosno naših, klijenata su uspješne tvrtke, efektivne, koje se šire i rastu na tržištu, ali njihov unutrašnji razvoj nije ispratio taj rast. E, sad im je zajedničko da se u te izazove unutrašnjeg razvoja ubacio po prvi put i izazov da je biologija učinila svoje – osnivači stare, nasljednici odrastaju ili su odrasli i kako sad skupa veliko je pitanje. O tome raspravljamo na sastancima Kluba 2040, koji je simbolčno i dobio ime jer su mu članovi između 20 i 40 godina (manje-više) i postoji „osnovana sumnja“ da će do 2040. biti na čelu obiteljskih tvrtki.

U biografiji na kraju knjige spomenuli ste kako se nadate da ćete za koju godinu napisati knjigu o prijenosu tvrtke s druge na treću generaciju. Vidite li već sada koji su izazovi prijenosa tvrtke s druge na treću generaciju i po čemu se razlikuju od prvog prijenosa s osnivača na nasljednike?

Jedno je sigurno – neće biti isto. Ili će biti puno lakše tamo gde su pripreme na pravi način provedene – pod time mislim da su kompanije profesionalizirane, postoji kultura obiteljskog foruma i definiran „jedan list papira“. Tu će stvari ovisiti samo o volji, želji i mogućnosti nasljednika da se uključi u operativno upravljanje, a pravila igre bit će definirana. A u onim situacijama u kojima to nije učinjeno će biti đavolski teško.


 

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.