“Samo mijena stalna jest” – neprolazne su riječi velikog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića. U svijetu neprestanih turbulencija, jedino je promjena sigurna. Činjenica da su organizacije nastale kako bi udruživanjem i činjenjem u zajedničkom smjeru, čovjek ostvario pothvate o kojima sam ne bi mogao niti sanjati, danas je aktualnija više no ikada prije.
Stari sustav organizacije i menadžmenta više ne funkcionira
Priznale su to i članice zemalja G8, čija nacionalna gospodarstva ostvaruju više od 60 % svjetske ekonomije. Potrebna je promjena paradigme u sustavu ekonomije čiji je isključivi cilj ostvarenje profita. Plaća, promaknuće na hijerarhijskoj ljestvici poduzeća i bonusi, jednostavno više nisu dovoljni. Potrebni su pomak i koncentracija na čovjeka, njegovo samoostvarenje i motivaciju.
Na ljestvici potreba koju je tako proročanski kreirao Abraham Maslow, danas je u fokusu potreba za samoaktualizacijom, ostvarenjem vlastitih želja i sposobnosti. Jedino organizacije koje imaju zadovoljne stručnjake, mogu opstati na tržištu koje determiniraju konstantne promjene ponude i potražnje, promjena trendova i konkurencija koja ovaj put, može stići iz, do tada, nepoznatog sela u Indiji. Odgovor na sve ove zahtjeve tržišta, može biti isključivo organizacija koja uči, brzo primjenjuje usvojena znanja i fleksibilno se prilagođava situaciji koja već sljedećeg jutra može biti potpuno drugačija od one s kojom je zaspala.
Dva temeljna pitanja:
Čak i poduzeća javnog sektora, poznata po svojoj rigidnosti i nemogućnosti promjene smjera djelovanja, suočena su s vrlim novim svijetom nesigurnosti. Profit kao jedini cilj, neće zadovoljiti djelatnike koji moraju postati jednaki dionici u sudbini poduzeća. Kakva god ta sudbina bila. Potrebno je pronaći odgovor na dva temeljna pitanja:
• Kako krute ciljeve planiranja, organizacije, vođenja i kontroliranja koji svojom birokratskom naravi guše poduzetnički duh i inicijativu, promijeniti i prilagoditi potrebama trenutka?
• Kako upravljački sustav, naviknut na sigurnu ruku kapetana koji uvijek zna kamo plovi i čijoj riječi nitko ne smije proturječiti, pripremiti na nepoznate brzace koji vrebaju iza svake okuke?
Odgovori su:
“Fleksibilna organizacija koja uči i razumni menadžment za kormilom!” Takav menadžment znači upravljanje ljudima iz pozicije ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i pomaganja. On znači prepoznavanje potencijala svakog čovjeka u organizaciji i usmjeravanje njegovih vještina i želja u cilju uspješnog poslovanja organizacije, motiviranje čovjeka iznutra, njegovog samopoštovanja, samoispunjenja i zadovoljavanje njegovih osobnih vrijednosti. Jedino će tako, organizacija sutrašnjice moći odgovoriti na sve izazove koji je neumitno čekaju. Deviza od čovjeka čovjeku koja će morati dominirati marketingom i prodajom u zadovoljenju sve specifičnijih i individualnijih potreba potrošača, morat će se u potpunosti preslikati i na organizaciju samog poduzeća i svijest ljudi koji upravljaju. Organizaciju koja uči čine visoko motivirani djelatnici, spremni na neprestane promjene i zaborav zone komfora u kojoj su poslovala poduzeća monopolističkog doba.
