Nenad Bakić predavao je na PMF-u, zatim se hrabro odmetnuo u poduzetničke vode, pokrenuo jako uspješnu tvrtku i postao bloger, eclectica.hr, koji nesebično dijeli znanja i savjete ljudima u raznim područjima ljudskog djelovanja.
Imate puno pratitelja, pionir ste u svemu čega ste se dohvatili te se stječe dojam da Vam sve uspijeva. U čemu je tajna?
Ne uspijeva mi sve, ali to je narav poduzetničkog posla, koji u sebi uvijek sadrži rizik. A kad se u poduhvatu uspije, onda je najvažnija strastvena upornost. Osim nje, bitni su i kreativnost, stalno učenje, etika.
Što po Vama znači biti poduzetnik u Hrvatskoj i zašto taj pojam kod nas još uvijek zna izazvati nelagodu, negativne komentare ili čak i potpunu nevjericu?
Sve je manje negativnog sentimenta prema poduzetnicima, a on je bio vrlo izražen. Nismo uzalud najneuspješnija zemlja EU, taj stav je uzeo veliki danak. Ljudi su kod nas većinom rentno orijentirani, a i uhljebništvo kao način života je vid rente, a to je potpuno suprotno poduzetništvu koje je inovativno, ali i znači preuzimanje rizika.
Postoje li kod nas poduzetnici u pravom smislu riječi, stručni, motivirani, znatiželjni, ali i s moralnom odgovornošću prema zajednici u kojoj žive i rade? Tko su oni i što trebaju mijenjati?
Poduzetnik u gospodarstvu uvijek radi u svom interesu, ali tako da na tržištu nudi nešto što drugi ljudi žele, a ujedno stvara radna mjesta i plaća poreze, pa je vrlo društveno koristan. Naravno, ljudi su različiti i svatko ima svoj životni stil, tako da netko teži većem profitu, a netko većem skladu u zajednici ili među dionicima svog poslovnog poduhvata. Netko pak dobit koju ostvari čuva za sebe, netko drugi ulaže ili poklanja…
Ljudi vas nekako najviše povezuju sa STEM revolucijom i uvođenjem digitalnog obrazovanja u sve hrvatske osnovne škole. Kao osnivač IRIM-a pokušavate naše zaostajanje u korištenju računala promijeniti Croatian Makers pokretom koji obuhvaća nekoliko projekata, kojim?
Croatian Makers je sada najveći izvannastavni program te vrste u EU, iako je do prije nekoliko godina Hrvatska bila među najzaostalijim zemljama EU u korištenju digitalnih tehnologija u školstvu. Teško je nabrojati sve projekte unutar pokreta, ali evo nekih koji su međunarodno relevantni po svom dosegu i relevantnosti.
Croatian Makers robotička liga je naš prvi veliki projekt i sada obuhvaća preko 600 škola i drugih obrazovnih ustanova, donirali smo preko 3.000 edukativnih robota i u Ligi sudjeluje preko 12.000 djece. U STEM revolucija smo donirali preko 25.000 micro:bitova u preko 1.000 obrazovnih ustanova, a u nastavku, projektu ProMikro koji smo radili s MZO je uvedeno programiranje u osnovne škole u Hrvatskoj jer je 85% svih škola dobrovoljno sudjelovalo za sve učenike 6. razreda, a obučili smo 2.000 učitelja. Također i uvođenje programiranja u zajednice kroz knjižnice, koje pretvaramo u digitalne razvojne centre.
Kako ste došli na tu ideju, tko Vam je najviše pomogao u realizaciji? Kažete da svako dijete mora biti digitalno pismeno jer je to kompetencija potrebna u svim strukama.
Najprije smo supruga i ja počeli poklanjati opremu svakom tko nam se javio, a htio je raditi s djecom. Malo po malo organizirali smo niz kreativnih aktivnosti i projekata. Sada nas je već 15 u našem Institutu za razvoj i inovativnost mladih.
To je puno, ali izgleda malo kad pogledate programe koje provodimo, ljudi često misle da nas ima stotinjak – jer cilj nam je doći do svakog djeteta i dati mu digitalne kompetencije kako bi bilo ravnopravni građanin 21. stoljeća, ali i nadoknaditi ogromne rupe u školstvu koje se tiču općih kompetencija kao što su razvoj kreativnosti, kritičkog razmišljanja, inicijative, upornosti… do sada smo došli do preko 100.000 djece samo u Hrvatskoj, od kojih je svako dobilo neki komad opreme u svoje ruke, a njihovi učitelji edukaciju, te smo organizirali aktivnosti.
Upućeniji ekonomski stručnjaci u Hrvatskoj smatraju da je gospodarski pad ove zemlje počeo već osamdesetih godina 20. st. U razvoju su nas prestigle sve istočnoeuropske zemlje, osim Bugarske, a i ona je na putu da nas pretekne. Koje su po Vašem mišljenju tri ključne pogreške koje su ekonomsko stanje u RH doveli na ovako nisku razinu i u čemu vidite šansu za oporavak gospodarstva?
Evidentno, nismo nikad prihvatili tržišnu orijentaciju kao sav ostatak Europe. To smo si mogli dozvoliti zbog ogromne rentne pozicije u turizmu. S druge strane, snažne rentne, antireformske snage pokušavali su i aktivno odgoditi reforme, pa je tako nastala paradoksalna teza o navodno ‘neoliberalnom kapitalizmu’ koji osvaja Hrvatsku. Preokret će biti vrlo težak, upravo zato jer će naša rentna pozicija u turizmu biti sve jača, a broj ovisnika o državi sve veći.
Poznati ste i po svom „robinhudovskom“ pristupu firmama gubitašima u koje ulažete svoj novac kako biste ih spasili od propasti, Đuro Đaković, Petrokemija, a sad i Varteks. Koji je glavni motiv koji Vas pokreće da im pomažete, kakva je Vaša vizija s Varteksom?
Iskreno, nije mi vizija ulagati u gubitaše i spašavati ih, često ulažem i u kompanije koje sjajno posluju. Prve dvije su nažalost klasični primjeri kako država uništava kompanije, pa je u Petrokemiji kompanija više puta uništena, a u Đuri Đakoviću se borimo. VARTEKS je pak na najtežem tržištu od svih, ali ujedno mislim da sada ima i najbolje šanse za uspjeh u zadnjih 50 godina. Naravno, u njega sam uložio kako bih zaradio, a ne izgubio, ali ujedno i spašavamo radna mjesta i vraćamo ponos tom brandu starom 100 godina.
Ima li šanse da tekstilna industrija, koja u Europi gubi bitke, opstane u Hrvatskoj i Varteks opet postane onako velik brend kao što je nekad bio?
Varteks ima jednu ogromnu prednost, a to su odijela vrhunske kvalitete koje radimo od najboljih materijala, kao što su talijanski Marzotto i Angelico, a ona su pak u našim dućanima za otprilike pola cijene kao praktički ista odijela koja radimo za neke od vodećih svjetskih marki.
Nakon malo boljeg marketinga, tržište je to prepoznalo i sada nam opet prodaja odijela raste. Zatim, sami radimo kapute vrhunske kvalitete. Oba artikla su dio stoljetne tradicije i oslanjanjem na njih i slične proizvode – upravo radimo na kolekciji ženske poslovne elegancije – vratit ćemo Varteksu staru slavu. Paralelno s time, prestali smo zatvarati dućane i sada ih opet otvaramo.
Zastupate teze o „što manje države“, a „što više ekonomske slobode“. Imate li s kim podijeliti svoje ideje, imate li istomišljenike, a onda posredno, ima li nade za nas?
Moj blog, dok sam ga aktivnije pisao, je bio najpopularniji blog u Hrvatskoj i kroz njega sam se povezao s mnogo istomišljenika. Sada su naravno društvene mreže omogućile stvaranje zajednica i jasno je da je sve više ljudi koji misle kao ja. Tu je i sudjelovanje u raznim projektima, među kojima bih izdvojio EY Poduzetnik godine. Poduzetnici su sve prepoznatiji kao stvaratelji vrijednosti, vidjeli ste da sam bio i proglašen Osobom godine po izboru Večernjeg lista, i tako dalje.
Uspješan ste poslovni čovjek koji se stalno i nadalje educira u područjima koja želi nadograditi. Na što ste najponosniji u svojoj dosadašnjoj karijeri i možete li možda navesti svoje tri najveće pogreške ili pogrešne poslovne odluke?
Poduzetnik uvijek radi greške, jer preuzima rizik. Najveće greške su mi bile ulaganje u državu, primjerice u Petrokemiju. Najponosniji sam na uspjeh svojih velikih projekata koji nisu bili lagani, kao MojPosao ili SELECTIO, gdje sam tokom krize odbijao otpustiti ljude iako smo stvarali velike gubitke, a što se poslije pokazalo kao ispravna odluka. Sada sam najponosniji na Croatian Makers, koji je na način kako ga radim u stvari poduzetnički poduhvat, kao neki eksplozivni startup. I inače u svijetu je trenutno poduzetnička filantropija, tj. filantropija rađena na poduzetnički način, na cijeni.
Danas se svi žale da se vrijeme ubrzalo, da nemaju vremena ni za što, ništa ne stignu i sl. Kako uspijevate upravljati svojim vremenom, sve pratiti i povezati?
Sada nažalost jako teško!
