Nacionalni brend gradi se desetljećima i stotinama godina, uvijek zadržavajući ono što ga čini prepoznatljivim. Potrebna su silna ulaganja u dugogodišnju komunikaciju prema kupcima, u današnje vrijeme, s područja cijelog planeta.
Ne mijenjaš konja koji pobjeđuje! Uzrečica je to koja potječe s prašnjavih hipodroma konjskih utrka, koje karakteriziraju prašina, adrenalin i novac.
Američke konjske utrke velik su nacionalni ponos i ogroman biznis koji traje od doba svladavanja nekada Divljeg zapada. Kladionice i lica uznojenih gledatelja u potrazi za brzom zaradom pune blagajne brzinom većom od samih plemenitih životinja. I uvijek postoji samo jedno grlo koje dominira. Ono se ne mijenja. Nikada!
Hoće li Francuzi promijeniti okus pjenušca ili promijeniti ime pokrajine Champagne iz koje potječe? Hoće li Švicarci promijeniti okus svog sira, Česi piva, Nijemci kobasice? Nikada!
Tajne pripravljanja brižljivo se čuvaju, a identitet, iako prilagođen vremenu, nikada ne smije biti zamijenjen nekom sumanutom idejom o promjeni. Što radi Coca Cola? Izgleda novo, svježe i mladenački. Pred blagdane i obiteljski. U ljeto razigrano i opušteno. Piće koje je odavno napunilo stotinu godina. No identitet, izgled, logo, boje i okus ostaju isti. Pred medijskom navalom Pepsi Cole, davno tamo osamdesetih godina, kada je Pepsi pokušao postati dominantan, plaćajući za promociju milijune dolara najpoznatijim svjetskim zvijezdama, Coca Cola je u panici nakratko promijenila okus. Nastala je svjetska pobuna. Vratili su kotač unatrag, vratili izvorni okus koji zajedno s ambalažom čini identitet ovog pića i naravno, pobijedili. To traje do danas.
Nekada, dok sam bio osnovnoškolac i sin jedinac, bio sam uvijek sam i moj obrok se sastojao od špageta bolonjez jednog domaćeg proizvođača i porcije kesten pirea drugog proizvođača, koja se prodavala u malim plastičnim čašama koje imam i danas. Istina je, iako odavno jedem u restoranima ili kuham, ponekad se vratim u djetinjstvo i kupim špagete. Kesten pire nikada. Zašto? Prvi proizvod zadržao je svoj identitet uz samo malo redizajniranu i moderniju ambalažu. Drugi je promijenio sve. Ljudi su uvijek kupovali i uvijek će kupovati emocijama. Rijetko logikom. U brend se ne dira, jer on priča priču nečijeg života. Tisuća života, milijuna života.
Ako na sekundu zanemarimo fantastičan uspjeh skromnog umaškog momka koji je svojim nastupima uzdrmao cijelu Europu i postao svjetski fenomen pod umjetničkim imenom – Baby Lasagna, po čemu je Hrvatska najprepoznatljivija?
U Japanu i Kini još i dan-danas Hrvatsku pamte po imenu Davora Šukera i jedinstvenom, svjetski poznatom dresu hrvatske reprezentacije. Naše kockice. Milijuni ljudi prepoznaju Hrvatsku isključivo po kockicama. Svjetski brand koji se gradio trideset godina. Pažljivo i pametno. Što smo učinili na Europskom prvenstvu? Kockice smo smanjili i napravili četiri pravokutnika. Modernizirali smo dres. I izgubili identitet. Isto tako smo izgubili i prepoznatljivost, poštovanje i na kraju krajeva i sami sebe. Najvažnija sporedna stvar na svijetu razočarala je milijune navijača.
Hoćemo li učiti iz poraza kao Coca Cola, vratiti kotač unatrag i vratiti prepoznatljivost ili ćemo slijediti sulude trendove opće modernizacije i konstantno mijenjati i tražiti se? Ne znam, doista ne znam. No znam jednu poruku s konjskih utrka: Ne mijenjaš konja koji pobjeđuje!
