Ljudi danas često vide rezultate, titule, uspjehe, fotografije i lijepe trenutke. Ono što ne vide su godine rada, suze nakon poraza, bolovi nakon treninga, odlasci od kuće, samoća, strahovi i svi oni trenuci kada sam se morala sama podići nakon pada. – Monika Vojvodić, poduzetnica, vlasnica obrta MVP i stručnjakinja za digitalni marketing i komunikacije – Zadar
Monika Vojvodić rođena je 2000. godine u Tuzli (BiH). Košarka i poziv reprezentacije Hrvatske doveli su je u Zadar 2014. godine. Tada je kao četrnaestogodišnja djevojčica ostavila svoje prijatelje, poznato okruženje i krenula sama graditi svoj put u jednoj potpuno novoj sredini. Danas, kada pogleda unatrag, shvaća koliko je hrabrosti bilo potrebno za takvu odluku u tim godinama.
Na pitanje kako bi sebe opisala, odgovara: “Teško mi je odgovoriti jednom rečenicom jer moj život nikad nije stao u jednu ulogu, jednu titulu ili jedno zanimanje. Ja sam prije svega djevojka koja je od malih nogu naučila da se ništa vrijedno ne dobiva lako. Naučila sam se boriti za svoje snove, za svoje ciljeve i za svoj put, čak i onda kada je bilo teško i kada nitko nije mogao garantirati uspjeh.
Moj život obilježio je sport. Košarka za mene nije bila samo aktivnost ili hobi. Košarka je bila moj identitet, moj način života i moja najveća ljubav. Dok su druga djeca vikende provodila bezbrižno, moji su vikendi bili ispunjeni treninzima, utakmicama, putovanjima i odricanjima. Nisam to nikada doživljavala kao žrtvu jer sam iskreno voljela ono što radim.
Tek sada, kada vratim film unatrag, shvaćam koliku su žrtvu podnijeli moji roditelji. Ostavili svoje izgrađene živote, karijere, prijatelje, obitelj i krenuli u potpuno novu državu od nule, sve zbog mene i moje budućnosti. To je toliko velika stvar da, iskreno govoreći, i ne poznajem puno drugih roditelja koji su tako nešto učinili za svoje dijete. Naravno da sam im beskrajno zahvalna na svemu.
Tijekom svoje košarkaške karijere, sasvim slučajno, zakoračila sam u svijet modelinga i izbora ljepote. Godine 2018. prvi put odlazim na izbor ljepote, na Miss Zadarske županije, i tu osvajam titulu prve pratilje i Miss Simpatičnosti. Zatim iste te godine odlazim na izbor „Kraljica Hrvatske“, gdje osvajam Kraljicu Medija Hrvatske. Godine 2019. uslijedio je izbor Top Model Hrvatske, gdje sam kao pobjednica išla na svjetski izbor u Monte Carlo. Zatim su tu i Miss Turizma Hrvatske, gdje sam također pobijedila, te zadnji izbor na kojem sam bila prije mjesec dana, Miss Universe Hrvatske, gdje sam postala prva pratilja.
Završila sam fakultet za marketing i odnose s javnošću u Mariboru. Danas sam poduzetnica, vlasnica obrta MVP, osoba koja radi u digitalnom marketingu i komunikacijama, ali i dalje ista ona djevojka koja vjeruje da se sve može kada nešto dovoljno jako želiš i kada si spremna raditi više od drugih.
Izvan posla najviše me ispunjavaju moji bližnji, putovanja, osobni razvoj, knjige, priroda i ljudi koji me inspiriraju. Volim provoditi vrijeme sa svojim najbližima jer sam kroz život naučila da su upravo oni najveće bogatstvo koje imamo. Danas me najviše ispunjava vrijeme provedeno s ljudima koje volim. Kako sam vrlo rano otišla od kuće i velik dio života provela seleći se iz grada u grad, naučila sam koliko su obitelj, prijatelji i iskreni odnosi zapravo najveće bogatstvo koje imamo. Upravo su oni bili moja najveća podrška kroz sve uspone i padove i uz njih se uvijek najlakše vratim sebi.”
Nakon teške ozljede kralježnice završili ste košarkašku karijeru kojoj ste posvetili 12 godina života. Odakle ste crpili snagu da umjesto žaljenja otvorite novo poglavlje i nastavite graditi karijeru u drugim područjima?
To pitanje me uvijek vrati u jedno od najtežih razdoblja moga života. Dvanaest godina živjela sam za košarku. Budila sam se s njom i odlazila spavati, razmišljajući o sljedećem treningu. Sve sam podredila tom cilju. Moja obitelj podredila je svoj život mom sportskom putu. To nisu bile samo moje žrtve, to su bile žrtve svih nas. I onda se dogodi trenutak koji ne planiraš. Jedna ozbiljna ozljeda. Odjednom shvatiš da život koji si godinama gradio više ne postoji.
Sjećam se tog osjećaja kao da je bio jučer. Kao da vam netko preko noći oduzme dio identiteta. Najviše sam žalila što sam morala pustiti život koji sam zamišljala godinama. Ali upravo tada dogodilo se nešto važno. Shvatila sam da nisam samo sportašica. Shvatila sam da vrijedim i kada ne mogu igrati. I kada sam bez poena, medalja i reprezentativnog dresa. To je bila jedna od najvećih lekcija mog života.
Bilo je dana kada nisam znala što dalje. Bilo je dana kada sam sumnjala u sebe. Bilo je trenutaka kada sam se pitala zašto se baš meni dogodilo nešto što mi je oduzelo najveći san. Ali nikada nije postojala opcija da odustanem. Možda nisam mogla promijeniti ono što se dogodilo, ali mogla sam odlučiti što ću napraviti nakon toga. I odlučila sam se boriti. Opet! Jer upravo tomu me sport naučio.
Kažete da Vas je sport oblikovao u osobu kakva ste danas. Koje ste osobine stečene na parketu najviše prenijeli u poslovni svijet i poduzetništvo?
Sport me doslovno izgradio kao osobu. Danas kada ljudi vide moje poslovne rezultate, često misle da sam jednostavno hrabra ili disciplinirana. Istina je da sam sve to naučila kroz sport. Sport vas nauči prihvatiti poraz bez odustajanja. Nauči vas da nitko neće odraditi trening umjesto vas. Nauči vas da uspjeh nije rezultat jednog dobrog dana, nego stotina dana kada ste radili i onda kada nitko nije gledao.
U poslovnom svijetu primjenjujem potpuno iste principe. Ne odustajem kada je teško. Ne tražim prečace. Ne očekujem da će uspjeh doći preko noći. Naučila sam da iza svakog velikog rezultata stoje dosljednost, disciplina i rad koji nitko ne vidi. I danas vjerujem da upravo te osobine čine najveću razliku između onih koji odustanu i onih koji uspiju.
Tijekom života preselili ste se iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, igrali u sedam gradova, mijenjali klubove, studirali, bavili se modelingom i gradili poslovnu karijeru. Koliko Vam je neprestani izlazak iz zone komfora pomogao da danas budete osoba koja se ne boji novih početaka?
Iskreno, mislim da nikada nisam ni živjela u zoni komfora. Oduvijek su me pokretale promjene. Kao mlađa, često sam govorila da me strah monotonije i života bez izazova. Danas se ponekad nasmijem kada se toga sjetim jer mislim da sam napravila apsolutno sve kako mi život ne bi postao predvidiv. S četrnaest godina ostavila sam život koji sam poznavala i otišla u drugu državu u kojoj nisam znala nikoga. Nova škola. Novi grad. Novi klub.
Lekcija za mlade poduzetnike: Rekla bih da se najveći uspjesi rađaju iz najvećih padova i da život rijetko ide onako kako planiramo, ali uvijek nas vodi točno tamo gdje trebamo biti, iako možda u tom trenutku to ne vidimo.
Kasnije su uslijedile selidbe u sedam različitih gradova. Novi treneri. Nove suigračice. Nove dvorane. Nova publika. Nova okruženja. Uza sve to studirala sam, usklađivala fakultetske obveze s dva treninga dnevno, učila u autobusima na putu prema utakmicama i polagala ispite pred treninge. Tijekom sportske karijere došao je i modeling. Snimanja, kampanje, revije i izbori ljepote. Zatim marketing, komunikacije i na kraju poduzetništvo. Da sam svaki put ostala tamo gdje mi je ugodno, danas ne bih bila ni približno osoba kakva sam postala. Svaki put kada me bilo strah, znala sam da upravo tamo moram ići.
Kada pogledate svoj put – od sportašice, preko ozbiljne ozljede, do marketinga, mode i poduzetništva – što Vas iznutra tjera da uvijek tražite novi izazov i nastavite ići naprijed bez obzira na prepreke?
Nikada nisam znala živjeti prosječno. Uvijek sam osjećala da mogu više. Ne u smislu uspoređivanja s drugima, nego u smislu vlastitog potencijala. Mene ne pokreće samo uspjeh. Mene pokreće osjećaj napretka i put k cilju. Osjećaj da učim, rastem, razvijam se i pomičem vlastite granice. Mislim da sam tijekom života dokazala samoj sebi da mogu preživjeti puno više nego što sam ikada mislila. Zato se danas više ne bojim izazova. A možda još važnije od toga, naučila sam da svaka ideja ostaje samo ideja dok joj ne damo priliku da postane stvarnost. Ja sam uvijek bila osoba koja će pokušati. Radije ću riskirati i naučiti nešto novo, nego se jednog dana pitati što bi bilo da nisam bila dovoljno hrabra.
Dok su mnogi vaši vršnjaci birali lakši put, vi ste istovremeno trenirali, studirali, gradili karijeru u modelingu i kasnije ulazili u poslovni svijet. Mislite li da je upravo ta navika stalnog rada i pomicanja vlastitih granica danas Vaša najveća konkurentska prednost?
Apsolutno. Kada danas pogledam unatrag, shvaćam da sam od malih nogu živjela drugačije od većine svojih vršnjaka. Nije mi to tada djelovalo posebno. Jednostavno sam bila fokusirana na svoje ciljeve i nisam tražila izgovore. Danas shvaćam da me upravo takav način života oblikovao u osobu kakva sam postala.
Sport me naučio disciplini, odgovornosti i radu kada je teško. Fakultet me naučio organizaciji i upornosti. Modeling mi je dao samopouzdanje, komunikacijske vještine i sposobnost prilagodbe različitim ljudima i situacijama. Poduzetništvo je na kraju spojilo sve što sam godinama gradila. Mislim da moja najveća konkurentska prednost nije samo to što sam puno radila, nego činjenica da sam naučila funkcionirati izvan zone komfora. Naučila sam preuzeti odgovornost za svoj život, donositi odluke, riskirati i krenuti ispočetka kada je bilo potrebno. Ako me život nečemu naučio, onda je to da se granice gotovo uvijek nalaze puno dalje nego što mislimo. Zato ih i danas nastavljam pomicati.
Nakon sporta, mode i rada u komunikacijama odlučili ste pokrenuti vlastiti obrt MVP. Što Vam daje uvjerenje da možete uspjeti kao poduzetnica? S kojom ste idejom pokrenuli vlastiti obrt?
Moj najveći strah bio je da jednog dana živim život prema tuđim pravilima. Da netko drugi odlučuje kada ću imati slobodan dan. Da netko drugi određuje kada mogu otići liječniku. Da netko drugi upravlja mojim rasporedom, mojim vremenom i većinom mojih dana, tjedana, mjeseci i godina. Nakon svega što sam prošla kroz sport, gdje sam od malih nogu naučila preuzimati odgovornost za vlastite rezultate, shvatila sam da želim graditi nešto svoje. Nešto iza čega mogu stati imenom i prezimenom. Nešto što će biti rezultat svega što sam naučila kroz sport, marketing, komunikacije i život.
U jednom trenutku jednostavno sam odlučila uzeti stvari u svoje ruke i rekla, idemo probati. Imam sve što je potrebno za uspjeh – hrabrost, znanje, iskustvo, vještine, poznanstva. Zacrtala sam sebi da ću uspjeti i druga opcija više nije niti postojala. Nisam znala sve odgovore, ali znala sam da mogu. Znala sam koliko sam radila na sebi, koliko sam učila i koliko sam spremna dati za ono u što vjerujem.
Tako je nastao MVP. Naziv nije slučajan. Dolazi iz košarkaškog termina MVP – Most Valuable Player, odnosno najkorisniji igrač. No, iza naziva stoji i osobna priča. MVP nosi moje inicijale – M i V – dok slovo P u ovom slučaju predstavlja promidžbu, područje kojim se bavim i kroz koje pomažem klijentima graditi prepoznatljivost, povjerenje i rast. Upravo zato ovaj naziv savršeno spaja ono što jesam i ono što radim.
Koliko Vam je upravo otvorenost prema promjenama pomogla da nakon sporta uspješno gradite nove karijere i prepoznate prilike koje možda drugi ne bi niti primijetili?
Kada pogledam svoj život, gotovo nijedna velika stvar nije se dogodila unutar moje zone komfora. Sve najljepše, ali i najvažnije lekcije, dogodile su se onda kada sam zakoračila u nešto novo i nepoznato. Naravno da me bilo strah. Ljudi često misle da hrabre osobe nemaju strahove, ali to nije istina. Razlika je samo u tome što sam naučila djelovati unatoč strahu. Moram priznati da su mi na tom putu mnogo značila i poznanstva koja sam godinama stvarala kroz različite životne i profesionalne uloge. Kroz sport, modeling, fakultet i poslovni svijet, upoznala sam mnogo kvalitetnih ljudi od kojih sam učila, s kojima sam surađivala i s kojima sam ostala u kontaktu. Uvijek sam vjerovala da su odnosi koje gradimo jednako važni kao i rezultati koje ostvarujemo. Trudila sam se ostati dosljedna sebi, njegovati iskrene odnose i prema ljudima se odnositi s poštovanjem, a vjerujem da su mi upravo ti odnosi kasnije otvorili mnoga vrata i doveli prilike koje možda inače ne bih niti primijetila.
Za sebe često kažem da sam jako tvrdoglava. I jesam. Poslušat ću svačiji savjet, saslušati mišljenje i uzeti ono što smatram vrijednim, ali na kraju ipak slušam svoj unutarnji glas. Taj glas me kroz život vodio na mjesta koja možda nisu uvijek bila najlakša, ali su me uvijek vodila prema rastu.
Kako je izgledao put od reprezentativke i sportašice koja je postala poduzetnica? Što biste danas poručili djevojci od 18 godina koja sanja sportsku karijeru, ali se boji neuspjeha ili ozljede?
Kada danas pogledam svoj životni put, čini mi se kao da sam proživjela nekoliko različitih života u jednom. Od djevojčice koja je sanjala velike sportske snove, preko reprezentativke koja je cijeli svoj život podredila košarci, do poduzetnice koja danas gradi vlastiti posao. Poručila bih joj da hrabro podigne glavu i vjeruje sebi. Rekla bih joj da će živjeti svoje snove. Možda ne uvijek na način na koji ih danas zamišlja, ali će ih živjeti. Rekla bih joj da može ostvariti puno više nego što danas vjeruje. Da se ne boji neuspjeha, pogrešaka, prepreka. Neće je slomiti neuspjeh, a ni ozljeda. Kao ni svi izazovi na koje će nailaziti. Sve će to biti samo dio puta prema cilju. Zato bih joj rekla da uživa u svakom koraku. Jer jednog dana neće pamtiti samo pobjede. Pamtit će put kojim je do njih došla.
Koliko Vam je osobni brend pomogao u poduzetništvu?
Itekako vjerujem da mi je osobni brend, koji sam godinama gradila, pomogao u poduzetništvu. Ne zato što sam osvajala titule ili bila prisutna u javnosti, nego zato što su ljudi kroz godine upoznali mene, pratili moj put, rad, moje vrijednosti i moju dosljednost. Na kraju dana ljudi ne „kupuju” samo proizvod ili uslugu, nego povjerenje. Mislim da o tome najviše govori činjenica da sam samo dva mjeseca nakon pokretanja vlastitog obrta popunila sve svoje kapacitete brojem klijenata, a da pritom još nisam imala ni web stranicu niti sam se igdje oglašavala. Potražnja je rasla toliko brzo da sam vrlo rano počela razmišljati o širenju MVP-a i uključivanju novih suradnika koji će zajedno sa mnom graditi kvalitetu i razinu usluge koju želim pružati klijentima. To mi je bio jedan od najljepših pokazatelja da ljudi prepoznaju iskren rad i da na kraju dana ne biraju samo uslugu ili proizvod, nego osobu kojoj vjeruju. Na tome sam iznimno zahvalna jer smatram da je upravo povjerenje najveći kapital koji čovjek može izgraditi, kako privatno – tako i poslovno.
Ako sam nešto naučila tijekom svih ovih godina, onda je to da sreća zaista prati hrabre.
Već je sada Vaš život vrlo buran, događaju se velike životne promjene preko noći, naučili ste ići dan za danom, korak po korak i ostvarivati svoje želje i ciljeve. Kamo će Vas sve to na kraju odvesti, gdje ćete biti za deset godina?
Da me ovo pitanje netko pitao prije deset godina, dala bih vrlo precizan odgovor. Vidjela bih sebe negdje u velikom europskom klubu, pod reflektorima, „loptajući“ ispod obruča. I bila bih u krivu.
Danas više ne pokušavam isplanirati svaki detalj budućnosti. Naučila sam vjerovati procesu i sebi. I naučila sam da se iza svakih zatvorenih vrata često kriju neka nova koja ne bismo niti primijetili da se prva nisu zatvorila.
Danas mogu reći da živim svoje snove. Radim posao koji volim, gradim nešto svoje i svakodnevno stvaram nove prilike. Nadam se da ću za deset godina moći reći isto. Možda će moji snovi tada izgledati drugačije nego danas. Ali nadam se da ću i dalje biti ista ova djevojka koja vjeruje da je sve moguće, jer upravo me ta vjera dovela tu gdje danas jesam.
