Baviti se poduzetništvom u Hrvatskoj, bez obzira na to koliko godina poslujete, pokazalo je tijekom godina samo jedno – spremnost na brze promjene i prilagođavanje novim tehnologijama uza stalno, tako često spominjano, cjeloživotno učenje. – Mirela Relković, Kontoar d.o.o., Nova Gradiška
Mirela Relković poduzetnica je koja je odmah nakon srednje škole krenula put realnog tržišta, prvo radeći uza svog oca da bi zatim i sama nastavila tradiciju obiteljskog posla. Danas je njezina tvrtka Kontoar d.o.o. jedna od vodećih knjigovodstvenih servisa u Slavoniji. Ima 30 godina radnog iskustva u području financija, računovodstva i knjigovodstva, no unatoč tomu, ova se poduzetnica kontinuirano obrazuje sukladno usvojenom konceptu cjeloživotnog učenja.
Svoje vrsne organizacijske, poslovne i financijske sposobnosti dokazala je radeći kao zamjenica gradonačelnika Nove Gradiške. Izrazito je aktivna u brojnim nevladinim udrugama i inicijativama. U lokalnoj zajednici aktivno promiče poduzetništvo žena te je osmislila povelju Grad prijatelj ženskog poduzetništva koja se u razdoblju prije pandemije dodjeljivala gradovima, županijama ili općinama koje su poticale osnaživanje ženskog poduzetništva.
A kako se razvijala njezina poduzetnička priča, što je posebno važno u poslovanju, najbolje da nam ona sama ispriča.
„Nakon 33 godine opstanka tvrtke Kontoar d.o.o. te mojih punih 30 godina staža, svatko bi pomislio kako je vrijeme za pomalo mirnije vode, ali to definitivno nije moj način, a kamoli želja. Vrativši se u one mlade dane, kada tražiš odgovore na mnoga pitanja i zamišljaš neke određene poslovne snove, i uspoređujući današnje želje i ciljeve, mogu samo reći da sam više nego ikad fokusirana i odlučna u tome da svoje znanje koje sam stekla u svom računovodstvenom uredu, odlučim proširiti i riskirati proširenjem poslovanja.
Majka sam dvoje djece, studenta Mihaela i kćeri Klare koja upravo bira svoje srednjoškolsko usmjerenje. Oni su moj poticaj. Zanimljivo mi je i na njih prenositi svoja znanja, a osobito im graditi samopouzdanje i sve druge vrline koje trebaju imati. Vesele me njihova razmišljanja, ali i njihovi uspjesi. Još uvijek ne znam hoće li netko od njih dvoje imati želju uključiti se u moju poduzetničku priču. No jedno zasigurno znam, podržat ću ih u svemu što budu htjeli raditi.“
Odrasla u poduzetničkoj obitelji
Mogu reći da sam imala sreće što sam odrasla u poduzetničkoj obitelji, a kada ste u takvom okružju, već nesvjesno dobijete kapital za koji niste u tom trenutku ni svjesni da ga imate. Od roditelja, koji su u svoje slobodno vrijeme uvijek popunjavali budžet dodatnim poslovima, nije mi bilo strano uključiti se i dodatno pomoći obitelji kako bi si mogli priuštiti ljetovanja ili povećati kvalitetu stanovanja. Čim sam znala držati olovku i pisati, uključila sam se u pisanje uplatnica za članarine u lovačkim ili nogometnim klubovima, iste slala poštom, pa sam na taj način naučila i niz poštanskih brojeva napamet, ali i iz znatiželje, pratila zanimljiva prezimena ili pak saznala gdje se nalazi koje mjesto u našem širom okružju. Brojke i slova su moj početak, a kraj ne vidim.
Možda je iz te poslovne povijesti zanimljivo i napomenuti kako sam od osnivanja Hrvatske prošla sve zakonske promjene, pa mogu nabrojiti po desetljećima što se statistički više otvaralo – obrti ili tvrtke. Raznim zakonskim izmjenama došli smo do toga da je sve dostupno svima, ukinute su mnoge takse, sve manje je parafiskalnih nameta koje smo u obvezi plaćati. S druge strane, nije bilo godine da zakonske promjene nisu došle računovođama u nezgodno vrijeme – uvijek je to neki 1. siječnja, pa se uz redovito poslovanje i završne izvještaje borimo s provođenjem novih zakonskih propisa. Tu uvijek postoje izazovi koje treba prevladati.
Teško je i zamisliti novim generacijama da prije otprilike 40 godina nismo svi imali telefone, slike iz fotoaparata nisi mogao vidjeti dok ih ne izradiš, a internet je u svom početku bio nezamislivo skup, tj. sama njegova potrošnja. Umjesto engleskog jezika, ja sam učila ruski jezik. Svi ti snovi postali su s vremenom stvarnost, pa sve ono što smo mogli samo pogledati na nekom filmu, sve danas imamo. Hrvatska se više ni po čemu ne razlikuje od drugih zemalja na Zapadu i to jako veseli.
Znanja dovode do uspjeha
Znanje, koje nadogradnjom samo postaje kao širokopojasni internet, involvirano i upotrebljivo u različitim životnim situacijama, upotrebljavaš čak neki put i nesvjesno. Znanje o financijama, poduzetništvu, bankarstvu, dijelu gospodarskog prava, planiranja, kao i marketinga, zatim s vremenom korištenje naprednih alata, stranih jezika… Sva ta znanja, a vjerojatno sam nešto i zaboravila nabrojiti, dovode do uspjeha. Novac, bez kojeg ne možemo, dolazi tada sam od sebe. S godinama dođeš do toga da preporuke dolaze same po sebi, bez pretjeranog marketinga.
S druge strane, pišući svoj blog Proknjizime.com već pet godina, shvatiš da moraš imati i taj marketinški dio, osobito ako želiš voditi veliki posao kakav trenutno imam, jer kao što je već negdje netko rekao – i Coca Cola je svima poznato piće, pa se uvijek reklamira.
Osim toga, tu je i dobra organizacija. Moram se i tu vratiti malo u prošlost i reći da način na koji radim, ako se usvoji, pojednostavnjuje sve poslove, naravno ako me posluša svatko onaj tko od mene uči, a učenika je bilo.
Uvijek krećem od sebe – ipak sebe treba prvo nadograđivati i malim pomacima već postižem veliku razliku. Zatim nastojim prenositi znanja na svoj tim, kako bismo svi uz pristojno radno vrijeme stigli obaviti sve zadatke. Nije uvijek jednostavno, ali moja osobnost ne dopušta puno žaljenja ni u težim situacijama, a naravno da ima i takvih.
Komunikacija je također dobila novu dimenziju – očekuje se dostupnost odmah i sada, što je zapravo nemoguće – to je nešto što nas sigurno više nego ikad ometa u svakodnevnom radu, ali mlađe generacije svakako to i očekuju, pa se i tome treba prilagoditi.
Neki su tako uz mene, u mom timu, već dugi niz godina. Trenutno nas je devetero u timu. Neki su otišli, ali su svi odnijeli upravo način organizacije sa sobom i kopirali isto to na svoja radna mjesta ili u svoje male tvrtke ili obrte. I to me na kraju veseli – jer kada te kopiraju – znači da imaju i što! Zar ne?! I baš zbog toga uvijek smišljam neke nove načine koji poboljšavaju prvenstveno mene.
Nove spoznaje…
Često mi ljudi upućuju jedno pitanje – kada sve to stigneš?
Ono što se ne stigne, neki put zbog privatnih obveza, nadoknađujem često vikendom, a na godišnji, koji traje manji broj dana, ali je češće, često nosim laptop i rješavam hitne situacije. Umjesto TV-a, često si priuštim sadržaj proširivanjem spoznaja iz sasvim drugih zanimanja, čitajući knjige ili sve češće, slušajući podcaste i webinare, koji su postali sveprisutni, osobito od pojave Covida. Nove spoznaje – pomak razmišljanja! Pozitivno razmišljanje! Bilo je i težih trenutaka tijekom godina, ali naučila sam kako se ne treba ni u težim situacijama povući, nego naprotiv, pronaći bolje od sebe, pitati za savjet.
Iako se o računovodstvu puno priča, ja se odavno ne vidim samo kao računovotkinja. Međutim, svima je to najlakše reći kad opisujemo nešto što radimo. Opisala bih svoj posao kao konzalting u raznim djelatnostima, a osobito mi je zadovoljstvo raditi s početnicima. Kao što sam rekla, moja želja veća je od svega napravljenog dosad.
Cilj je zadržati fokus na core biznisu – računovodstvu, ali i primjenjivati što više digitalnih alata, razumjeti korištenje baza podataka, što već uvelike i radimo, ali i razvijati svoje proizvode, poput aplikacija koje olakšavaju sam rad i zaposlenicima i klijentima i drugim poduzetnicima koji znaju prepoznati jednostavna rješenja u radu. Upravo radim na dva različita projekta koji bi trebali olakšati dijelove poslovanja poduzetnicima jer administrativni dio počesto zagušuje sve druge poslove. Administracije je, nažalost, sve više, unatoč korištenju različitih digitalnih servisa koje danas imamo. Koristimo se njima, ali nismo došli do toga da su sustavi povezani, a sigurno bi mogli biti. Vjerujem da će se i to dogoditi.
Sa sigurnošću mogu reći kako prepoznajem prilike koje dolaze iz drugih zemalja, a koje nisu više vezane samo uz Europsku uniju jer globalizacijom je sve i svima postalo dostupno, nadohvat ruke. Za uspjeh u poslu potrebno je samo malo truda i raznolikosti naspram drugih, kako biste svoj posao doveli do jako uspješnog poslovanja. To se posebice odnosi na onaj dio koji obuhvaća neke napredne tehnološke alate. Međutim, ono što najviše zbunjuje je upravo tranzicija koju prolazimo – s jedne strane nezamislivo je da netko danas ne koristi e-mail ili da ne zna pročitati uvjete u određenoj ponudi, a ima želju postati poduzetnik, dok s druge strane imate takve stručnjake u IT sektoru da kad vidiš sve njihove vještine, sebi moraš priznati kako – kasnimo!
Budućnost će svakako donijeti promjene, kako u mom poslu – tako i u drugim poslovima, upotrebom AI tehnologije, međutim, unatoč tomu što svi spominju strahove, poručila bih svima kako nepotrebno strahujemo – vjerujem kako će nam olakšati mnoge procese, ali će i dalje čovjek biti okosnica svega. Veselim se zapravo budućnosti jer su izazovi koje budućnost donosi prednost.
Ne mogu ovdje ne spomenuti jednu veliku zajednicu računovođa, koja je umrežena putem društvenih mreža, ali upravo na taj način upoznala sam i divne ljude na koje se možeš osloniti u različitim životnim situacijama. Zahvaljujući upravo jednoj takvoj zajednici, izabrana sam prije dvije godine i za Predsjednicu udruženja računovođa u Hrvatskoj gospodarskoj komori. I za taj angažman potrebno je odvojiti vrijeme, osobito kad izmjene poreznih zakona utječu na naš rad. Međutim, opet ponavljam, to su profesionalci u svom radu i zajedničkim istupima nastojimo, kao partneri Poreznoj upravi, ukazivati na probleme koje susrećemo u praksi.
Ne postoje ograničenja za uspjeh
Dolaze nove generacije, a ja ih volim pratiti ukorak, ne bježati od slušanja onoga što je njima u fokusu i načina na koji razmišljaju, osobito kako komuniciraju i kako nemaju straha. Nemam ni ja. A zašto bih imala?
Ne postoje nikakva ograničenja u dobi ili spolu koji bi određivali šanse za uspjeh. Uspješne ljude sam susretala tijekom svih ovih godina. Ima onih koji su bili na vrhu i koji dalje uspješno plove. Ima onih koji su bili na vrhu i više ih nigdje nema. Ima onih koji tek kreću s velikom željom, ali se “izgube” jer smatraju kako će im netko pomoći, a ne znaju da je zapravo sve uvijek na njima samima.
Sve poduzetničke priče, koje često čitamo i u časopisu Poduzetnik, pa počesto i u mojim kolumnama, ističu rad 24/7, no osobno smatram kako ni to ne treba više spominjati. Podrazumijeva se da si više od 100% u poslu i vjerojatno smo generacije koje najviše rade. Ipak, vidim koliko puno će se poslova promijeniti i tu vidim prostor za sadržajnije i nove poslove. Rekla bih da moj poslužitelj ili server mora biti jako dobar i zaštićen kako bi odrađivao zadatke bez greške i bez vanjskih utjecaja, a mene prepustio u nove izazove. Tu mislim i na svoje zdravlje, kao i zdravlje samog posla.
To su vam neke moje pozitivno-lude rečenice. Volim dodati humora u sve jer tako život i posao dobivaju smisao. Uistinu volim i pisanu riječ. Iz tog razloga pišem blog, kolumnu u ovom odličnom časopisu, u kojem, često, pročitam puno odličnih savjeta drugih poduzetnika, ali mi je i veselje vidjeti kako je i Poduzetnik napredovao, od nekih davnih prvih susreta s urednikom, pa sve do sada.
