Martina Dumančić sa svojim bratom Marinom suvlasnica je slastičarnice M&M u Zagrebu. Nasljednica je obiteljskog biznisa koji vodi s velikom strašću i ljubavi koju su na nju i brata prenijeli roditelji. Iako nije mislila da će biti tako, slastičarstvo je postalo nezaobilazan dio njezinog života i danas stvarno uživa u svom poslu.
Vaša priča počela je davne 1992. godine. Sjećate li se tih prvih slastičarskih koraka. Kako je bilo na početku?
Moji su roditelji oduvijek željeli pokrenuti nešto svoje, stoga su u ratnim godinama pokrenuli biznis – otvorili su caffe bar u kojem su nudili tatarski biftek, salatu od hobotnica, pršut i sireve, ali i kolače. Nakon nekog vremena uvidjeli su da gosti sve više traže kolače i torte, te su prostoriju gdje su se održavale igre na sreću preuredili u kuhinju i krenuli s njihovom proizvodnjom. Vrlo brzo se pročuo glas o našim tortama različitih oblika, stoga su klijenti počeli naručivati svakakve šaljive torte za razne prigode, pa i za razvode (jednu smo radili i za Kristinu Ercegović).
Posao smo gradili isključivo kvalitetom i to nas je održalo 30 godina. Brat i ja smo uvijek pomagali roditeljima te smo već u osnovnoškolskim danima izrađivali kekse, kremšnite i kreme. Roditelji su nas tako, možda i nesvjesno, pripremali za preuzimanje obiteljskog biznisa. Premda sam se oduvijek opirala preuzimanju slastičarnice, nakon iskustva stečenog radom za druge u Hrvatskoj i inozemstvu te pomažući roditeljima i u obiteljskom biznisu shvatila sam da želim raditi za sebe te da želim nastaviti obiteljski biznis.
Posao ste naslijedili od roditelja, no kažete da ste se godinama opirali tomu. U jednom ste trenu čak došli u fazu da ga želite prodati. Što se onda dogodilo?
Roditelji su oduvijek govorili da će posao prepustiti nama ako ćemo to htjeti, no ja sam se posebno opirala jer sam odmalena željela raditi u hotelu. Kao mala djevojčica jako sam voljela ići kod oca na posao, tada je radio u Intercontinentalu (današnji Westin), gdje mi je uvijek sve izgledalo luksuzno. No kako odrastate, tako se polako integrirate u posao i jednostavno postanete dio tima. Ja sam uvijek odgađala preuzimanje jer sam smatrala da ne znam dovoljno te da trebam još nešto naučiti.
Ubrzo sam shvatila da sama trebam početi voditi posao jer se moje vizije i želje razlikuju od vizija i želja mojih roditelja. Makar i pogriješila. Moje je da učim na pogreškama. Neuspjeh mi je predstavljao najveći strah, no nakon mnogih edukacija i radionica shvatite da su i usponi i padovi dio poduzetništva te da su normalna pojava, samo je pitanje što ćete napraviti kada do njih dođe, hoćete li plakati nad svojom sudbinom (i to je u redu neko vrijeme) ili krenuti dalje s nekom novom idejom.
U svijet slastica unijeli ste i umjetnost koja nas spaja s proizvodima na poseban, osebujan način. Kao medij putem kojeg ćete ljudima servirati umjetnost, iskoristili ste paprenjak.
Tu je ključnu ulogu odigrala naša spajalica Kristina Ercegović koja me upoznala s Anom Šerić i njezinim Bite Art paprenjacima te je tako došlo do izvrsne suradnje. Kako je Ana polako izašla na vanjsko tržište s Bite Artom, trebala je podršku u proizvodnji i tako je kliknula naša suradnja, što je meni izvrsno sjelo jer mi je povijest umjetnosti oduvijek bila zanimljiva. Vrlo se dobro razumijemo i s lakoćom surađujemo.
Kreativnost, mašta, ideje – sve su to elementi svakog posla. Koliko su ti elementi važni u izradi kolača, sladoleda i torti?
Mislim da su kreativnost, mašta i ideja važne u svakom poslu koji radite. Ako radite nešto što volite i ako vas to tjera da budete bolji u svom poslu – tu svakako postoje te tri komponente. Bez toga posao postaje rutina, samo ga odrađujete, a to baš i nema previše smisla. Važno je okružiti se ljudima koji znaju više od vas u pojedinim segmentima kako biste uvijek učili od drugih.
Slastičarnica M&M je… Po čemu se posebno ističete? Što je u doba pandemije bilo posebno važno da posao uspije i da zadržite tim?
Slastičarnica M&M je prije svega obiteljska slastičarnica. Naš tim čini 12 zaposlenika i svi se dobro poznajemo. U 30 godina poslovanja važno je biti iskren i pošten prema svojim kupcima, zaposlenicima i prema sebi kako bismo mogli održati kvalitetu koja je najvažnija i zbog čega nam se kupci vraćaju već godinama. Ono po čemu smo prepoznatljivi na tržištu jesu torte izrađene po željama klijenata i spremnost na isporuku istih čak i kada klijenti slučajno zaborave naručiti tortu za neku prigodu. U ovih 30 godina bilo je u zadnji čas izrađenih torti za vjenčanja, rođendane, momačke, djevojačke… U takvim je situacijama bitno razgovarati sa svojim ljudima, objasniti im situaciju, pružiti im podršku te s njima “zasukati rukave”. Moj tim je moja druga obitelj! Neki su članovi tima s nama od samih početaka te bez njih ne bi bilo ni nas.
Ja volim kolače, torte, sladolede… Osjetim razliku u kolačima, ovisno o tome gdje sam ih kupio. Što je važno za dobru slasticu, da guštam dok ju jedem?
Za dobru slasticu vrlo su bitne kvalitetne namirnice i njihova sinergija. Važan je okus slastice, no bitan je i estetski dio. Između njih treba postojati sklad. Kada pojedete neki kolač, važno je da vam okus ostaje u sjećanju te da mu se želite vratiti.
Postoje li u slastičarstvu tajne koje određuju slasticu? Ili je to ipak marketing? Sjećam se da je u Osijeku bila jedna mala slastičarna u koju je išao cijeli grad po krempite i sladoled.
Nisu to tajne, to je više eksperimentiranje i niz ponavljanja dok ne dođete do onog što ste zamislili. Ako imate dobar proizvod, potreban vam je i marketing kako bi taj proizvod zaživio punim plućima. Ponekad je jednostavno i pogodite od prve, a koji put najbolji kolači nastaju pogreškama, no to su sve iznimke. Generalno treba dosta vremena da biste došli do željenog rezultata. Dobar primjer je naša torta Bijeli Zagreb za koju smo na početku samo znali kako želimo da izgleda, a recept smo prilagođavali šest mjeseci.
Jeste li Vi na neki način kreativni laboratorij za, primjerice, okuse sladoleda? Nudite sladoled s personaliziranom porukom, sladoled s emocijama.
Pa volimo se igrati s raznim okusima, a kupci su ti koji odlučuju koje okuse vole. U ponudi imamo i sladolede za van, koji su veoma popularni. Zasad imamo šest okusa: Green Fit – pistacija, badem i limun, Ribafish – crvena naranča, Hanči Bananči – čokolada, karamela i rum, Dark force – crna čokolada, Kex me up – keksolino, Cherry me up – vanilija s trešnjama i Perfect match – crna čokolada gluten & sugar free. Sada već pripremamo nove sladolede. Okuse još nećemo otkrivati, neka to bude malo iznenađenje.
Jedno pitanje koje možda ne ulazi u Vašu priču. Pojavila se kriza i skok cijena svih sirovina. Kako će se ona odraziti na Vaše poslovanje?
Otvorili smo slastičarnicu u jeku rata kada su kamate na kredite bile od 16%, prebrodili smo krizu 2008. godine, pandemiju, stoga vjerujem da ćemo i ovo, jer tko uspije u Hrvatskoj, taj stvarno može uspjeti svugdje. Ne kažem da će biti lako, ali važno je biti odlučan i borben te imati jasnu viziju što želimo i kako to želimo ostvariti.
Što je sljedeće, što možemo očekivati u budućnosti?
Vođenje vlastitog biznisa naučilo me da s planovima treba biti oprezan i da ne trebam sve kontrolirati, već delegirati. U budućnosti bih voljela da izađemo na strano tržište s nekim svojim proizvodima koje trenutno razvijamo.
