Manuela Šola rođena je u Bjelovaru. Nakon Ekonomskog fakulteta u Zagrebu usavršavala se na Školi za osobni i organizacijski razvoj, Londonskoj školi za odnose s javnošću (LSPR) te Cotrugli poslovnoj akademiji. Godine 2004. osnovala je Komunikacijski laboratorij, jednu od vodećih komunikacijskih agencija, regionalnu agenciju za tržišno komuniciranje, odnose s javnošću, upravljanje digitalnom komunikacijom i organizaciju događaja.
Kažu da ste nasmijana, pozitivna i direktna, ali i najpoznatija poduzetnica u Hrvatskoj. Kako se osjećate kada čujete to?
Dugogodišnje iskustvo i prisutnost u struci sigurno su utjecali na spomenutu prepoznatljivost s obzirom na to da se radi o industriji čiji je rad pod povećalom upravo zbog odnosa s medijima i posla koji obavljamo. Ne razmišljam o sebi na taj način, još uvijek se vidim kao i prije 20 godina – kao osobu koja želi učiti, razvijati sebe i agenciju te na taj način doprinijeti društvu.
Željeli ste upravljati slobodnim vremenom, to je na neki način bio motiv za osnivanje agencije Komunikacijski laboratorij. Pokazalo se da ipak nije bilo tako. Predstavite nam svoju agenciju.
Komunikacijski laboratorij čini tim komunikacijskih i digitalnih stručnjaka koji za klijente kreiraju integrirana komunikacijska rješenja. U agenciji trenutno imamo 22 zaposlenika, a komunikacija je srž našeg poslovanja kroz koji razvijamo odnose i stvaramo vrijednost našim klijentima. Naši klijenti su iz različitih industrija – od prehrambene do tehnološke, tako da se među njima mogu naći kompanije kao što su Nestlé Adriatic, Glovo, Jamnica, Wiener osiguranje, PlayStation, Iverpan, Rasco, Visa, Zalando, Deichmann, De’Longhi, McDonald’s i brojni drugi. Ono što ponosno izdvajamo je i naš višestruko nagrađivani autorski projekt, konferencija Future Tense koja okuplja poznate svjetske futurologe i poslovnu zajednicu usmjerenu prema pozitivnim promjenama te uslugu Crisis Simulation, trening koji pruža jedinstveno iskustvo proživljavanja krize u simuliranom okruženju.
Koliko je na Vaš odnos prema agenciji i radu utjecala činjenica da ste odrasli u poduzetničkoj obitelji? Niste imali neku svoju strast ili poziv, već osjećaj da možete sve. Postoje li danas strast i motivacija?
Mislim da se poduzetnički način razmišljanja i razvoj vještina treba početi poučavati od vrtića i provlačiti kroz cijelo obrazovanje. Tako stvaramo ne društvo poduzetnika, nego društvo ljudi koji razmišljaju, koji uzimaju život u svoje ruke. Stvaramo zdravo društvo. Kao što znamo, u Hrvatskoj ne postoji taj segment obrazovanja ni na kojoj razini. Zato mi kao roditelji možemo i trebamo utjecati na svoju djecu odgojem u kojem ih učimo da rade ono što ih čini sretnima. Ne moraju biti poduzetnici, ali važno je da rade ono što vole. Uvijek postavljam pitanje – da radim besplatno, što bih radila? Za mene je to još uvijek ovaj posao i to mi je prioritet, a tako se trudim učiti i svoje dijete.
Koliko je važna osobnost u poslu? Koji su Vaši vrijednosni sustavi? U životu, obitelji, ljubavi, poslu…
Osobnost je važna, ali ne mora biti i presudna. Najvažnije je biti otvoren za nove ideje i učenje te biti fleksibilan, ali vjerujem da se sve to može i naučiti, odnosno izvježbati. Kod nas su vrijednosni sustavi na najnižoj mogućoj razini, okruženi smo korupcijom, neradom, a ljudi su zbog toga apatični, što je sasvim prirodno jer je teško bilo što napraviti, teško se pokrenuti u takvom sustavu. To je velik problem kojim se odmah moramo početi baviti jer inače neće biti dobro. Mislim da svatko može napraviti promjenu u svom užem okruženju, u skladu s vlastitim vrijednosnim sustavom. S time treba početi, a upravo to pokušavam raditi svaki dan, ne samo u poslu, nego i u privatnom životu.
Sastavni dio poduzetništva su greške, neuspjesi… Kako ste ih Vi prevladali (novim projektima, novom energijom, novim pristupom)? Jesu li i zašto stabilnost i sigurnost zabluda? Koliko ste spremni na promjene koje su danas brze i neminovne?
Ponovno je to pitanje obrazovanja i odgoja, jer od samih početaka društvo na greške gleda vrlo negativno. Škole su organizirane tako da djeca dođu, sjede, šute i slušaju učitelja, a kad netočno odgovore dobiju prijekor, osudu i u konačnici lošu ocjenu. Ne trudimo se učiti djecu da kritički razmišljaju, a to se onda nastavlja i kasnije u životu. Greške su sastavni dio poduzetništva, ali i života. Da sam svaki put prestala raditi kad sam pogriješila ili bila nesigurna, ne bih nikad ništa napravila. Jednostavno, zasučeš rukave i ideš dalje. Sigurnost je zabluda koja dolazi izvana, upravo iz tog društva koje osuđuje svaku grešku.
Poduzetnički način razmišljanja i razvoj vještina treba početi poučavati od vrtića i provlačiti kroz cijelo obrazovanje. Tako stvaramo ne društvo poduzetnika, nego društvo ljudi koji razmišljaju, koji uzimaju život u svoje ruke.
Konferencija Future Tense je odličan projekt Vaše agencije. O kakvom se projektu radi? U rujnu ove godine osvojili ste u Ljubljani treću nagradu u kategoriji Best Crossover Eventa. No to nije bila jedina nagrada, zar ne? Sigurno ste ponosni na nagrade. Koliko je zahtjevno kreirati projekte koji će ostaviti traga u svijetu biznisa i u našim životima?
Ideja kojom smo se vodili kad smo osmišljavali Future Tense bilo je micanje fokusa s prošlosti i negativnih, pesimističnih tema koje često zagušuju naš javni prostor. Želimo pokazati da u Hrvatskoj imamo sposobne, kvalitetne ljude i razlog za optimizam. I ne samo to, želimo potaknuti razvoj novih, svježih ideja kako u privatnom tako i u javnom sektoru. Futurologija je uzbudljiva i relativno nova grana znanosti u čijem su fokusu ljudi, njihove navike, preferencije i ponašanje te odnos s tehnologijom i napretkom.
Future Tense je autorski projekt agencije kojim smo se, između ostalog, htjeli i pozicionirati kao predvodnik trendova na domaćem tržištu, što smo i uspjeli. Za projekt smo dosad osvojili više međunarodnih nagrada, a za ovogodišnje izdanje, koje se održalo u lipnju 2022., već dvije – osim Convente osvojili smo treće mjesto na Baltic Bestu u kategoriji Event godine. Naravno da smo ponosni, ne samo na nagrade, nego i na cijeli projekt, kao i na sve naše partnere. Pokazali smo da se u Hrvatskoj može napraviti pozitivan pomak i upravo zato već radimo na Future Tenseu 2023, o kojem ćete uskoro saznati više.
Pandemija je pokazala kako je važno graditi odnose s klijentima. Što Vam je ovakav pristup donio? Nije isto surađivati uživo i putem ekrana.
U odnosima sa svim klijentima prvenstveno njegujemo međusobno povjerenje, koje je ključno kako bismo uopće mogli surađivati. U tom smislu, nema previše razlike između suradnje uživo i putem ekrana. Pandemija je samo dodatno istaknula važnost takvog pristupa. Interno, u agenciji smo fokusirani na izvrsnost i stalni napredak. Nismo stali, nego smo se nastavili educirati i usavršavati, širiti portfolio klijenata, ali i usluga koje nudimo.
Dolaze nove, drukčije generacije. Koliko je važna kvaliteta života, a koliko materijalne vrijednosti?
Mislim da se to mijenja s vremenom i da je vrlo individualno. Meni je danas puno važnija kvaliteta života, dok su mi prije prioriteti bili drugačiji. Što se tiče novih generacija, nalazimo se u zanimljivom razdoblju jer mladi koji sad dolaze na tržište rada prva su digital first, pa i digital only generacija, dok su menadžeri moja generacija ili stariji. Mi definitivno nismo digital first i imamo potpuno drugačiji mindset. Ključno je da ćemo mi još barem 20-25 godina raditi zajedno i moramo naučiti pronaći kompromis. Primjerice, moja generacija fokus stavlja na izvrsnost. Da bismo to postigli, u bilo kojem segmentu posla i života, svjesni smo da moramo uložiti ogromnu količinu sati i posla. Mlađim generacijama nedostaje strpljenja, što uopće nije čudno jer im je oduzima brzina ekrana, na kojima su stalno. Zato mislim da je rad s ovom generacijom iznimno važan i bit će prilika za učenje s obiju strana. Onima iz moje i starijih generacija bit će jako teško jer su naviknuli na određeni način rada i nerijetko s negodovanjem gledaju na mlađe. A trebali bismo učiti jedni od drugih. Sve je to pitanje balansa koji trebamo naučiti uspostaviti.
Nakon rodiljnog dopusta promijenili ste odnos prema ovoj fazi života kod žena. Griješim li?
Jedna od prednosti dugogodišnjeg rada je i stjecanje različitih vještina i stalno učenje. Teško je znati kroz što prolazi zaposlenik koji prvi put koristi rodiljni dopust, ali s obzirom na to da sam i sama na neki način prošla kroz to danas imam to iskustvo. To nosi i puno više razumijevanja, posebno u situacijama kada se osoba vrati u poslovno okruženje nakon dužeg izbivanja, a to povlači i druge probleme o kojima se tek treba početi razgovarati. Ne možemo pričati o ravnopravnosti žena i muškaraca dok rodiljni dopust neće biti obveza obaju roditelja. Do tog trenutka ne možemo govoriti da su žene u ravnopravnoj situaciji. U Hrvatskoj je obavezan dopust za žene šest mjeseci – zašto ga ne bismo podijelili pa neka žena i muškarac budu svatko po tri mjeseca na roditeljskom dopustu? Tek tada ćemo govoriti o ravnopravnosti i jednakom odnosu poslodavaca prema ženama i muškarcima. Lideri moraju konstantno razvijati vještine za različite faze života svojih zaposlenika, što, naravno, uključuje mnogo više od rodiljnog dopusta.
Kako vratiti zajednici jednom kad uspijete ili kad postanete stabilni? Različiti su načini. Posebno me zaintrigirao Vaš pristup porezima u svakodnevnom životu.
Uvijek kažem da bih voljela plaćati veliki porez u Hrvatskoj jer to znači da dobro zarađujem, a voljela bih i da se taj novac koristi na prave načine, tako da ih ja vidim i osjetim u svakodnevnom životu. To znači da bih koristila javno, a ne privatno zdravstvo, da bih imala sigurnu mirovinu, da bi moja kćer imala vrhunsko obrazovanje, da se ne brinem zbog roditelja i njihove skrbi… Možeš vraćati zajednici u svakoj fazi života i sa svim različitim stanjima na računu. Ono što trebamo razvijati je empatija, osjećaj da plaćanjem poreza doprinosimo ne samo svojoj sigurnijoj budućnosti, nego i budućnosti cijele zajednice.
U našoj emisiji Poduzetnički mindset komentirali ste dvije glavne zablude vezane uz odnose s javnošću (“fancy” posao, PR = mediji). Pojasnite nam.
Odnosi s javnošću jedan su od poslova koji se percipiraju kao glamurozni, pa samim time i laki, što je, naravno, daleko od istine. Javnost vidi samo jedan dio tog posla – rezultat našeg rada. Jedan glamurozni event ponekad se priprema i do pola godine unaprijed i iza tog blještavila je golema količina radnih sati. To zvuči malo manje glamurozno, zar ne? Mislim da nijedan posao nije lagan, a naš je jednostavno malo “javniji”, pa tako i podložniji nekim predrasudama i krivim dojmovima.
Predsjednica ste Nadzornog odbora HUP-a. Vjerujete da HUP može i treba biti primjer drugima i postavljati standarde u budućnosti.
Naravno da to vjerujem. HUP je najrelevantniji predstavnik gospodarstva u hrvatskom društvu i u njemu su raznoliki poduzetnici – od mikro tvrtki do velikih kompanija, od lidera na tržištu pa do onih koji će to tek postati. Mi kao organizacija trebamo i moramo postavljati standarde u poslovnom okruženju, ali i javno propitivati vrijednosti i prakse.
Važno je gledati u budućnost. Kakva je vizija budućnosti u Komunikacijskom laboratoriju? Što će biti ključ uspjeha u budućnosti?
Cilj nam je ostati relevantna agencija koja dovodi nove trendove, potiče promjene u poslovnoj i društvenoj zajednici te se nastaviti razvijati u skladu s vrijednostima koje kao agencija promičemo.
