Maja Borovina Frankić voditeljica je razvoja u tvrtki SPEGRA d.o.o., tržišnom lideru za specijalne građevinske radove svih vrsta građevina. Uz profesionalni angažman, doktorandica je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje je prethodno završila diplomski i postdiplomski studij. Akademska i stručna ekspertiza Maje Borovine Frankić usmjerena je na menadžment, analitiku i optimizaciju, s posebnim naglaskom na prilagodbu budućim potrebama te stvaranju nove vrijednosti. U svom radu strastveno zagovara inovativna i održiva rješenja koja pridonose društvenom i ekonomskom razvoju, a njezina vizija je stvaranje okruženja temeljenog na suradnji, raznolikosti i inovacijama.
S Majom Borovinom Frankić razgovarali smo o MBF-u, poduzetništvu, poslovnim i životnim vrijednostima.
Obiteljski i osobno dugi niz godina ste u poduzetničkom svijetu. Opišite nam malo, je li MBF svojevrsna prekretnica u Vašoj karijeri, kako ste došli na ideju da festival cjelokupnoga gospodarstva postavite ujesen u Rovinju i jesu li slučajno Vaši inicijali dio naziva cijelog događanja? 😊
Ne bih rekla da je MBF prekretnica u mojoj karijeri, nego je normalni slijed osobnog i poslovnog putovanja koji se zasniva na kontinuiranom napretku. Kako kažu, jedino što je konstantno u životu, to je promjena. Kad je ta promjena „nabolje“, onda je uvijek i dobrodošla. Ideja se rađala postupno, tijekom dugog niza godina. Radeći u našem obiteljskom poduzeću Spegri, imala sam priliku posjećivati brojne događaje u inozemstvu i tijekom svih tih godina primijetila sam da sva tržišta, osim sektorski usmjerenih događanja, imaju bar jedan, ako ne i više, najznačajnijih gospodarskih događaja koji nisu sektorski usmjereni, već onamo dolaze brojne industrije, te koji nije namijenjen samo „šetačima“, već visokoj razini predstavnika pojedine industrije. Na takvim događanjima imala sam najbolje iskustvo po pitanju kvalitete networkinga, dolaska do informacija ili inovacija. S obzirom na to da dolazim iz male Hrvatske, činilo mi se nelogičnim da mi nemamo jedan takav događaj. S obzirom na to da smo mala zemlja, pa čak i mala regija, apsolutno je korisno da imamo jedno mjesto koje predstavlja susret gospodarstva i na kojem možete ostvariti polivalentne interese. Tako je jedna mala ideja, proizašla iz frustracije, ali i želje da uvedemo uspješne prakse razvijenijih tržišta, dovela do realizacije jednog uistinu vrijednog projekta.
Za mene osobno, jedina situacija u kojoj je moglo ispasti bolje jest da je sve isto, ali da to netko drugi organizira. Težak je bio put do premijernog izdanja, no ništa što vrijedi ne dolazi jednostavnim putem. Sve je bilo baš kako je trebalo biti, pa i inicijali, koji su se slučajno poklopili s mojima, a inicijali su moje djece. Naime, kad sam odlučila napraviti ovaj iskorak, za što nije bilo lako donijeti odluku, razmišljala sam koji su, osim evidentnih gospodarskih, moji osobni motivi. To su oni koji ostaju poslije mene – moja djeca – kao oni kojima želim pružiti primjer da uvijek imaju hrabrosti za iskorake. Tako sam sam od njihovih inicijala zapravo formirala naziv samog događaja.
Već prvo izdanje MBF-a 2024. oduševilo je sve sudionike. Kako ste vi zadovoljni prvim izdanjem i što ste nam sa svojim timom pripremili za ovu godinu?
Iznimno sam zadovoljna što su nam mnogobrojne tvrtke i njihovi lideri ukazali povjerenje i omogućili realizaciju premijernog izdanja te što su iskazali želju da se MBF organizira svake godine. Na temelju povratnih informacija naših sudionika, zaključili smo da smo prepoznali stvarnu potrebu. MBF je vrlo brzo prihvaćen kao platforma za prezentacije tvrtki, stvaranje partnerstava, razvoj ideja, kao i plasman kvalitetnih informacija i inovacija u svijetu gospodarstva.
Sve je više “žena s kacigom“ na gradilištima, ali i u drugim industrijama gdje smo desetljećima prije viđali samo muškarce. Kako vi gledate na to i jeste li ikad imali nekih posebnih izazova u svojoj industriji samo zato što ste žena?
Smatram da svi imamo svoje izazove, kako žene – tako i muškarci. Jednako tako, smatram da se na izazov može gledati kao na problem ili kao na priliku, priliku za osnaživanje, rast i razvoj. Temom rodne ravnopravnosti neki se stručnjaci bave profesionalno i sigurno postoje određene činjenice od kojih ne treba bježati i kojima se treba posvetiti kako bi se što više umanjio jaz u mogućnostima ako on postoji, no iskreno mislim da se mnogo toga svodi na pojedinca i da se sve može kad se hoće. Ova tema priličnija je nekim zemljama u kojima, nažalost, žene po rođenju nemaju nikakva ljudska prava, a kamoli poslovna. Hrvatska je demokratska zemlja koja pruža bezbroj mogućnosti. Na kraju, ne smatram ništa manje uspješnima žene koje su se posvetile obitelji i nisu u poslu, dapače, vjerujem da je budućnost jedne zemlje upravo u ulaganju koje radimo u one koji jesu njezina budućnost, a to su djeca. To su, po meni, „projekti“ veći od bilo koje tvrtke.
Naša medijska platforma već 20 godina njeguje liderski i poduzetnički mindset. Kakve Vi emocije gajite prema tim pojmovima?
Svakome tko je svoj profesionalni put usmjerio u poslovnom svijetu, to su pojmovi koji izazivaju poštovanje. Bilo da se radi o privatnom ili javnom sektoru, lideri su potrebni posvuda. To su oni koji su uvijek svjetlo na kraju tunela, koji mogu stvoriti nešto ni iz čega, koji nude rješenja, a pritom ne stvaraju probleme, koji motiviraju druge da budu najbolje verzija sebe, koji na kraju preuzimaju najveću odgovornost, a dijele korisnost sa svima uključenima. Uvijek sam sretna kad imam priliku razgovarati sa ljudima čiji karakter i mindset inspiriraju i s kojima se u razgovoru osjećate obogaćenima.
Jeste li Vi osobno vizionarka, inovatorica, poduzetnica, liderica, menadžerica ili sve pomalo? Kako biste sebe opisali u tom smislu?
Sebe doživljavam kao prosječnu osobu koja je spremna uložiti natprosječni trud u svemu. Zahvalna sam da sam samim rođenjem imala bolju priliku za rast i razvoj u poduzetništvu nego netko drugi. Rođena sam u obitelji poduzetnika i to je pojam koji iznimno poštujem. Sebe i dalje ne smatram poduzetnicom, a nadam se da ću jednog dana, kada moji rezultati budu dostojni tog naziva, moći za sebe takvo što reći. Poduzetnicom ili poduzetnikom ne postaje se zato što ste se odlučili osnovati poslovni subjekt. Tada ste samo vlasnik tvrtke, registrirane pri sudskom registru i obavljate određenu djelatnost. Mislim da se pojam poduzetnika značajno proširio na previše toga. Često vidim da se upotrijebi kada se prikriva nečije stvarno djelovanje ili se ono ne može jednostavno objasniti, pa se napiše poduzetnik/poduzetnica. Mišljenja sam da se tako može nazvati samo netko tko je svojim dugogodišnjim radom ostvario rezultate, kako za tvrtku – tako i za širu zajednicu, kao i netko tko svojim ponašanjem odgovara profilu poduzetnika na profesionalnoj, ljudskoj i moralnoj razini. Iznimno sam počašćena što ste primijetili moja profesionalna zalaganja i rezultate te mi dali svoju pažnju. Nadam se da sam na dobrom i uspješnom putu da jednog dana osjećam kako se imam pravo nazvati poduzetnicom. Još je puno toga preda mnom i vjerujem da ću uspješno savladavati izazove i prepoznavati prilike.
Može li se snažna osobnost liderice poput Vas odvojiti od njezina djela, odnosno, koliko Vaša tvrtka odražava Vašu viziju života i svijeta?
Još jedan kompliment koji ne znam jesam li zaslužila. Vjerujem da to mogu prosuditi samo ljudi oko mene, tako da ne znam jesam li liderica, ali moja djela sigurno se ne mogu odvojiti od moje vizije života i svijeta. Svatko od nas ugrađuje svoj karakter u sve što radi. Sve ono što činimo i način na koji to činimo, odraz su naše nutrine. Sigurno postoje situacije u kojima shvatimo da smo pogriješili i da nešto možda nije pokazatelj naših stvarnih želja i namjera, ali u globalu se, prema mom mišljenju, vizija i djela preklapaju.
Postoji li neki trenutak u karijeri koji biste mogli izdvojiti kao prijelomni, nešto što ćete zauvijek pamtiti?
(Nasmijala sam se na ovo pitanje.) Jednom prilikom, malo nakon što sam tek počela raditi u našoj tvrtki, razgovarala sam s ocem u uredu i rekao mi je da će posla biti samo sve više i da će zadatci postajati kompleksniji te da ako kažem da ne mogu više, da sam sama sebi odredila limit. U trenutcima dok ste jako mladi, tek na početku poslovnog puta i borite se s osnovnim aktivnostima da ih odradite ispravno i na vrijeme, ova rečenica za mene je zvučala strašno. Međutim, dugo sam o njoj razmišljala i u svakoj prigodi kada mi je bilo teško, sjetila sam se tog trenutka. Shvatila sam u međuvremenu da mi je otac govorio istinu i da je ta rečenica zapravo bila određena „uputa za rukovanje“. Uistinu, ako napreduješ, ima sve više posla i stižu sve kompleksniji zadatci, i to u ograničenom vremenu, jer dan će uvijek trajati koliko traje. Moraš se naučiti bolje organizirati, delegirati, brže reagirati, funkcionirati po prioritetima i, naravno, iskustvom postaješ efikasniji.
Sve se prebrzo mijenja i svi smo na putu cjeloživotnog obrazovanja, ma čime se bavili. Kako Vi gledate na to i kako formirate svoje timove?
Mijenja se svijet, mijenjaju se okolnosti. Kako sam rekla na početku, jedino što je konstantno jest promjena. Stoga uvijek ima prostora za učenje i upravo pametni ljudi uvijek su otvoreni za nove spoznaje i svjesni da je nemoguće znati sve.
Osobno, birajući ljude, uvijek najviše gledam karakter, a najviše cijenim lojalnost. Znanje i iskustvo mogu se uvijek steći, a kad imate ljude dobrog karaktera, koji su lojalni tvrtki, ono što možda u nekom trenutku neće znati, naći će najbolji način da to riješe. Imam sreće što su u mom timu uistinu dobri ljudi jer na kraju tvrtku čine upravo ljudi, i koliko god to svi ponavljali, to nije floskula. To je uzajamni odnos u kojem ljudi grade sebe kroz tvrtku, a i tvrtku kroz svoj rad i zalaganje. U poslu se vodim time da je vlastitim primjerom najbolje pokazivati svoje stavove, da treba biti realan i pravedan, da treba poštovati druge kao i sebe, da nismo svi jednakih kapaciteta niti moramo biti, ali da se moramo truditi biti najbolji što možemo.
Koji bi bili neki osnovni postulati vašeg poslovanja i poduzetništva i kako se nosite sa zasićenim i teškim trenutcima?
Iz teških trenutaka vadi me povjerenje u dragoga Boga da za sve, pa i ono loše, postoje neki razlog i da će sve na kraju biti dobro. Oluje se moraju prijeći, život ni u kom pogledu nije pravocrtna linija. Trudim se iz dana u dan napraviti što je najbolje moguće i živjeti tako da mi je trud uvijek veći od očekivanja.
Njegujemo li, prema Vašem mišljenju, kulturu uspjeha u Hrvatskoj i što za Vas osobno znači uspjeh?
Vjerujem da njegujemo kulturu uspjeha. Kao mala zemlja, poznati smo po mnogobrojnim uspješnim znanstvenicima, sportašima, pa i poduzetnicima. Uspjeh je isto tako višedimenzionalan i drago mi je da se uz kulturu uspjeha u rezultatima, vodimo i uspjehom u obiteljima, u društvu, te da ne živimo među otuđenim pojedincima. Ljudi koje poznajem iz svog užeg, ali i šireg okruženja, na negativne događaje u društvu gledaju s tugom, zabrinutošću i željom za pozitivnom promjenom, što znači da smo svjesni kako uspjeh nije sveden samo na pojedinca, nego i na uspjeh društva u cjelini.
Živimo u digitalnom dobu, no više puta naišla sam na Vaše izjave u kojima stavljate čovjeka u središte svega. Kako postići sinergiju između umjetne i ljudske inteligencije?
Tehnologija me zadnjih desetak godina jako interesira i nastojim pratiti i primjenjivati sve suvremene inovacije međutim, kako ste i primijetili, uvijek volim naglasiti da čovjek treba ostati centar svega. Svoje stavove pokazala sam i kroz MBF. Našu ilustraciju napravio je vlastitom rukom poznati svjetski ilustrator, našu nagradu izradio je akademski kipar od kamena, naš poklon gostima na gala večeri bila je priča za djecu koju sam ja napisala i jedna umjetnica ilustrirala…
U vremenu kada su nam dostupni brojni AI alati, roboti i strojevi, koji nam uistinu mogu olakšati svakodnevni život, željela sam pokazati nezamjenjivost i vrijednost ljudske kreativnosti i rada ljudskih ruku. Vjerujem da sinergija ljudske i umjetne inteligencije mora počivati na ciljevima da se ljudima život olakša, a ne da se ljude zamijeni.
Balans poslovnog i privatnog – postoji li to u vašoj poduzetničkoj priči ili se oko toga svatko mora svakog dana iznova potruditi?
Balans je potreban ako želite na obje strane dati sve od sebe. Moj izbor je da to činim i zasigurno zahtijeva napore, kao i sve što vrijedi. Odrekla sam se puno drugih aktivnosti i mogućnosti kako bih to mogla i nikada nisam požalila. Moj prioritet je moja obitelj, a sretna sam što uz to imam priliku ostvarivati se i kroz rad.
Obiteljsko poduzetništvo i prijenos poslovanja na drugu generaciju goruće su teme poduzetništva u Hrvatskoj i šire. Kako to izgleda u Vašem slučaju?
Obiteljska poduzeća su jedan od najvrjednijih oblika poslovanja jer imaju ugrađene vrijednosti koje nisu ograničene samo na poslovne, ali ne želim isključiti da to nemaju poduzeća koja nisu obiteljska, već je ovdje to puno izraženije. Nasljeđivanjem u obiteljskim poduzećima bavila sam se u svom diplomskom radu, magisteriju i sada na doktoratu. Tema koja je nepresušan izvor istraživanja i novih spoznaja i koja se, osim ekonomskim pojmovima, sve više bavi i pitanjima psihologije u samom procesu. Mi, kao i druga obiteljska poduzeća na ovom području, nalazimo se u procesu prijenosa upravljanja te vjerujem da ćemo isti uspješno realizirati.
Uvjereni smo da je osoba poput Vas od sebe uvijek tražila više i u drugim područjima života. U čemu ste još uspješni? Oko čega ste strastveni u slobodno vrijeme?
Po ovom pitanju sam potpuno “neuspješna”.😊 Mene najviše raduje vrijeme provedeno s obitelji i s prijateljima, ali me uistinu raduje i moj posao. Na taj se način potpuno ispunjavam i ne osjećam potrebu ni za čim dodatnim. Vjerujem da ću jednoga dana kada budem imala više vremena razviti neke dodatne interese, ali u ovom trenutku sam potpuno sretna svime što imam.
