Jedno od mojih svakodnevnih pitanja poduzetnicima je “Kako upravljate poslovanjem?” Dobijem različite odgovore, a oni prije svega ovise o stilu upravljanja poduzetnika. Ipak, ima nekih zajedničkih razvojnih faza.
1. Poduzetnici imaju dnevne ili tjedne sastanke na kojima dogovaraju i delegiraju radne zadatke svojim zaposlenicima
Najčešće je to po listi prioriteta, odnosno definirano je stanjem na žiro-računu. Karakteristika ovog načina upravljanja je da su poduzetnici stalno u operativi. Izloženi su stalnom stresu i nemaju vremena za usvajanje novih znanja i vještina. Zbog kontinuiranog stresa često imaju komunikacijske ispade prema zaposlenicima te su zaposlenici često nezadovoljni. Svoje nezadovoljstvo iskazuju s niskom motivacijom za rad i čekaju prvu priliku da odu na neki novi posao. Poduzetnik nema jasnu viziju gdje želi biti sa svojim poslovanjem za tri do pet godina i ne razmišlja strateški. Ako ima jasnu viziju, onda ne postoji jasna strategija kako svoj cilj ostvariti. Ovakav poduzetnički pothvat prate niska produktivnost, velika oscilacija godišnjih prihoda i velika oscilacija zaposlenika koji prolaze kroz ovu tvrtku. Zaposlenici rade za fiksnu plaću. Poduzetnici ne koriste vanjske stručne usluge za upravljanje poslovanjem. Jeste li se vi našli u ovom primjeru? Ako jeste, moram biti zaista iskren – ne poduzmete li nešto po strateškom pitanju, kriza će na vas imati veliki utjecaj.
2. Poduzetnici imaju postavljene jasne dugoročne i specifične ciljeve te mjerljive pokazatelje učinkovitosti za svoje zaposlenike
Prate rad svojih zaposlenika na tjednoj, mjesečnoj, kvartalnoj i godišnjoj razini. Imaju jasne upute za zapošljavanje novih djelatnika i definiran način obuke svakog djelatnika, kako bi djelatnik što lakše ostvario postavljeni cilj. Sustav praćenja vodi se kroz izvještaje koje djelatnici pišu na tjednoj, mjesečnoj, kvartalnoj i godišnjoj razini. Karakteristika ovog poduzetničkog poslovanja pomalo je birokratizirani sustav jer zaposlenici troše vrijeme na pisanje izvještaja, zbog čega su nezadovoljni. S druge strane, voditelji odjela i poduzetnik troše vrijeme na čitanje ovih izvještaja. Također, vrijeme od kad informacija nastane pa sve do dolaska do poduzetnika dugo traje, što ovaj sustav čini tromim i poduzetnik ne stigne reagirati na sve informacije s tržišta te ima dosta propuštenih prilika. Poduzetnik, voditelji odjela i zaposlenici kontinuirano se educiraju, ovisno o problemima koji isplivaju na površinu. Komunikacija je formalna i pisana, a samo hitne stvari idu direktno preko telefona. Zaposlenici rade za fiksnu plaću, plus bonus kad ostvare postavljene ciljeve. Koriste povremeno vanjske stručne usluge savjetnika.
3. Poduzetnici imaju izgrađeni IT sustav, softver za upravljanje poslovanjem i zadatcima
Imaju definirane poslovne procese, a sam sustav integriran je u poslovanje, odnosno kroz sustav je definirana strategija poslovanja. Svjesni su stalne potrebe ulaganja u obrazovanje zaposlenika jer na ovaj način motiviraju zaposlenike da kroz svoje znanje pridonose razvoju poslovanja. Svaki zaposlenik osjeća se kao ponosni pripadnik ove zajednice i sve će napraviti za svoju tvrtku jer se uvažavaju i potiču njegove ideje. Zaposlenici imaju postavljene ciljeve i pokazatelje uspješnosti te plaćene bonuse. Također, radi se i projektno upravljanje gdje zaposlenici imaju dodatne bonuse na plaću, ovisno o uspješnosti realizacije svakog projekta. Poduzetnici i zaposlenici imaju jasne, mjerljive ciljeve. Kako bi ostvarili postavljene ciljeve, imaju mogućnost korištenja savjetnika i coacheva za osoban i profesionalan razvoj.
