Svaki se posao događa između ljudi, slažete li se? Svaki je posao splet aktivnosti koje se događaju između različitih grupa ljudi. Jedan dio ljudi je onaj koji stvara vrijednost, a drugi dio su oni koji tu vrijednost žele i trebaju. Što bolje radimo zajedno, to veću vrijednost možemo dati svojim kupcima i klijentima.
D’n’I [diversity&inclusion ili raznolikost&uključivost] je nimalo tajni sastojak koji će naše međusobno razumijevanje, uvažavanje i načine kako komuniciramo, a time i način kako radimo, podići na novu razinu.
Možda si sada postavljate pitanje, ali što je to zapravo i zar mi to već ne prakticiramo dovoljno?
Krenimo od definicija i nekoliko misaonih zalogaja
Što u poslovnom smislu predstavlja DIVERSITY, a što INCLUSION, kao i kakva je dinamika između ta dva pojma?
Diversity [raznolikost] – želimo da ljudi s kojima i za koje radimo reflektiraju sliku stvarnu populacije, u smislu nacionalnosti, rase, spola, starosti, ali i u smislu različitosti u mišljenjima, stavovima, iskustvu i okružju iz kojeg dolaze. Raznolikost je mjerljiva brojevima i statističkim podacima, lako ju je planirati i provjeriti, ali je pitanje koliko ju je lako postići.
Inclusion [uključivost] – želimo da svi gore navedeni ljudi imaju iste prilike za učenje i napredovanje, da su njihovi doprinosi jednako cijenjeni i da je svačija stručnost i osobnost cijenjena.
Da bismo to postigli, potrebno je osvijestiti kako imamo prirodne automatske obrasce mišljenja koji nas ometaju u D’n’I praksi, kao i da ono što se nama podrazumijeva i što je nama ugodno, ne mora biti i drugima tako.
Ono što čini dinamiku između ova dva pojma jest činjenica da je nama, ljudima, posve jasno kako raznolikost obogaćuje, ali nam je prva instinktivna reakcija na inkluziju (uključivost) antagonizam.
Razmišljanje koje je prije značilo opstanak sada često otežava donošenje odluka
Prirodno nam je da preferiramo ono što nam je poznato, što nam je slično i što sami od sebe razumijemo.
Prirodno je da osjećamo nelagodu pred onim što na bilo koji način “nije naše”, neovisno o tome je li u pitanju drukčiji način razmišljanja, sustav vrijednosti, paleta sposobnosti i znanja ili jednostavno izgled.
Vezano za donošenje odluka, ljudska je vrsta davno razvila “prečace” u razmišljanju – zovemo ih pristranostima [eng. bias].
Pristranosti su nekada davno poslužile u opstanku naše vrste, no u današnje vrijeme, kada nam je nepoznati teritorij potencijalno tržište, automatsko razmišljanje postaje nam smetnja.
Nažalost, ne možemo evoluirati tako brzo da nas pristranosti prestanu ometati, ali zato možemo o njima naučiti više, upoznati ih i, kad nam je važno, namjerno i svjesno koristiti druge načine promišljanja kojima ćemo isključiti neželjenu automatiku.
Meta – bias, Blind Spot Bias [Pristranost slijepe točke] kaže da mi sami imamo osjećaj kako nemamo pristranosti. No obratimo li samo malo pažnju na svoje misli, odjednom ostajemo začuđeni svojim neočekivanim pogledima na svijet.
Evo primjera:
Osjećate li da je vaš rodni kraj ipak mrvicu ljepši od drugih dijelova svijeta?
Osjećate li katkad kao da ste kompleksnija osoba od drugih?
Da možete birati, biste li bili više u društvu lijepih ili ružnih ljudi?
Nakon što ste kupili crveni auto, čini li vam se da je grad odjednom pun crvenih automobila?
Ako ste se poigrali Chat GPT-jem, imate li već svoje mišljenje o budućnosti AI-ja u svijetu?
Ne morate odgovarati naglas, već samo provjerite istinu sami sa sobom – ako ste na većinu ovih pitanja odgovorili s DA, vi ste normalno ljudsko biće. I DA, kao i svi mi – imate pristranosti.
Na svu sreću, normalna ljudska bića obdarena su i raznim drugim sposobnostima. Ono što nas izdvaja od drugih vrsta je namjerno, a nobelovac Kahneman bi, u svojoj knjizi “Misliti brzo i sporo”, rekao “sporo” promišljanje. To je ono kad mislimo dalje od prvih, automatskih misli, kad sagledavamo širu sliku, istražujemo stvarne činjenice i odabiremo ono što je taj tren bolje za nas.
Umjesto automatizma, uključujemo radoznalost, zainteresiranost i želju za učenjem od onoga što nam je na prvi tren bilo možda malo zastrašujuće i nepoznato.
Inclusion [uključivanje] je rezultat takvog, drugačijeg i zainteresiranijeg načina razmišljanja.
Dok se Diversity [raznolikost] u nekim situacijama može dogoditi i spontano, inkluzija [uključivanje] događa se svjesno jer joj moramo namjerno otvoriti vrata i napraviti uvjete da bi mogla rasti i da bi bila plodonosna za nas.
Inclusion [uključivanje] je prostor učenja o sebi i o drugima, prostor uvježbavanja novih, boljih praksi i plodonosnije komunikacije, s ciljem kako bismo zajedno radili što bolje.
Ok, zašto bismo se trudili oko toga, što tu ima za nas?
Zamislite dva tima na sličnom zadatku, nazovimo ih tim OK i tim XO.
Za početak, zamislimo da oba tima imaju Diversity [raznolikost] – u njima su stručnjaci različitog spola, starosti te junior i senior statusa.
Tim OK
Zamislimo da su ljudi u timu OK stručnjaci, da u njemu svatko ima prostora izraziti svoje ideje i napraviti svoj dio posla najbolje što može, da se svatko osjeća dobro i da je svačiji doprinos cijenjen.
Zamislimo da je u okviru tima OK stvoren i prostor za razgovor o različitostima, o načinu razumijevanja i komunikacije, o prostoru za pogreške, o principima i zajedničkim vrijednostima koje vrijede za njih.
Zamislimo da u timu OK postoji atmosfera povjerenja i poštovanja svakog pojedinca, neovisno o važnosti svakog od njih u procesu rada. Svatko se osjeća potreban i cijenjen jer svačiji rad ima svoje mjesto u njihovim procesima.
Zamislimo da su procesi i komunikacija unutar tima posloženi tako da svatko, neovisno o tome je li introvert ili ekstrovert, ima priliku iznijeti svoje ideje i dobiti prostor za svoj doprinos.
Zamislimo da u ovom timu ljudi koji rade isti tip posla i jednako pridonose primaju iste nagrade za svoj rad, pri tome mislim na istu plaću, prilike za promociju, edukacije.
Upravo ste zamislili kako izgleda Inclusion [uključivanje] u praksi.
U timu OK svatko je uključen i svi osjećaju da pripadaju.
U timu OK ljudi nisu prijatelji, oni su suradnici i kolege, a čak i najrazličitiji među njima teže pronaći način kako bolje raditi zajedno – jer imaju zajednički cilj, a to je napraviti svoj posao što bolje.
Tim XO
Što se tiče tima XO, zamislimo da su u njemu također stručnjaci.
Za razliku od tima OK, u timu XO ne razgovara se o vrijednostima, a prostora za pogreške ima samo na papiru, ne i u praksi.
U dogovorima tima XO dogovorima dominiraju oni koji su glasniji, a oni koji im iz bilo kojeg razloga ne mogu verbalno parirati, često skliznu u “silent quitting”.
U timu XO se nesporazumi u komunikaciji shvaćaju osobno ili guraju ispod tepiha, a na ručak se ide u klikama. Zbog toga neki članovi tima XO mrze ponedjeljak te koriste feedback kao prostor pasivne agresije.
U timu XO ima “zvijezda” i sporednih igrača, a zna se da će sve nagrade i priznanja pobrati “zvijezde”.
Nominalno, u oba tima brojevi odgovaraju, no način rada i odnosi ne generiraju jednako kvalitetan rezultat.
Pretpostavljate – poslovne rezultate koje na stol stavlja tim OK daleko su bolji, inovativniji i na različite načine zanimljiviji od onih koje donosi tim XO.
I to je ono u čemu leži ideja za sve nas…
Mi koji radimo u timu kao što je tim OK, osjećamo pripadnost, svoju vrijednost i želimo dati najbolje od sebe. Organizacija čiji je dio tim OK na tržište donosi inovativnija, zanimljivija i vrjednija rješenja, i zato što je već usvojila praksu fleksibilnosti i sagledavanja šire slike, prilagodljiva je nepredviđenim promjenama na tržištu. Klijenti za koje radi tim OK dobivaju veću vrijednost jer se sinergija tima OK naširoko vidi i osjeća. Priča o timu kao što je OK širi se daleko izvan same organizacije te pozitivno utječe na svijest o vrijednostima koji organizacija živi i promovira.
Najvažniji potencijal svakog posla su ljudi – i promišljajući i radeći na D’n’I [diversity and inclusion] istovremeno radimo i na stvaranju radne sredine u kojoj se naši ljudi osjećaju dobro i na društveno odgovornom planu poslovanja.
