Pisanje olovkom kao da polako odlazi u povijest. Tvrtke danas gotovo i ne mogu raditi bez računala. Većina studenata na sveučilištima u svom radu koristi tipkovnicu, a “pisanje” seminarskog rada podrazumijeva da se to učini u digitalnom obliku. Slična tendencija postoji i u mnogim školama diljem svijeta, a istovremeno se sve manje pažnje posvećuje rukopisu. Takve promjene koje se događaju u posljednjih stotinjak godina, ne odnose se samo na postupni nestanak rukopisa, već i na njegov izgled. I dok pisanje olovkom gubi značaj u društvu, postavlja se pitanje što čovjek time gubi? Prema znanstvenicima, na gubitku je naš um.
Istraživači sa Sveučilišta Princeton i Sveučilišta California u Los Angelesu proveli su niz istraživanja kako bi utvrdili postoje li razlike između studenata koji vode svoje bilješke pomoću bilježnice i olovke te onih koji u tu svrhu koriste tehnologiju. Sudionici su bilježili predavanje koristeći jednu od ovih dviju metoda. Nakon 30 minuta proveden je prvi test o temi predavanja, dok je drugi proveden tjedan dana kasnije.
Rezultati istraživanja koji su objavljeni u časopisu Psychological Science bili su prilično indikativni. Autori su naglasili kako su se prethodna istraživanja na ovu temu fokusirala u velikoj mjeri na distrakcije koje prate korištenje računala, no u ovome su istraživanju sudionici koristili prijenosno računalo isključivo za bilježenje. Ipak, vođenje bilješki olovkom i ovdje se pokazalo superiornim kada je riječ o memoriranju.
No to ne znači da korištenje tipkovnice nema svoje benefite. Postoje razlozi, osim sveprisutnosti tehnologije u današnje vrijeme, zbog kojih je ono postalo tako rašireno. Časopis Clearvue Health nedavno je napravio veliku analizu prethodno spomenutog istraživanja, zaobilazeći pojednostavljene zaključke poput “pisanje olovkom je dobro, korištenje tipkovnice je loše” da bi uistinu procijenio prednosti i nedostatke tih dviju metoda.
Osobe koje su vodile bilješke pomoću tipkovnice imale su značajnu prednost kada je u pitanju efikasnost zapisivanja. Mogli su zapisati znatno veći broj riječi od osoba koje su pisale olovkom, ponekad čak i doslovno transkribirajući sadržaj predavanja, riječ po riječ.
Iako je bio zapisan veći dio sadržaja predavanja, on se nije nužno zadržao u glavama sudionika. To je dokazao i test koji su rješavale obje skupine. Na tom testu, obje su skupine imale manje-više jednako dobre rezultate u pitanjima o osnovnim točkama predavanja, ali je grupa koja je zapisivala pomoću tipkovnice imala lošije rezultate kod konceptualnih pitanja. To pokazuje da, iako detaljnije bilješke grupe koja je koristila tipkovnicu mogu doprinijeti boljem kratkoročnom pamćenju činjenica, ono je pomaknulo fokus sa šireg koncepta predavanja. Takav rezultat proizlazi iz toga što studenti koji rade bilješke olovkom, moraju brzo procesuirati ono što je rečeno i zapisati to na način koji mogu razumjeti, što im daje prednost kada se radi o dugoročnom pamćenju novih pojmova.
Rezultati provedeni tjedan dana kasnije, bili su slični. Studenti koji su radili bilješke olovkom i dalje su razumjeli koncept predavanja, a pokazali su i veću otvorenost za razumijevanje novih ideja.
Iako je tehnologija postala naša svakodnevica, to ne znači da olovke i bilježnice trebaju otići u povijest. Sigurno bi bilo vrijedno napraviti još sličnih istraživanja na ovu temu i uočiti važnost individualnih preferencija i potreba. Ako je vaš cilj zapamtiti što veći broj činjenica, korištenje tipkovnice moglo bi vam biti od koristi. Ali kada je riječ o analizi informacija, uspostavljanju veza između podataka i dugoročnoj memoriji sadržaja, izrada bilješki korištenjem olovke i papira ima svoju veliku vrijednost.
Izvor: Reader’s Digest
