Izgraditi tvornicu bila je želja koja je dugo tinjala u meni

Razgovarali smo s gospodinom mr. sc. Radwanom Joukhadarom, predsjednikom Uprave i vlasnikom jedne od vodećih hrvatskih veledrogerija, trgovačkog društva Medical Intertrade d.o.o. iz Svete Nedelje kojem je izgraditi tvornicu bila životna želja koju je ostvario.

Radwan Joukhadar rođen je u sirijskom Aleppu, no svoj je životni i poslovni put i razvoj vezao uz Hrvatsku u koju je došao samo “na nekoliko dana”, ali je ostao sljedećih 50 godina tijekom kojih je razvio kompletan lanac nabave i distribucije lijekova, od proizvodnje do krajnjeg kupca, odnosno pacijenta, pokrenuvši pritom tri tvrtke u kojima danas zapošljava 760 zaposlenika.

Medical Intertrade d.o.o. jedina je preostala veledrogerija lijekovima na hrvatskom tržištu koja je u vlasništvu domaćeg kapitala, a prije nekoliko godina, Joukhadar je pokrenuo i tvornicu lijekovima Yasenka.

Poduzetnik ste postali u turbulentnim vremenima okretanja prema tržišnom gospodarstvu i raspadu bivše države. Recite nam malo o sebi i o svojim počecima.

Oduvijek sam htio biti privatni poduzetnik. Čim je zakon omogućio osnivanje privatne veleprodaje lijekova podnio sam zahtjev i 1990. godine osnovao u Hrvatskoj prvu privatnu veleprodaju lijekova Medical Intertrade d.o.o. Napustio sam mjesto voditelja ljekarničke službe u tadašnjem Medicinskom centru Vukovar i krenuo u novom smjeru. Moji prijatelji su mislili da nisam normalan jer su se ratna stradavanja već mogla predosjetiti. Napustiti dobar i siguran posao i započeti nešto što još nitko nije, djelovalo je nerazumno, ali ja sam imao želju izgraditi tvornicu i jasnu viziju te odlučnost, znanje i iskustvo kako tu viziju ostvariti.

Poznata je Vaša velika ljubav prema slavonskom kraju, Vukovaru i Dunavu. Kako to da je izbor pao baš na Vukovar kao Vaš životni put u Hrvatskoj.

Bilo je to sasvim slučajno. Supruga i ja smo nakon završenog fakulteta tražili mjesto gdje ćemo se oboje zaposliti. Medicinski centar Vukovar je raspisao natječaj na koji smo se oboje javili i bili primljeni.

Iz ratom opustošenog Vukovara otišli ste u Zagreb i ponovno krećete iz početka.

Svaki početak je težak, a naročito nakon ratnog razaranja grada koji sam neizmjerno zavolio. Da nije bilo rata, nikad ga ne bih napustio. Kao što sam već rekao, imao sam želju izgraditi tvornicu te jasnu viziju i odlučnost što želim ostvariti u životu. Nisam dozvolio da me rat pokoleba u ostvarenju mojih planova.

Za razliku od mnogih drugih privatnika, menadžera i direktora, niste baš prisutni previše u medijskom prostoru. Zašto?

Ne volim se hvaliti i pokazivati. Neka moja djela govore umjesto mene, a i društvo uvijek prepoznaje rezultate i doprinos zajednici. Tako me prošle godine predsjednica odlikovala Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u razvoju i unaprjeđenju farmaceutske djelatnosti te humanitarne aktivnosti i pružanje nesebične pomoći građanima u Republici Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.

Životno ste vezani uz Vukovar u kojem ste otvorili tvornicu Yasenka. Recite nam malo i o njezinim počecima i ciljevima.

Izgraditi tvornicu bila je želja koja je dugo tinjala u meni. Nakon veledrogerije i ljekarničke ustanove to je bio logičan slijed. Time sam postao jedini poslodavac u hrvatskom zdravstvenom sektoru koji ima u potpunosti vertikalno integrirani lanac opskrbe. Planirao sam za početak izvoziti u Siriju koja ima 20 milijuna stanovnika, a onda je i tamo, nažalost, počeo rat. To me malo usporilo u realizaciji zacrtanih ciljeva. No usmjerili smo se na druga tržišta i izvoz nam iz godine u godinu raste. Zasad proizvodimo dodatke prehrani i kozmetiku sukladno europskom standardu za dobru proizvođačku praksu lijekova. Proizvodnja lijekova je sljedeći korak. Za sada, Yasenkini laboratoriji samo analiziraju i puštaju u promet na tržište Europske unije lijekove iz trećih zemalja.

Otkud izbor imena Yasenka za naziv kompanije? I sam logotip je jako interesantan.

Tvornica je dobila ime po mojoj supruzi Jasenki. Samo sam početno slovo J zamijenio s Y kako se u inozemstvu ne bi izgovaralo Đasenka. Na kraju smo Y istaknuli kao dio benzenskog prstena koji je osnovni dio svih aromatskih spojeva.

Kako potaknuti izvoznu granu gospodarstva? Koji su problemi i kako ih riješiti?

Izvoz je važna grana gospodarstva za svaku zemlju. Izvozna orijentacija jača konkurentnost, stvara radna mjesta, povećava sposobnost natjecanja na domaćem tržištu i pruža mogućnost uključivanja u druge oblike međunarodnog poslovanja.

Država bi mogla biti aktivnija u poticanju izvoza te izvoznicima, između ostalog, omogućiti lakši pristup izvorima financiranja repromaterijala ili omogućiti financijske potpore za povećanje konkurentnosti. Jako su korisne informacije o načinu poslovanja na pojedinim tržištima. Pri tome mislim na potrebne dozvole, sigurnost naplate i ostale specifičnosti. Potrebno je dosta vremena i truda dok se napravi analiza i akcijski plan ulaska na novo tržište. Kako svako tržište ima svoje lokalne propise često su nam potrebni specifični dokumenti za registraciju proizvoda. Brzina reakcije nadležnog ministarstva je pritom jako važna u cilju što brže realizacije izvoza.

Je li Vaša obitelj, i koliko, uključena u svakodnevno poslovanje Vaših kompanija?

Članovi šire obitelji uključeni su, sukladno stručnoj spremi i naobrazbi, u rad pojedinih kompanija. Supruga je pak odustala od svoje karijere oralnog kirurga jer upravljanje tako razgranatim sustavom zahtijeva naš potpuni zajednički angažman.

Na glasu ste kao dobar poslodavac, a bili ste i među nominiranima za EY Poduzetnika godine 2015. Kako gledate na svoje zaposlenike?

Uvijek ističem da su moji zaposlenici moj najveći kapital i oni predstavljaju najveću vrijednost kompanije.

Koliko zaposlenika danas broje Vaše kompanije? Kolika je prosječna starost i kakva je obrazovna struktura zaposlenika?

Medical Intertrade d.o.o. u svoja četiri distributivna centra zapošljava 487 djelatnika prosječne starosti 39 godina. Od toga je 33 % visoke i više stručne spreme, a 63 % srednje stručne spreme. Doktor znanosti 1, Magistar znanosti 2, VSS: 106 djelatnika, VŠS: 53 djelatnika, SSS: 310 djelatnika, NKV: 15 djelatnika.

Zdravstvena ustanova Ljekarne Joukhadar zapošljava 241 djelatnika čija je prosječna starost također 39 godina. Od toga je 43 % visoke i više stručne spreme, a 53 % srednje stručne spreme. Yasenka d.o.o. zapošljava 32 djelatnika čija je prosječna starost 37 godina. Od toga je 72 % visoke i više stručne spreme, a 28 % srednje stručne spreme. U tri kompanije u Hrvatskoj ukupno imam 760 zaposlenika.

Poslujete u nekoliko zemalja regije. Kako biste ocijenili kvalitetu poslovanja na tim tržištima i kako biste ga usporedili s poslovanjem u Hrvatskoj?

Osnovao sam tvrtke kćeri u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Slovenija je kao i Hrvatska dio Europske unije, pa su nam pravni okviri poslovanja podjednaki i samim tim je lakše. Iz istog razloga je Bosna i Hercegovina izazovnije tržište.

Kako ocjenjujete stanje u domaćem zdravstvenom sustavu? Poznato je da postoje problemi oko plaćanja dobavljačima. Imate li možda prijedloge kako poboljšati i unaprijediti sustav zdravstva?

Solidarni sustav zdravstvenog osiguranja omogućuje visoku razinu zdravstvene zaštite svim hrvatskim građanima, što je dobro. Nažalost, problemi s neplaćanjem su kronični problem pa nelikvidnost predstavlja konstantnu opasnost za urušavanje zdravstvenog sustava. Pacijenti bi mogli ostati bez lijekova i terapije. Strah me pomisliti što bi se moglo dogoditi u tom slučaju. Smatram da ne treba izmišljati nešto što već postoji. Treba pogledati kako su taj problem riješile zemlje Europske unije u okruženju i prilagoditi njihovu praksu našem području.

Danas imate ukupno tri tvrtke kojima ste zaokružili lanac od tvornice do krajnjeg kupca, odnosno pacijenta. Imate li recept kako uspjeti u Hrvatskoj? Kakvo je Vaše viđenje, na koji način zaustaviti iseljavanje mladih?

Posao za mene predstavlja kulturu u poslovanju. Treba biti korektan, profesionalan i odgovoran. To je univerzalno pravilo koje se može primijeniti u svim zemljama svijeta, a ne samo u Hrvatskoj. Mladima treba omogućiti zapošljavanje u dinamičnom i izazovnom okruženju. Zato sam osnovao i tvornicu i veledrogeriju i ljekarne u Vukovaru kako bih zaustavio iseljavanje iz tog kraja. To je moj doprinos gradu koji je zadužio cijelu Hrvatsku. Nisam ni tražio ni očekivao ni dobio ikakve poticaje za to. Niti ih tražim.

Na koji način država može postati partner poslodavcima, kako unaprijediti poslovanje u Hrvatskoj i potaknuti dodatni gospodarski razvoj?

Vlada je na dobrom putu jer osluškuje probleme poslodavaca. Porezna rasterećenja i stimulacije za zapošljavanje mladih su dobar primjer poticanja gospodarskog razvoja. Od prvog dana sam svojim zaposlenicima omogućavao besplatni topli obrok, bez obzira na to što se smatrao dohotkom u naravi na koji su se plaćali porezi i doprinosi. I tako skoro 30 godina, da bi konačno u rujnu ove godine Vlada donijela odluku kojom se topli obrok smatra neoporezivim primitkom djelatnika.

Poznato je da volite pomagati drugima. Stipendirate mlade studente, pomažete na razne načine. Zasigurno Vam to čini zadovoljstvo kada možete učiniti dobro djelo?

Dobročinstvo je moj životna misija. Zaista smatram da se dobro dobrim vraća. Pomažem i mladima i siromašnima. Izuzetno mi je draga nagrada Zlatni indeks koju je Medical Intertrade d.o.o. dobio u kategoriji velikih poduzeća. Nagradu dodjeljuju studenti poduzećima koja su svojim sredstvima omogućila unapređenje kvalitete studentskog života, obrazovanja, stručnog usavršavanja i povezivanje s poslovnim svijetom. Ljekarne Joukhadar su dobile posebno priznanje Prijatelj studenata za svoj velik doprinos studentskoj zajednici.

Kao vlasnik i direktor velike kompanije zasigurno nemate previše slobodnog vremena. Ipak, čime se bavite u slobodno vrijeme? Kako se opuštate?

Redovito igram tenis, dvaput tjedno. Volim fotografirati i snimati događaje iz privatnog i poslovnog života te onda iz tog materijala montirati filmove. Povremeno planinarim. Uz planinarenje je vezana anegdota iz mog života koja me dovela u Hrvatsku. Naime, odlučio sam studirati u Parmi, talijanskom sveučilišnom gradu. Noć uoči polaska za Parmu, susjed me zamolio da ponesem neke stvari njegovom sinu koji je studirao u Zagrebu. Kako je Zagreb bio usputna stanica vlaka, dogovorili smo da me susjedov sin sačeka na željezničkom kolodvoru. Kad je vlak stao u Zagrebu, susjedov sin me pozvao da ostanem koji dan jer se sutradan išlo na Sljeme gdje se trebalo okupiti dobro društvo. Bez puno razmišljanja sam sišao s vlaka u namjeri da ostanem par dana. Iz par dana je proizašlo 50 godina.

Imate li nekih neostvarenih želja? Nešto što u dosadašnjem životu niste uspjeli ostvariti?

Ako Bog da, volio bih izgraditi još koju tvornicu u Vukovaru.