Biti poduzetnik znači biti poduzetan, poduzimati akciju, rješavati probleme, ići naprijed, stvarati nešto svoje. Iako sam odmalena takva – prvu „trgovinu“ otvorila sam još u vrtićkoj dobi – ni slutila nisam da ću upravo u poduzetništvu razviti svoj puni potencijal. Dugo mi je poduzetništvo bilo nešto daleko, strano, nepoznato, nešto za što ti treba početni kapital koji često nemaš, a stizale su i poruke izvana. Kao mogući poslovni put, poduzetništvo se pojavilo nedugo nakon mog povratka u Zadar iz Zagreba, kada se, iako sam radila poslove koje sam voljela, nikako nisam mogla pronaći u postojećim okvirima rada. Osjećala sam se kao tempirana bomba, puna toliko dobrih i vrijednih stvari koje mogu dati, ali nisam imala gdje i kako to ostvariti.
Kada je odluka pala, neću lagati – bilo me strah. Plašile su me nepoznate staze kojima sam morala ići. Zakona i davanja koje nisam poznavala. Poput princa u bajci o Trnoružici, moja uspavana ljepotica, za koju nisam točno kakva je, čekala me iza trnovitoga grmlja mog straha. Porezat ću se na putu dok ne dođem do nje, to je sigurno! No to nije bio onaj strah koji štiti, već onaj koji sam morala pobijediti jer zapravo i nije bio moj. Danas, nakon gotovo tri godine postojanja mog malog obrta za brendiranje, PR i kreiranje sadržaja, unatoč brojnim turbulencijama, isplatilo se! Ako ništa drugo, onda bar zbog ogromnih lekcija kojima me nijedna škola nije mogla naučiti, a danas me čine boljom, sigurnijom i samosvjesnijom osobom.
Evo nekoliko stvari kojima me poduzetništvo naučilo, a želim ih podijeliti s vama…
Poduzetništvo mi je dalo mogućnost da skrojim život po svojoj mjeri
Svijet je velik, postoje i drugi načini, samo ih moramo otkriti. Poduzetništvo mi svakim danom otvara perspektive i pušta sve više zraka u moja pluća. Da, ponekad je teško, stresno, nesigurno, trnovito. No koji posao to nije?! Glavna prednost poduzetništva, za mene, brojne su mogućnosti koje mi daje. U ove nepune tri godine rada „za sebe“ otkrila sam svijet tako velik u kojem se napokon mogu kretati. Malim koracima, doduše, jer još uvijek tražim svoje mjesto pod suncem.
Većinu svog života provela sam u svojevrsnom grču i strahu od toga da se neću uklopiti u postojeće strukture, pa tako niti uspjeti. Imam i želim toliko toga dati, toliko prekrasne energije, ali ne mogu je staviti u jedan od pretinaca koje poznajem. Pokrenula me jedna misao. Znaš, Izabela, možeš stvoriti i svoj pretinac. Možeš kreirati nešto baš svoje, pronaći kako pretvoriti svoje vještine i posebnosti u vrijednost za klijenta koji je to spreman platiti. Ta spoznaja bila je neprocjenjiva i za mene – znači život. Mogućnost da skrojim život po svojoj mjeri u poslu koji čini velik dio mog života i mog identiteta.
Poduzetništvo me ojačalo kao osobu
Nisam osoba koja ima problema sa samopouzdanjem, u smislu sumnje u svoje sposobnosti. Štoviše, svima sam uvijek djelovala jako čvrsto i sigurno u ono što radim da bi se ponekad iznenadili, shvativši da i ja sama nekad sumnjam. Svi sumnjamo, sumnja je dobra, a neuspjeh nužan preduvjet uspjeha. Da, možemo biti samouvjereni i istovremeno imati problema s osjećajem vlastite vrijednosti. Ako povezujemo svoju vrijednost s novcem, položajem u društvu ili nečim drugim vanjskim, krhkim, riskiramo da se ta vrijednost vrlo brzo uruši.
Poduzetništvo mi je pomoglo da sigurnost tražim i pronađem u sebi samoj. Poslovi se mogu mijenjati, tržište biti nezahvalno, svijet se u sekundi može promijeniti. Ono što ostaje, to smo mi sami. Naša znanja, naše vještine i naša sposobnost prilagodbe.
Poduzetništvo mi je pokazalo koliko je važno ulagati u sebe
Otkad znam za sebe – gladna sam znanja. Znanja o svijetu, o poslu, o sebi. Puno prije poduzetničkih dana postalo mi je jasno da je jedini pravi smjer prema uspjehu taj da radim na sebi. Da bih mogla funkcionirati s drugima, moram znati funkcionirati sama sa sobom. Znati što me pokreće i što me iznutra koči. Kada spominjem ulaganje u sebe, mislim ponajprije na dvije stvari: na ulaganje u znanja i vještine specifične za posao koji radimo kako bismo bili održivi i konkurentni na tržištu, ali i na ulaganje u naše kapacitete da se nosimo sa stresnim situacijama i izazovima suvremenog života. Ovo zadnje zvuči kao floskula, no, budimo iskreni, život nije idilična slika s Instagrama. Hvatamo ludi tempo koji se našem tijelu vrlo često ne sviđa, bez obzira na to što kaže naša glava. Zato je ključno osnažiti se i opremiti „alatima“ koji nam pomažu da se bolje nosimo sa svime što se nađe na našem putu, da znamo stati kada to treba, odbaciti ono nebitno i krenuti dalje. To nažalost nije nešto što se uči u školi, a od ključne je važnosti za naše mentalno i fizičko zdravlje. Pogotovo za poduzetnike!
Poduzetništvo me naučilo cijeniti svoj i tuđi rad, kao i darovano vrijeme
Treniram, to mi je iznimno bitno. Volim se kretati, ne volim statiku. Neko sam vrijeme i radila kao instruktorica fitnessa, u čemu sam istinski uživala. Mindset koji trenira, uglavnom mijenja stvari nabolje, iako su moja iskustva da i u fitness industriji ima ljudi koji ne poštuju tuđi trud i vrijeme. Kako želimo da se netko odnosi prema nama, tako se i mi trebamo odnositi prema drugima. Svi zaslužujemo osnovnu razinu poštovanja prema vremenu i energiji koju ulažemo u neki rad. Mindset koji toga nije svjestan treba mijenjati!
Poduzetništvo me naučilo glasno reći „NE“ i stajati iza svojih riječi
U poslovnom svijetu nemamo uvijek tu opciju. Poprilično sam sigurna da više-manje svi moramo proći trnje i kamenje, glad i žeđ, da bismo mogli čvrsto stajati na obje noge. U ovom ili onom smislu, bez obzira na količinu novca i mogućnosti s kojima startamo u životu. A jednom, kad osjetimo tlo pod nogama, kada se riješimo toga grča u želucu i knedle u grlu, koji nam ne dopuštaju da izrazimo ono što mislimo i osjećamo, osjećaj je izvanredan. Za mene, u poslovnom, ali i u privatnom smislu, to znači postaviti svoja pravila igre. Osvijestiti i formirati svoj sustav vrijednosti, svoj način i standard rada te se toga držati. To znači odgovornost i s naše, ali i sa strane osoba s kojima surađujemo. U redu je postaviti i predstaviti svoj način rada, svoj način naplate usluge i ostalo. Bez sumnje, trebamo biti prilagodljivi jer vremena to od nas traže. No to ne znači da moramo pristajati na sve što nam se nudi i ići protiv sebe i svojih vrijednosti. Kako ćemo se ikad izboriti za sebe i ono što nam je važno, početi sebe i svoj rad cijeniti više, ako ne naučimo reći „NE“ onomu što nam ne odgovara i što nam šteti?
Mene je poduzetništvo osnažilo ne samo da mogu, već i da moram postaviti vlastite, realne standarde rada. Pokazati koju vrijednost stavljam na stol i ne bojati se tražiti drugu zauzvrat.
Poduzetništvo me naučilo da ništa ne dolazi preko noći
Na petogodišnjoj obljetnici mature pitao me kolega, kao jedinu poduzetnicu u svom bivšem razredu, nosi li mi posao štogod profita. U tom trenutku radila sam otprilike deset mjeseci, od toga pola i nisam radila pod koronom. Nisam znala što odgovoriti jer tada nisam znala ni hoće li moj posao opstati. No znala sam jednu stvar, a to je da želim da ovaj posao preživi. Očito, krenulo je nabolje zahvaljujući ustrajnosti, učenju i prilikama koje sam znala i stvoriti i prigrliti. No nije se dogodilo preko noći! Trebale su mi dvije i pol godine da osjetim tlo pod nogama, a znam da će mi trebati još bar dvije dok ne postignem onu razinu sigurnosti koju želim. Zatim još pet da postanem prepoznata kao stručnjakinja u svojoj niši.
Poduzetništvo je maraton, kažu, ali to znači nešto sasvim drugo kada ga ti trčiš. Lova se može zaraditi, vjerujem, na određene načine, vrlo brzo. No ozbiljno kretanje u poduzetničke vode znači i spremnost trčanja na duge staze. Ništa drugo nisam niti očekivala, a najmanje uspjeh preko noći. Puno je posla još preda mnom, puno učenja i traženja. Gdje god bilo moje mjesto pod suncem, znam da će biti u za mene najugodnijem okrilju, onom poduzetničkom!
