Ideje, novac i svi resursi za razvoj poslovanja koji poduzetniku nedostaju mogu se dobiti u partnerstvima, udruživanjem i poslovnom suradnjom. Štoviše, kao partnerstva dvoje ili troje poduzetnika nastale su i neke od danas golemih korporacija – navodi Ivančica Bobek u svojoj knjizi “Uspješna poslovna partnerstva”, u kojoj razrađuje sve oblike poslovnih partnerstava, na koji način mogu nastati i poslovati u praksi.
Ivančica Bobek je odvjetnica s hrvatskom i američkom diplomom i specijalizacijom iz prava tržišnog natjecanja i korporativnog prava, što obuhvaća pravo poduzetnika od osnivanja do prodaje poslovanja i sve između toga. Ivančica Bobek radi i živi poslovna partnerstva – kako teoretski edukacijom u SAD-u, tako i u odvjetničkoj praksi, sastavljanjem različitih ugovora u kojima se poslovna partnerstva javljaju, a i sama je poslovni partner u četiri poduzetničke suradnje – ponosna je suvlasnica Žene i novac, društva Rugby team d.o.o., suosnivačica udruge za nekretnine, a i u odvjetništvu ima poslovnog partnera. Kolumnistica je časopisa Poduzetnik.
Sandra Pocrnić Mlakar (Beletra) i Kristina Ercegović (recenzentica)
Na promociji knjige “Uspješna poslovna partnerstva” govorili su poduzetnici Kristina Ercegović i Bojan Bernik, koji su se složili da će knjiga Ivančice Bobek pridonijeti većem broju uspješnih partnerstava. U povodu ove, jedinstvene knjige na našem tržištu, s Ivančicom Bobek razgovaramo o popularizaciji znanja o pravu.
Vaša knjiga “Uspješna poslovna partnerstva” na popularan način govori o osnovnim pravnim odnosima u poduzetništvu, općenito, a onda i odnosima poslovnih partnera. Kako ste se odlučili napisati priručnik o pravu za poduzetnike i po čemu ste zaključili da je takva knjiga potrebna našim poduzetnicima?
Knjiga je nastala kao rezultat iskustava koja vidim u praksi – poduzetnici imaju vrlo siromašno znanje o pravu, a pravnu pomoć traže onda kada nastane problem koji je vrlo teško (ili nemoguće) riješiti. Uspoređujem to sa zvanjem vatrogasaca kad je već cijela kuća u plamenu.
S druge strane, pravo, općenito, ako se koristi kako treba, može spriječiti puno problema u poduzetništvu. Konkretno, statistički podaci pokazuju da je 80% danas milijunski vrijednih poslovanja nastalo kroz poslovna partnerstva. Poslovni partneri su resurs za poslovanje, a suradnjom se stvara sinergija. Živimo u izazovnom poslovnom okružju, tržište više nije lokalno ili nacionalno, već je europsko i/ili globalno, te se mali poduzetnik potencijalno natječe s velikom korporacijom koja zapošljava cijele timove zaposlenika na pojedinim područjima (proizvodnja proizvoda ili usluge, računovodstvo i financije, marketing, prodaja, pravni tim). Osim toga, svijet se mijenja brže nego ikad i poduzetnici se tomu trebaju prilagođavati. To sve je lakše u poslovnom partnerstvu, bilo da partner donosi “samo” novac, i/ili znanje tržišta, proizvodnje odnosno pružanja usluga, znanje poslovanja i managersko iskustvo, kontakte, poslovni ugled…
Inozemna praksa pokazuje da poduzetnici već dugo osnivaju različite suradnje, bilo kroz kupnju i prodaju poslovanja, bilo kroz različite oblike poslovnih partnerstava kako bi olakšali ulazak na tržište, proširili ponudu proizvoda ili usluga, dali dodatnu vrijednost kupcima, prilagodili se promjenama na tržištu, stekli nova znanja i iskustva (brže nego svojom edukacijom ili edukacijom zaposlenika), stekli prava intelektualnog vlasništva (patent, žig itd.) odnosno pravo njegove uporabe, smanjili troškove poslovanja, postigli ekonomiju obujma.
Kako sam već rekla, jako je siromašno znanje o pravu, a ono je nezaobilazno. Neki poslovni odnos istovremeno je ekonomski i pravni odnos. Kao dvije strane istog novčića, kupnja proizvoda ili usluge dovest će do kolanja novca, promjene u knjigovodstvenim evidencijama (prihodu, zalihama itd.), a istovremeno će ta ista kupnja značiti pravni odnos u kojem su za obje strane nastala međusobna prava i obveze.
Odakle vaš entuzijastičan odnos prema pravu kao kreativnoj disciplini i izvoru ideja koje mogu riješiti problem novca, znanja ili radne snage? Kako pravo može biti kreativno i inspirativno?
Ljudi pogrešno misle da je pravo dosadno i nepotrebno te da se sastoji od čitanja crnih slova na papiru/ekranu. Daleko je to od istine. Opisano je tek prvi korak, no pravo nije samo ono što piše u zakonu i drugim propisima, pravo je skup najboljih praksi i ono što odgovara volji poduzetnika u konkretnom slučaju, a što onda kroz ugovor postoje privatni zakon i obvezujuće za ugovorne strane.
Pravo može okončati siromaštvo nacija. Meni je to apsolutno fascinantno. Nije to moja tvrdnja, postoji knjiga koju su napisali profesori s Berkeleya – Solomon’s Knot: How Law Can End the Poverty of Nations (Solomonov čvor: Kako pravo može okončati siromaštvo nacija), a koja govori o tome kako pravo stvara okvir u kojem se ekonomija može razvijati.
Konkretno, knjiga naglašava nekoliko područja prava i njihovo međusobno djelovanje: učinkovit ovršni sustav koji od plemenskog utjerivanja dugova jamči sudionicima pravnog sustava da će tražbine biti prisilno naplaćene od državne vlasti (ako ne ide nikako drugačije), kvalitetno sastavljeni ugovori koji će biti “samoispunjavajući” ako se dogode u njima predviđene situacije (doći će do određenog učinka ako se situacija dogodi, kao kod algoritama, ako A onda B), a koji će sudovi moći učinkovito tumačiti (u slučaju potrebe), sustav prava vlasništva, čije se stjecanje jamči pod jasnim uvjetima i jamstvo da se ono ne može oduzeti, pravo tržišnog natjecanja koje osigurava fair play (poštenu utakmicu) na tržištu.
Prema autorima, kapital, da bi bio uložen, treba povjerenje, koje pravni sustav osigurava. Knjiga se zove Solomonov čvor jer ukazuje na neraskidivu povezanost prava i ekonomije koji su se do početka 20. stoljeća proučavali u okviru jedne discipline.
Među recenzentima su Kristina Ercegović, Vedran Sorić, Saša Tenodi i Zoran Rajn, a svi ocjenjuju da je knjiga “Uspješna poslovna partnerstva” nedostajala našoj poduzetničkoj sceni. Zašto znanja o pravu nisu prisutnija kod nas kao dio opće kulture, to više što nepoznavanje propisa nije opravdanje za prekršitelje, što i navodite u svojoj knjizi?
Tako je, jedna od prvih stvari koje studenti prava nauče prvog semestra prve godine jest da u pravu postoje tzv. pravne fikcije. Zbog funkcioniranja sustava, uzima se da nešto postoji, iako to zapravo ne postoji. Jedna od najpoznatijih i temeljnih pravnih fikcija je ta da svatko zna pravo. Razlog tomu je sprečavanje da netko nepoznavanje prava koristi kao izgovor za nepostupanje u skladu s njim. Tako se zakoni javno objavljuju u Narodnim novinama i, nakon što su stupili na snagu, smatra se da su svima poznati.
Stvarnost i praksa, naravno, pokazuju potpuno suprotno – ni građani ni poduzetnici (u dijelovima prava koji se ne odnose na poslovanje), ne poznaju pravo. Ne da ga ne poznaju, nego nemaju ni temeljnu sliku kako funkcionira sustav, osjećaj za situacije kada bi nešto moglo poći po krivu… Navedeno je, nažalost, normalno, budući da ne postoji sustavna edukacija o pravu za one koji ne studiraju pravo. Zanimljivo, edukacije o pravu nema čak niti na obrazovnim razinama kao što je MBA, a svaki manager, kao i poduzetnik, treba razumjeti osnove o pravu kako bi razumio što mu pravnici govore.
U praksi vidim da višegodišnji poduzetnici najviše znaju o pravu zato što su ga naučili kroz godine komunikacije s pravnicima ili na vlastitim pogreškama, kao i na pogreškama kolega poduzetnika.
Imate hrvatsku i američku diplomu, boravili ste na studiju u SAD-u i upoznali njihov pravni sustav. Kako Amerikanci rješavaju pravnu edukaciju poduzetnika? Jesu li američke knjige o pravu praktičnije i primjenjivije? Kako se američki poduzetnici educiraju?
Ne postoji sustavna pravna edukacija za nepravnike, kao ni kod nas, međutim, postoji više razlika. Postoje knjige, poput moje, gdje se na jednostavnim jezikom priča o pravnim pitanjima, a postoji i svjesnost (puno jače razvijena nego kod nas), da se svatko treba baviti onim u čemu je dobar, a ostalo prepustiti drugima koji su u tim pitanjima bolji od njega.
Postoji uvjerenje kod nas da su odvjetnici skupi, pohlepni, da piskaraju tamo neke (nepotrebne) dokumente koje osoba može pronaći na internetu samo da bi “uzeli pare”. Na stranu konkretne cijene (one su određene Odvjetničkom tarifom koju donosi Odvjetnička komora), nemjerljivo je jeftinije pravne pogreške sprječavati, nego rješavati. Kao u medicini, potrebna je prevencija, a ne liječenje uznapredovale bolesti, odnosno požara koji je već zahvatio čitavu kuću.
Ne radi se tu samo o cijeni odvjetnika za sastav nekog dokumenta, (npr. ugovora), u odnosu na cijenu sudskog postupka (cijena sudskog postupka višestruko premašuje cijenu sastava dokumenta, zbog broja radnji koje se poduzimaju), no često se ne razumije da je tu uključeno i puno drugih troškova: naknada drugoj strani s kamatama ako se izgubi spor, postupci naknade štete koji mogu višestruko premašivati osnovni ugovorni odnos, narušavanje poslovnog ugleda i konkretnog poslovnog odnosa, vrijeme i energija utrošeni u borbu s drugom stranom koji su se mogli utrošiti na vlastito poslovanje, privatne odnose i na ono što nam je važno.
SAD-u i europskim zapadnim zemljama su „puna usta“ compliance-a (usklađenosti poslovanja) i ESG-a jer su shvatili da je puno jeftinije (dakle, bolje je za dobit koja će se na kraju isplatiti vlasnicima poslovanja), da društvo postupa proaktivno – da poduzima radnje kojima će biti compliant – usklađeno s propisima i sprječavati njihovu povredu, a ne plaćati kazne, izlagati se vođenju različitih postupaka, naknadama štete, umanjenju poslovnog ugleda. To dolazi i kod nas kroz propise EU-a o izvještavanju velikih korporacija, a mali poduzetnici će se trebati prilagoditi tomu ako će htjeti poslovati s velikima.
U knjizi navodite objašnjenja za franšizu, licencu, equity, joint venture i ostale partnerske odnose u poduzetništvu koji su u primjeni kod nas i u svijetu. Neke od njih javnost je upoznala kad su dospjeli u crnu kroniku zbog pronevjera ili prijevara. Može li se o odnosima u poduzetništvu i mogućnostima koje otvaraju učiti i na pozitivan način? Kakav je pristup na fakultetu i u poslovnim školama?
Apsolutno, knjiga je pisana u pozitivnom tonu – postoji golem potencijal u poslovnim partnerstvima, no kao npr. električna energija, može biti i opasan ako se ne koristi na pravi način, a onda se nude rješenja kako pozitivno iskoristiti taj golemi potencijal, a spriječiti ili umanjiti opasnosti.
Ništa ili vrlo malo stvari i pojava na svijetu nije bez rizika. Npr. električna i nuklearna energija, cestovni promet. Unatoč činjenici da svi imamo saznanja o rizicima (električni udari, prometne nesreće), ipak navedeno svakodnevno koristimo zato što njihove prednosti nadmašuju rizike, a koristimo rješenja kojima te rizike nastojimo umanjiti ili spriječiti (osigurač fidovka, prometni znakovi, ograničenja brzine, senzori na automobilima i sl.). Isto je i s poslovnim partnerstvima. Postoje “fidovke” koje se mogu aktivirati i mogu spriječiti ili ublažiti poslovne katastrofe.
O tim pitanjima, sa šireg aspekta, govori npr. i knjiga Dileme osnivača (Founder’s dilemmas) Noam T. Wassermana, koja je dugo bila New York Times bestseler. Autor, inače profesor na američkom sveučilištu, ukazuje na to kako osnivači pri pokretanju poslovanja donose mnoge odluke. Upravo one koje se ishitreno donesu, mogu se poslije pokazati kao ključne, uz malo ili bez mogućnosti za njihovu kasniju izmjenu. Moja knjiga je jedinstvena i u tome što se referira na poznatu poduzetničku literaturu, kao što je spomenuta knjiga “Dileme osnivača”, a onda te teme stavlja u hrvatski pravni kontekst.
Tri grupe razloga zbog kojih poslovna partnerstva ne uspijevaju su: nesvjesnost o pitanjima o kojima trebaju razgovarati i dogovoriti ih, a onda propuštanje sklapanja ugovora koji će taj dogovor učinkovito “zapamtiti” i predvidjeti učinkovite mehanizme u slučaju povreda obveza iz ugovora. No čak i da poslovno partnerstvo ne uspije, moguće je predvidjeti mehanizam za korektan i civiliziran “razvod” koji će zaštititi poslovne partnere i samo poslovanje.
Knjigu “Uspješna poslovna partnerstva” Ivančice Bobek možete nabaviti putem nakladnika Beletre.
