Tranziciju smo pomno planirali i izveli u fazama, a sve kako bismo osigurali da se procesi nesmetano nastave odvijati, odnosno da ih učinimo još efikasnijima, kaže, među ostalim, Ivan Zubak, predsjednik Uprave Zubak Grupe u intervjuu za Poduzetnik.
Ivan Zubak privatno…
Ivan Zubak, srednju školu djelomično je završio u Zagrebu, a djelomično u Philadelphiji, što je bilo sjajno iskustvo širenja vidika, upoznavanja novih kultura i općenito osamostaljenja. Vratio se u Zagreb jer je dobio informaciju da se otvara privatna poslovna škola (ZŠEM), a u Americi je shvatio koliko privatno obrazovanje može biti kvalitetnije od državnog.
“Nažalost, u Hrvatskoj i dalje postoji prisutna stigma oko privatnog obrazovanja, potpuno neopravdano, te iz osobnog iskustva mogu reći da je to najbolje uložen novac koji mlada osoba može u tom trenutku života uložiti u nešto. Osobno sam perfekcionist, pa sam tako i fakultet završio kao najbolji student generacije, a to je jednostavno nešto što me prati cijeli život. Sve što radim, želim i nastojim biti najbolji u tome, a to se onda logično preslikava i na posao. Privatno volim automobile, košarku, knjige, druženja s najužim krugom prijatelja i putovanja. Uz posao koji radim, djelujem još i kao član Programskog savjeta ZŠEM-a te član Upravnog odbora Hrvatskog auto i karting saveza.”
Zubak Grupa je jedna od najdugovječnijih obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj. Nakon 42 godine, Pavo Zubak, vlasnik i osnivač tvrtke, prepustio je kormilo Vama. Zapravo, ova promjena je nastavak procesa restrukturiranja kada se odlučilo visoki i srednji menadžment prilagoditi poslovnoj strategiji u godinama koje dolaze. Kako ste se osjećali u tim trenucima?
Kada netko tako dugo uspješno vodi tvrtku, poput mog oca, ne možete promjenu napraviti preko noći jer bi to vjerojatno bio šok za zaposlenike, partnere i ostale involvirane u poslovanje. Tranziciju smo pomno planirali i izveli u fazama, a sve kako bismo osigurali da se procesi nesmetano nastave odvijati, odnosno da ih učinimo još efikasnijima. S obzirom na veličinu sustava, svaka pogreška može imati značajne implikacije, pa ništa nismo htjeli prepustiti slučaju. A što se tiče emocija, vjerujem da su one sastavni dio posla i svatko komu je stalo do svoje tvrtke ne može ih nikada do kraja isključiti pri donošenju odluka, iako nam teorija, ali i praksa, govore da bi to trebalo napraviti. No u ovakvoj situaciji, moram priznati da sam bio iznimno ponosan zbog povjerenja koje mi je ukazano, ali i odgovornosti koju sam preuzeo.
Tranzicija ne može biti uspješna preko noći i u našem slučaju mislim da nikome nije došla kao iznenađenje. Ja sam dovoljno dugo u tvrtki i među ljudima da su se navikli na mene i, što je puno važnije, znaju što mogu očekivati od mene, koje su moje vrijednosti i što ja očekujem od njih. Sve je propisano i bilo poznato prije nego što je promjena formalno stupila na snagu i nikome se ništa nije promijenilo. Ljudi i dalje rade svoje posao, a na meni i mojim kolegicama i kolegama je da im stvorimo takvo okružje u kojem će ispuniti svoje osobne potencijale, a onda kroz to i maksimizirati potencijal same tvrtke. // Ivan Zubak
Kažete kako ste od malih nogu otkrili što Vas interesira u životu. Od svoje 12. godine pratite obiteljski biznis koji je pokrenuo Vaš otac još 1978. Iza tvrtke su godine mukotrpnog rada. Prošli ste sve faze posla, svaki segment (prvo neformalno). Danas ste na čelu Uprave Zubak Grupe. Jeste li nešto promijenili u načinu rada i pristupu poslovanja?
Stvarno se može reći da sam prošao gotovo sve dijelove organizacije, od autopraonice, preko servisa, skladišta, prodaje, računovodstva, ljudskih potencijala, marketinga, istraživanja i razvoja i tako redom, a što mi je svakako u kasnijim fazama pomoglo da bolje razumijem izazove s kojima se ljudi svakodnevno susreću i da mogu lakše donositi odluke.
Što se tiče promjena, srećom nije trebalo raditi ništa radikalno jer je sustav dobro posložen. Ono što danas radimo jest da pokušavamo uvesti tehnologije, ondje gdje je to moguće, koje nam olakšavaju poslovanje i čine procese efikasnijima. Jedan od takvih primjera je uvođenje JENZ-a, mobilne aplikacije razvijene u Hrvatskoj, a koja služi internoj komunikaciji svih naših 600+ zaposlenika u svim zemljama. Preko aplikacije svi istovremeno i pravovremeno saznaju sve najbitnije informacije i novosti, dijele međusobno različite sadržaje, šalju pohvale kolegicama i kolegama, upoznaju nove djelatnike kroz njihove profile, mogu pod svojim imenom, ili anonimno ako žele, komunicirati s različitim odjelima pa i direktno sa mnom te reći svoje mišljenje o bilo kojoj temi ili problemu, sudjelovati u anketama i još mnogo drugih stvari. I ranije smo bili transparentni, ali u ovom slučaju tehnologija nam je omogućila da transparentnost dignemo na jedan puno viši nivo, što vjerujem da će ljudi znati prepoznati i cijeniti.
Statistike ne idu u prilog obiteljskim tvrtkama i kažu da manje od 30% njih uspješno preživi tranziciju s prve na drugu generaciju, a samo 13% s druge na treću. Mislim da je to velikim dijelom zbog toga što se djecu gura da preuzmu nešto što nije njihova strast, a djeca zbog osjećaja odgovornosti prema roditeljima to prihvate. // Ivan Zubak
Nakon 10 godina iskustva došla je prva voditeljska pozicija gdje ste stjecali neka drugačija iskustva. Bilo je tu i uspjeha i neuspjeha. Sigurno ste kroz sve ove godine mnogo toga naučili kako biste bili spremniji za preuzimanje Grupe? A onda je nakon 20 godina došao trenutak u kojem ste bili spremni preuzeti kompaniju. Koje sve uključene strane i na koji način trebaju biti spremne za uspješnu tranziciju?
Prvo voditeljsko iskustvo bilo je kad sam preuzeo jedan mali tim s troje ljudi koji se bavio istraživanjem i razvojem novih usluga i iz kojeg su proizašli mnogi danas uspješni projekti poput ORYX Asistencije. O bilo kojem poslu najbolje učite ako ga sami radite neko vrijeme. Naravno da nije moguće raditi na svim pozicijama koje se nalaze u sistematizaciji, ali dovoljno je da budete formalno dio određenog dijela organizacije na bilo kojoj poziciji par mjeseci i već ćete puno naučiti. Za uspješnu tranziciju, moj otac i ja smo se složili, bitno je da budu spremni on kao osnivač, ja kao nasljednik, ali i sama tvrtka. Osnivač mora biti spreman prepustiti donošenje odluka nasljedniku, nasljednik mora biti dovoljno iskusan i spreman preuzeti odgovornost, a tvrtka, odnosno zaposlenici moraju biti spremni prihvatiti promjenu i znati da tvrtka ne ovisi o jednoj osobi, kako god se ona zvala, već o cjelokupnom menadžmentu, stoga su priprema i slaganje upravljačkog dijela organizacije i svih procesa bilo ključno, što je trajalo gotovo tri godine.
U fokusu su nam svi oni projekti koji imaju potencijal internacionalizacije i baziraju se na digitalnim tehnologijama.
Ivan Zubak
Sa svojim ocem imate iskren i otvoren odnos. Vi niste samo poslovni suradnici, već i obitelj. Kažete kako ne treba gurati djecu da rade nešto jer to samo obitelj želi. Važno je obostrano prepoznavanje želje i potencijala da se članovi obitelji uključe u preuzimanje obiteljskoga posla. Kakva su Vaša iskustva?
Od moje najranije dobi otvoreno smo razgovarali o ovoj temi. Sjećam se jedne večeri, imao sam možda 10 godina, tata mi je ušao u sobu dok sam crtao za stolom i rekao mi da ako ikad u životu budem radije htio crtati nego baviti se ovime čime se on bavi, da je to u redu i da trebam slijediti taj put. I iako sam kroz odrastanje imao različite interese poput crtanja/dizajna, košarke, pa čak i građevine, uvijek me nešto vuklo tom obiteljskom biznisu. I drago mi je da jest jer svako jutro jedva čekam doći u ured i uhvatiti se u koštac s onim što je u tom trenutku aktualno. Volim svoj posao, a to bi trebao biti slučaj za sve. Statistike ne idu u prilog obiteljskim tvrtkama i kažu da manje od 30% njih uspješno preživi tranziciju s prve na drugu generaciju, a samo 13% s druge na treću. Ja mislim da je to velikim dijelom zbog toga što se djecu gura da preuzmu nešto što nije njihova strast, a djeca zbog osjećaja odgovornosti prema roditeljima to prihvate. To nije dobar put.
Imate dvije sestre. Starija je uključena u obiteljski biznis. Mlađu sestru ste osobno gurali da ide stjecati iskustva negdje drugdje koja će joj pomoći da dođe u obiteljsku kompaniju ako to jednog dana bude željela. Da ste imali prilike, biste li i Vi to iskoristili?
Sa starijom sestrom Žaklinom uspješno surađujem već godinama i imamo odličan odnos. Što se tiče mlađe sestre Marine, mogao sam i ja odabrati put poput nje, ali sam istovremeno imao još snažniju želju što prije formalno se uključiti u obiteljski biznis i pridonijeti mu na bilo koji način. Ne mislim da sam donio lošu odluku, ali da sam odlučio tada otići prvo par godina negdje drugdje, mislim da ni u tom slučaju ne bih pogriješio. Mislim da to omogućuje ljudima u mojoj poziciji da iz druge perspektive sagledaju sve izazove s kojima se ljudi mogu susresti u poslovanju, a što kasnije omogućuje da budete bolji lider svojim ljudima. Ali ako me pitate bih li s ovim iskustvom koje imam danas donio drugačiju odluku, vjerojatno bih.
U posao su uključeni i drugi članovi obitelji. Kako ste odredili njihove uloge i pozicije u poslu?
Nema nas puno, možda ukupno 6-ero ili 7-ero, zajedno sa mnom, što je manje od 1%, ali svatko o kome god se radilo, neovisno je li član obitelji ili ne, ne može raditi kod nas ako nije prošao standardni selekcijski proces i zadovoljio sve potrebne kriterije. Svatko od njih se u nekom trenutku prijavio na neki naš oglas za posao i na njemu prošao ili nije. Mnogi od njih su do danas napredovali, ali samo i isključivo zahvaljujući vlastitim zaslugama. Kod nas se zna da oni koji su obitelj ili bliži obitelji moraju raditi više od ostalih samo da bi zaslužili isto što i ostali. To je jednostavno tako. Nema popuštanja jer ulozi su preveliki.
Kako biste predstavili Zubak Grupu? Što i kako se planirate razvijati u budućnosti?
Zubak Grupa se danas sastoji od 11 tvrtki u 9 zemalja, zapošljava nešto više od 600 djelatnika te radi nešto manje od 1 milijarde kuna prihoda godišnje. Bavimo se različitim djelatnostima, od prodaje i održavanja vozila kroz naš brend AutoZubak, zatim pružanjem različitih asistencijskih usluga (za kuću, automobile, plovila, mobitele, medicinu…) kroz ORYX Asistenciju, pa do najma vozila kroz ORYX rent a car, zastupanja u osiguranju, stanice za tehnički pregled, ali i turizmom kroz naš Ikador Luxury Boutique Hotel&Spa u Opatiji. Najnoviji projekt lansiran početkom ove godine je naša digitalno-tehnološka platforma Neostar, koja raste iz dana u dan i za koju imamo velike međunarodne planove u budućnosti. Fokus trenutno, ali i u budućnosti, su svi projekti koji imaju snažan potencijal internacionalizacije i koji su bazirani na digitalnim tehnologijama.
Što je Vama kao predsjedniku Uprave najvažnije?
Moja dva ključna fokusa su ljudski potencijali i digitalna transformacija. Pod ljudskim potencijalima mislim da je moj zadatak stvoriti što bolji sustav i radno okružje koje će svima omogućiti da ispune svoj osobni potencijal, a kroz to će onda tvrtka posredno doći do ostvarenja svoga maksimalnog potencijala. Potencijal tvrtke nije ništa drugo nego zbroj svih pojedinačnih potencijala svakog djelatnika.
Stoga radimo puno aktivnosti sa svrhom rasta angažiranosti djelatnika. Prema istraživanju portala Moj Posao, 2019. g. bili smo treći najbolji poslodavac u kategoriji velikih tvrtki (+250 ljudi), a 2020. g. četvrti, na što smo jako ponosni te ćemo se truditi doći i do pozicije broj 1. Drugi fokus, digitalna transformacija, nastojanje je da vidimo koje djelatnosti imaju najveći potencijal rasta i razvoja, pogotovo internacionalnog, kroz korištenje novih tehnologija te uvođenje novih poslovnih modela baziranih na njima.
U tijeku nam je jedan veliki projekt u tom segmentu, a koji se tiče ORYX Asistencije i koji će intenzivno trajati sigurno iduće dvije godine i u koji će biti uloženo jako puno resursa svih vrsta. Generalno procjenjujemo da ćemo u iduće dvije godine dodatno u digitalnu transformaciju uložiti još najmanje 20 milijuna kuna.
Važno je nikada ne prestati raditi na sebi i vlastitom razvoju. Ne mislim nužno na formalno obrazovanje, već to može biti i čitanje knjiga, razgovor, odnosno druženje s ljudima od kojih se može nešto naučiti, putovanje kroz koje ćete vidjeti nešto što će vam proširiti vidike i dati nove ideje i slično. Također, mislim da je ljudima na managerskim pozicijama važno okružiti se ljudima pametnijima od sebe, bilo da su stručniji u nekom pogledu od vas ili jednostavno imaju drugačiji pogled na isti problem. Znam da se mnogi ne osjećaju ugodno u takvom okružju zbog straha da bi ih ti sposobniji pojedinci mogli jednog dana zamijeniti, ali po meni je to najbolji način za ostvarenje svog osobnog maksimuma, a onda i samog tima ili tvrtke u cijelosti. // Ivan Zubak
Vaša mantra je kako novac dolazi poslije strasti. Osim tuđih, najviše se uči iz vlastitih pogrešaka. Ističete obrazovanje kao ključ uspjeha mladih. Zašto?
Mnogi mladi ljudi rade grešku i za cilj si u životu postave novac, a ne razmišljaju zapravo o tome da novac ne može biti cilj, već posljedica ostvarenja nekog drugog konkretnog cilja. Ako sebi za cilj postavim da želim biti najbolji u nečemu i ostvarim taj naum, novac će doći kao posljedica toga. Teško je biti najbolji u nečemu ako nisi strastven oko toga. Tako da strast iz nas izvlači naš maksimum i daje nam energiju da ostvarimo svoj potencijal. Mnoga istraživanja rađena su na tu temu i pokazala su da strast pozitivno utječe na rad mozga kroz bolju prokrvljenost jer nam srce radi jače, a to onda dovodi do aktiviranja više dijelova mozga istovremeno, što rezultira boljim idejama, odlukama i svim ostalim.
A što se tiče obrazovanja, to je jednostavno najbolja investicija koju bilo tko može napraviti, mlad ili star, ali pogotovo mlada osoba. Nažalost, ne mogu si svi priuštiti vrhunsko obrazovanje, ali postoje razne opcije stipendiranja ili zaduživanja, odnosno dizanja kredita za tu svrhu. To je u najrazvijenijim zemljama svijeta praksa već desetljećima, ali kod nas nažalost još ne postoji uhodana praksa po tom pitanju. Kad promislite malo o tome, dići kredit za vrhunsko obrazovanje zvuči puno smislenije nego da ti prvi kredit bude za stan ili za auto. Jer vrhunsko obrazovanje, a posljedično onda i bolji posao, pomoći će ti da kasnije lakše i brže dođeš do tog istog željenog stana ili auta.
Sudjelovali ste 29. 4. 2021. na našoj konferenciji “Poduzetnički mindset za mlade”, koju je pratilo gotovo 2000 mladih ljudi. Nastojali ste motivirati mlade da slijede svoju strast i ne odustaju, unatoč mogućim neuspjesima. Zašto kažete kako nas neuspjesi uče mnogo više korisnih lekcija od uspjeha?
Neuspjesi su sastavni dio života. Rijetko tko od nas uspije iz prve u bilo čemu, bilo da pričamo o ljubavi, sportu ili nečem trećem, pa zašto bi onda bilo drugačije u poslu? Mladi moraju znati da je veća šansa da u početku ne uspiju nego da uspiju, ali to ih ne smije obeshrabriti, već moraju nastaviti dalje slijediti ono što ih motivira i uspjeh će doći s vremenom. Uspjesi s druge strane znaju ponekad imati kontraefekt jer ako prebrzo postanemo preuspješni, počnemo misliti da smo najpametniji na svijetu i da nam nitko ništa ne može, a to je vrlo opasno razmišljanje jer se opustimo. Nekad uspijemo, a da i sami ne znamo zašto, no u tim situacijama ne razmišljamo previše o tome, nego jednostavno uživamo u trenutku. Neuspjesi nas s druge strane natjeraju svaki put da zastanemo i razmislimo što se dogodilo i što je pošlo po zlu te kako da se osiguramo da nam se takvo što nikada više ne ponovi.
