Život kakav živimo neodvojivo je povezan s rizicima. Ako smo dovoljno iskreni prema sebi ili drugima, reći ćemo da nikomu sutra nije zagarantirano. Svakodnevno se koristimo električnom energijom, i to u tolikoj mjeri da nam je život nezamisliv bez nje.
Je li električna energija ubila neke ljude iako postoje osigurači (“fidovka”) koji bi trebali struju zaustaviti, iako se djecu od malih nogu uči da je električna energija opasna i da njome treba oprezno postupati? Sprječava li nas to da se koristimo svim njezinim dobrobitima?
Ne znam nikoga tko svakodnevne poslovne i privatne obveze obavlja, a da se ne koristi prijevoznim sredstvima. Imamo li iskustvo teških nesreća koje su se dogodile, čak i u gradskom prijevozu (a ne spominjem međugradski)? Itekako!
Već se desetljećima priča koliko upotreba fosilnih goriva u prijevoznim sredstvima zagađuje okoliš. Ne vidim da nas sve to sprječava da se i dalje koristimo prijevoznim sredstvima i dobrobitima koje su nam donijela.
Budući da je danas 80% milijunski vrijednih poslovanja nastalo kroz poslovna partnerstva, bolje nam je da naučimo upravljati poslovnim partnerstvima i iskoristimo potencijal koji imaju.
Nema savršenosti
Imamo li negativno iskustvo s nuklearnim elektranama? Černobil je svakako dobar primjer. Sprječava li nas to da se koristimo nuklearnom energijom? Sumnjam, evo nam je u (susjednom) Krškom!
Moj suprug u dijelu proizvodnje koji konstruira i izvodi katkad se koristi posudama pod tlakom – spremnicima kod kojih postoji opasnost da će eksplodirati, a u kojima može biti npr. čista para – sredstvo koje služi za određenu svrhu u proizvodnom procesu.
Postoje li situacije da su ljudi uključeni u proizvodnju poginuli ili bili teško ranjeni zbog eksplozije takvih posuda? Da! Upotrebljavaju li se one i dalje? Da, zato što prednosti premašuju rizike!
Potres u Turskoj početkom godine pokazao je kako građevine mogu ubiti. Hoćemo li živjeti na livadi? Taj je potres pokazao i važnost pridržavanja propisa o gradnji kojima je upravo cilj – upravljanje rizicima.
U svim navedenim slučajevima ljudi su naučili upravljati rizicima. Isto je s ugovorima u koje ulazimo, posebice u poslovnim partnerstvima. Ugrađujemo li u ugovore klauzule koje su osigurači da ako “nešto pođe po zlu” – da se klauzula aktivira, da zaštiti svakog od poslovnih partnera i osigura im izlazak iz ugovornog odnosa bez većih posljedica po njih same i po poslovanje o kojem je riječ?
Nema savršenosti – prometa, električne ili nuklearne energije, posuda pod tlakom, pa tako ni pravnog sustava, ugovora ni poslovnih partnerstava. Pitanje je što osoba radi s mogućnostima koje postoje i kako upravlja rizicima.
