“Srce mi je puno kada vidim sretne i ispunjene ljude kako s ljubavlju rade na Zorinoj masti. Trudim se to zadržati jer je to za mene veće od svakog centa i eura, koliko god oni bili nužni za život. Dok mogu pogledati svaku osobu u oči, za život se ne bojim!” – Goran Čipčić, Zorina mast – Dugopolje
Goran Čipčić rođen je 1997. godine u Dugopolju. Studirao je na Ekonomskom fakultetu u Splitu, no 2019. godine odlučuje se posvetiti poduzetništvu. Inspiriran tradicionalnom recepturom za ublažavanje nadražene kože i opeklina, koja se generacijama prenosila unutar njegove obitelji, Goran odlučuje naučiti od svoje bake izradu Zorine masti – umirujuće masti za nadraženu kožu i opekline. S ciljem da ovu obiteljsku priču podigne na višu razinu, prijavljuje se na projekt „Startaj Hrvatska“ i u prvoj sezoni emisije Zorina mast proglašena je HIT PROIZVODOM 2020. godine. Četiri i pol godine poslije Zorina mast razvila se u liniju od 29 prirodnih proizvoda za njegu kože, koji obuhvaćaju različite kategorije njege i dostupni su u svim većim drogerijama i maloprodajnim lancima diljem Hrvatske.
S Goranom smo se u razgovoru dotakli poduzetničkih i životnih vrijednosti koje njeguje i promiče, kao i svih okolnosti koje su ga dovele u poduzetničke vode.
Zorina mast nastala je u obiteljskom okružju i bez obzira na to što danas možemo govoriti o brendu i firmi, ljudi i dalje osjećaju tu toplu priču između tvoje bake i tebe. Molim te, za naše čitatelje ispričaj kako ste počeli i je li danas sve onako kako je oduvijek trebalo biti?
Za mene Zorina mast nije samo proizvod ili još jedna poduzetnička ideja. Zorina mast je dio moga bića. U toj maloj bočici skrivene su sve uspomene, priče, mirisi i trenuci koji su oblikovali mene i moju obitelj. To je naše nasljeđe, naš identitet! To je moj život. Baba nas je naučila kako se ljubav krije u radu i davanju drugima te kako ne možemo raditi nešto u što ne vjerujemo.
Sva babina unučad cijelo djetinjstvo provela je uz Zorinu mast. Sve je krenulo 1960-ih godina, kada je moja baba počela pomagati ljudima putem svoje masti i kada su ljudi počeli dijeliti svoja iskustva. Priča o Zorinoj masti širila se nadaleko. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno prizorima u kojima ljudi svaki dan dolaze mojoj babi kako bi im pomogla s raznim kožnim tegobama. Gledali smo to svakodnevno i pomalo sebi osvješćivali da baba u svojim rukama ima nešto posebno. Zato neprestano ponavljam kako sebe u ovoj priči ne smatram ni herojem ni znanstvenikom, nego odgovornom osobom koja čuva i nastavlja ono što je baba stvorila.
Babina receptura promijenila je tvoj život i mijenja nabolje živote mnogih ljudi. Što je to tako čudesno u proizvodima brenda Zorina mast?
Čvrsto vjerujem kako baba danas sve ovo prati s nekog boljeg mjesta i siguran sam kako joj je puno bitnije da ja kao čovjek ostanem u istim vrijednostima kojima me učila, nego da Zorina mast zaradi sve milijarde ovoga svijeta. Ovdje, dakle, nije stvar u zadržavanju iste recepture, nego u zadržavanju životnih i moralnih vrijednosti koje se baba godinama trudila čvrsto usaditi u nas. Babina receptura za mene predstavlja odgovornost da odgoj i vrijednosti koje nam je ona utkala – ne mijenjamo nikada. Baba je uvijek govorila kako „priroda zna bolje od čovika“. Koliko puta mi se kroz djetinjstvo dogodilo da bih se negdje udario ili pao i nije se tada koristila samo Zorina mast, već babina narodna medicina koja je dolazila iz prirode. Mi kroz Zorinu mast i sve naše proizvode trudimo se jako puno izvući iz prirode. Jako nam je bitno održati kvalitetu i povjerenje kod svakog sljedećeg proizvoda. Kvaliteta nam je na prvome mjestu jer je pravi blagoslov osjećati povjerenje kupaca i klijenata, što za mene predstavlja veliku odgovornost. Svjestan sam ljubavi i pažnje koju nam ljudi daju i zahvalan sam im na tome.
Jedan od vaših slogana glasi: „Tradicija uz mrvu znanosti!“ Kako to u praksi izgleda?
Iskreno, meni je taj slogan super zato što se mi zaista trudimo tradiciju (koja traje!) i način na koji poštujemo prirodu – spojiti sa znanošću. Kad je u pitanju znanost, onda mislim na dokazane sirovine iza kojih stoje certifikati i pokriće. Ne volim ništa obećavati i garantirati, ali da ćemo se truditi i davati sve od sebe da to tako i ostane, to da! Unatoč tomu, svjestan sam kako se proizvodi ne mogu svima svidjeti i to je sastavni dio svakog posla.
Tvoja osobna priča je također zanimljiva. Poduzetnik si postao u trenutku svojevrsne katarze. Želio si promijeniti svoj život, nisi bio zadovoljan poretkom stvari u životu. Što si zapravo učinio i kako je tekao tvoj zaokret prema poduzetništvu?
„Ljubavi babina, bit će sve dobro! Uspija ili ne, baba je tvoja uvik tu!“ Zamislite kad imate neku ideju, bojite se, mučite se, ali dođe jedna vama važna osoba i kaže vam ovako nešto.
Kroz svoj život promijenio sam jako puno poslova i nigdje nisam bio zadovoljan. Srednja škola i fakultet također ulaze u taj dio priče. Bio sam svjestan babinih riječi i babinog proizvoda, a ideja da to oplemenim, godinama se kuhala u meni, otprilike tri godine. Kad su u meni eksplodirali nezadovoljstvo i frustriranost, rekao sam babi svoju ideju da bih volio od toga napraviti nešto veće. Ono što uvijek kažem, što je za mene bilo najbitnije i najposebnije, to je babin blagoslov. Kod svoje babe dobio sam ono što je nama svima najpotrebnije, a to su ljubav i podrška. Kod babe sam osjetio toliko jaku podršku i ljubav da čak i da sam cijelu priču nekako „prokockao“, baba bi me i dalje čekala na istome mjestu s istom ljubavlju i žarom. To je jedna snaga koja je punila moju dušu i gurala me dalje, to je bio moj život s babom koji mi danas, kad je nema, jako puno fali. Veliku zahvalnost osjećam prema svemu što nam je baba ostavila.
Danas igraš puno uloga u svojoj firmi, koja iz dana u dan raste. Kakav si lider i koliko je zahtjevno odrađivati sve te uloge koje ti poduzetništvo odjednom ubaci u život?
Bog mi je, kao i drugima, dao određene talente. Njih sam još više otkrio na ovom lijepom putovanju i sve sam ih svjesniji kako vrijeme odmiče. Najljepša i najteža stvar u životu jest spoznati samog sebe, a poduzetništvo je itekako put prema samome sebi. Kako? U svom poslu volim vjerovati ljudima. Uvijek tražim ljude koji su puno bolji od mene. Nije mi problem dati slobodu i prepustiti svoj dio osobi do sebe. Jako su mi bitni odnosi, odnosi mene i osobe koja radi sa mnom. Najbitnije mi je osjetiti kod osobe žar i vjeru u cijelu priču. Trudim se da ljudi oko mene Zorinu mast ne doživljavaju kroz posao ili kroz „moranje“. Trudim se da Zorinu mast dožive i osjete kao da je njihova, da im to bude „život“, kao što je meni. Ono što uvijek govorim ljudima, vama ponedjeljak treba biti da ga jedva čekate, da jedva čekate svaki sljedeći dan napraviti nešto kako bi priča išla naprijed. Jako puno volim pričati s ljudima i bitno mi je da nakon posla doma dođu nasmijani i sa što manje stresa. Tu vidim kod sebe veliku odgovornost i to mi je bitno. Svima govorim, kada krenete kući nervozni i frustrirani radi Zorine masti, ovo više možda nije mjesto za vas. Baba me naučila kako smo mi ljudi bitniji od svakog projekta i od svakog novčića. U današnje vrijeme svijetu nedostaje jako puno ljubavi i topline. Svjestan sam da nisam neki veliki revolucionar, ali ako jednu osobu promijenim, moja je plaća na nekom boljem mjestu.
Čemu te poduzetništvo naučilo?
Henry Ford je negdje rekao ono s čime se u potpunosti slažem: „Ne možeš naučiti u školi kako će svijet izgledati iduće godine!“ Poduzetništvo me ponajprije naučilo odgovornosti prema ljudima. Shvatio sam koliko smo zapravo mi ljudi potrebni jedni drugima, a da toga nismo možda niti svjesni. Ja u svom poslu bez ljudi ne mogu ništa i zahvalan sam svima što ostaju uz mene. Poduzetništvo me na neki način dodatno odgojilo jer shvatiš da nekad, bio to posao ili život, stvari ne trebaš stalno držati čvrsto u rukama. Nekad treba malo otpustiti i sve se posloži samo od sebe. To su sve neke moje subjektivne lekcije, ali mislim da se mogu primijeniti i na druge ljude.
Jednom si izjavio da brojni kolege, poslovni partneri ili ljudi općenito podcjenjuju nečiju mladost ili nečiju životnu pozadinu te da si i sam to osjetio na svojoj koži. Kako se postavljaš u tim situacijama?
Dan-danas me jako puno ljudi podcjenjuje, bilo to na druženjima ili sastancima, tako da sam se navikao na to. Volim se jako puno zezati i smijati jer je to za mene najbolji antistres tretman koji postoji. Trebalo mi je malo vremena da posložim u svojoj glavi kako ljudi puni predrasuda znaju krivo procijeniti osobu. U jednome trenutku sam shvatio da je to što me neki podcjenjuju zapravo moja velika prednost. I dok me u počecima to znalo frustrirati, poslije mi se pokazalo da sam dobro odabrao put da na osnovi međusobnog povjerenja gradim dugoročne odnose s ljudima. Svoj ego stavljam u svim razgovorima i sastancima sa strane i uvijek držim fokus na poslu. Smatram kako svi moramo ego kontrolirati i balansirati jer veliki ego ubije puno priča i karijera. Svjestan sam svoje mladosti, ali sam itekako svjestan i svojih potencijala.
Što mora imati osoba koja želi biti dio tvoga tima, kakve osobine mora posjedovati?
Ono što iznimno cijenim su karakter i ljudske osobine. Prije svega je najbitnije da je svatko od nas čovjek i uvijek kažem kako za mene uspjeh predstavlja to da svaku osobu s kojom radim ili s kojom sam radio, mogu pogledati u oči. Fala Bogu da je bitno koliko je netko sposoban, ali opet nekako na prvo mjesto isplivaju osobine svakog od nas, bar u mojoj glavi i prema mom viđenju stvari. Naročito kad su u pitanju „veće i jače“ funkcije, koje nose jednu dodatnu težinu. Također mi je bitno vidjeti entuzijazam kod druge osobe kad je u pitanju Zorina mast. Kada se skupi puno ljudi s istim žarom i entuzijazmom, uz realne ciljeve, smatram kako se može puno toga napraviti.
Koji ti je najveći izazov s kojim se susrećeš u poslovanju i kako ga rješavaš?
Po prirodi sam kampanjac. Takav sam bio u školi i na faksu. S time se najviše borim, a ne volim ni bavljenje detaljima. No, hvala Bogu, imam oko sebe ljude koji gledaju svaki detalj. Svjestan sam svojih nedostataka i te „rupe“ popunjavam ljudima oko sebe kojima vjerujem.
Kažu da je poduzetništvo rad na firmi, ali još više rad na sebi jer se osobine lidera firme itekako prelijevaju na sve ostalo. Kako ti gledaš na to?
Slažem se sto posto! Puno radim na sebi kroz seminare, druženja, slušanje inspirativnih priča i videa, kao i kroz razgovore s ljudima. Po prirodi volim puno pričati i svjestan sam kako od svakog čovjeka možeš nešto naučiti. Ne volim suditi ljude jer sam na svojoj koži osjetio, i dan-danas osjećam, kako izgleda kad vas netko ne doživljava jer vas je već unaprijed u svojoj glavi „osudio“ ili smjestio u neke ladice.
Kako reagiraš na sveopće krize kojima smo konstantno okruženi? Bojiš li se krize ili na to gledaš kao na priliku?
Ne znam je li to mana ili vrlina, ali o krizi puno ne razmišljam i ne bojim se. U dubini mene leži velika vjera u dobre odnose s ljudima. Smatram da kad imaš dobre odnose s ljudima oko sebe, svaku je krizu lakše prebroditi. Svjestan sam da treba biti u toku i biti spreman i pripremljen ako se dogodi neka situacija koja vuče za sobom loše stvari, ali nisam opterećen krizama.
Odakle ti snage, odakle ti ideja, odakle crpiš inspiraciju za sve što radiš?
Snagu crpim iz dubine duše jer stvarno jako puno vjerujem u samu priču, brend i u svoje ljude. Uživam raditi s ljudima i imati ljude oko sebe jer kad vidim i osjetim njihovu sreću i veselje oko svakog pozitivnog koraka ili napretka, odmah se u meni dodatno budi entuzijazam i uzbuđenje. Puno mi znače ljudi kojima sam okružen jer kad osjetiš da ti netko vjeruje i podržava te, to te jednostavno gura naprijed.
Kako danas izgleda vaša firma u brojkama? Koliko zaposlenih, koliko šlepera, koliko prodavaonica pokrivate, gradova, zemalja…
Trenutno na brendu aktivno sudjeluje 25 ljudi. Imamo dosta vanjskih suradnika i, hvala Bogu, imamo sa svima super odnos. Naše proizvode distribuiramo po cijeloj Hrvatskoj. Sto se tiče distribucije izvan Hrvatske, trenutno nismo aktivni, ali sigurno je neki cilj u budućnosti da proizvodi Zorine masti budu dostupni u cijeloj regiji. Da budem iskren, još ne osjećam kako je došlo vrijeme za taj iskorak, ali duboko vjerujem kako će i to doći ustrajnim radom i trudom.
Novac, profit, dobit, marže… Prema tvom iskustvu, smatraš li da su kupci/potrošači osvijestili dovoljno koliko je važno trošiti novac na kvalitetne proizvode?
Iz svog iskustva mogu reći da su ljudi osvijestili kako hrvatskim brendovima mogu pokloniti veće povjerenje. Ne mislim tu isključivo na kozmetiku, nego i na ostale stvari. Jako puno se družim s ljudima i osluškujem ljude te primjećujem kako se naši ljudi sve više okreću hrvatskim i domaćim stvarima. Mi se trudimo pronaći svoje mjesto dajući našim ljudima kvalitetan proizvod po pristupačnoj cijeni. Svjesni smo kako ljudi prilikom kupnje naših proizvoda daju povjerenje i podršku našoj priči i na tome sam im izuzetno zahvalan.
Što je za tebe uspjeh, kako definiraš uspjeh?
Kao što sam već spomenuo u uvodu, za mene uspjeh predstavlja očuvanje svih vrijednosti kojima nas je naučila baba. Uvijek ponavljam i držim se teorije kako su ljudi bitniji od svakog projekta. Srce mi je puno kada vidim sretne i ispunjene ljude kako s ljubavlju rade na Zorinoj masti. Trudim se to zadržati jer je to veće od svakog centa i eura, koliko god oni bili nužni za život. Dok mogu pogledati svaku osobu u oči, za život se ne bojim!
Tko su tvoji poslovni i životni uzori? Duguješ li, osim bake, posebnu zahvalnost nekome za status koji danas uživaš?
Veliku zahvalnost dugujem ljudima oko sebe te svojim kolegama i prijateljima bez kojih se ne bi moglo. Moram spomenuti i projekt „Startaj Hrvatska“ i ljudima koji su radili na projektu, kojima ću biti zahvalan do kraja života. Kad je u pitanju Zorina mast, 95% ideja dolazi od naših ljudi koji rade na brandu. Volim slušati i donijeti odluku, a odgovornost s obje ruke prihvaćam i ne bježim od nje. U samom startu bilo je jako puno prijatelja, uz rodbinu naravno, koji su me ispunjavali i bili mi podrška. Nisu to samo bili prijatelji, već ljudi koje sam susretao iz dana u dan. Jako mi je teško navoditi imena jer me strah kako ne bih koga zaboravio. Imam jako puno uzora, koje pratim i čitam, međutim, najveće strahopoštovanje imam prema svojoj savjesti.
Bi li potaknuo i druge mlade ljude da se bave poduzetništvom?
Svi bismo trebali biti realni prema sebi. Kao što nije svatko rođen da bude doktor, isto vrijedi i za poduzetništvo. Osobno uživam u slobodi koju mi poduzetništvo daje. Radim što me ispunjava i što volim. Mislim da je to bitnije, nego jesi li poduzetnik ili nešto sasvim drugo, bitno je da si ispunjen. Poduzetništvo bih preporučio svakome s dobrom i originalnom idejom, ali da bude spreman okružiti se pravim ljudima koji daju podršku i dodatni elan kako bi strah od eventualnog neuspjeha pao u drugi plan.
