Ne može se reći da nemamo konkurenciju. Nema ih puno, a dio konkurencije proizašao je iz elektroinženjera koji su stasali upravo pod mojim okriljem. Neki su, nakon odlaska iz tvrtke, otvorili vlastite tvrtke. Kaže se, kad učiš inženjera, odgajaš buduću konkurenciju. – Ivan Sokolar, direktor i vlasnik, Falcon Electronic d.o.o. – Slavonski Brod
Ivan Sokolar, dipl. ing. elektrotehnike iz Slavonskog Broda, osnivač je i direktor tvrtke Falcon Electronic d.o.o., specijalizirane za industrijsku elektroniku, automatizaciju i proizvodnju te remont dizalica i industrijske opreme. Tvrtku vodi više od dva desetljeća i razvija je kao stabilno malo poduzeće u sektoru industrijskih tehnologija.
„Rođen sam u selu Zarilac kod Požege, osnovnu školu od 1. – 4. razreda pohađao sam u Zarilcu, a od 5. – 8. razreda u susjednom Grabarju. U prvih osam godina školovanja moje ocjene su bile jake četvorke. Srednju školu pohađao sam u CUO „Zvonko Brkić“ Požega i stekao zvanje Elektromehaničar rotacionih strojeva. Zadnje dvije godine odlazio sam na praksu u Plamen Internacional gdje sam naučio prematati elektromotore. Zanimljivo je da sam uspio od jednofaznog elektromotora napraviti trofazni elektromotor, bez pomoći majstora na praksi ili profesora u školi. Dva elektromotora još i danas rade u Zarilcu. Godine 1979. upisao sam Elektrotehnički fakultet u Banja Luci, a nakon 2 godine prešao sam na Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, smjer industrijska elektronika.“
Iza Vas je bogato poslovno i životno iskustvo. Što ste i gdje radili prije nego što ste pokrenuli današnju tvrtku. Koja iskustva su bila presudna da kasnije uspješno poslujete?
Prve dvije godine studija imao sam kredit Požeške općine, a zadnje dvije godine studija stipendiju tvrtke Đuro Đaković Zajednički pogoni iz Slavonskog Broda, gdje sam počeo raditi 1984. godine na održavanju alatnih strojeva. Glavni stroj koji sam održavao bila je Presa 100 MN (10000 t) od Simpelkampa Njemačka. Tu sam u sljedećih 6 mjeseci učio o hidraulici i PLC sustavu Alen Bradley. Punih 20 godina na tu presu nisu dolazili serviseri, jer bih uvijek pronašao i otklanjao sve kvarove samostalno. To je bio najveći stroj u Hrvatskoj, dosta zahtjevan, te sam bio ponosan na lakoću kojom sam ga održavao.
Kad je godinama kasnije, u stečajnom postupku, stečajni upravitelj Đ. Đ. Pipno odlučio prodati presu, moja tvrtka Falcon Electronic d.o.o. napravila je elektrodemontažu. Osim prese, 10 godina sam radio prvo u Đ.Đ. Zajednički pogoni, a zatim u ĐĐ Specijalna vozila na održavanju CNC sustava te DC regulatora CNC MACS 500 Elsag, SINUMERIK 250 Siemens, HUNOR FANUC i sl. S tim iskustvom sam 1. 1. 1994. godine osnovao tvrtku Falcon Electronic d.o.o.
U početku sam bio sam, a onda se tvrtka povećavala. Prvo tri pa deset, a 2008. g. čak i osamnaest radnika. Danas broj radnika varira od 10 – 15. Od prošle godine sam u mirovini, ali sam nastavio raditi.
U privatnom životu sam blagoslovljen. Oženjen sam Dunjom, profesoricom povijesti s kojom dijelim sve punih 35 godina. Ponosni smo roditelji dvojice sinova Jana i Svena. Jan je liječnik, a Sven mag. ing. silv. Iako većinu vremena provodim u tvrtki, uvijek uspijevam pronaći vrijeme za druženje. Član sam Kuglačkog kluba Brod i Visoke vinske akademije. Volim putovati, biciklirati, planinariti, skijati, šetati i svirati gitaru. Veliku radost mi predstavlja odlazak na selo, u Zarilac blizu Požege, gdje se bavim vrtlarstvom, vinogradarstvom i voćarstvom. Od hobija bih naveo TM (transcedentalna meditacija) koja me vraća u ravnotežu, autosugestiju, a zanima me i parapsihologija.
Tvrtku Falcon Electronic d.o.o. utemeljili ste davne 1994. godine. Čestitamo na 30 godina poslovanja, zaista impresivno! Što Vas je privuklo industrijskoj elektronici i automatizaciji i kako ste kroz godine zadržali strast i motivaciju da tvrtku razvijate u dugoročno uspješnu priču?
Elektroniku sam zavolio još u srednjoj školi, kada sam u rodnom Zarilcu popravljao crno-bijele televizore i radioaparate. Već tada me privlačila kombinacija tehnike, logike i rješavanja konkretnih problema. Tijekom studija elektrotehnike dodatno sam se usmjerio prema industrijskoj elektronici, koja je tada bila relativno nov smjer i područje s velikim razvojnim potencijalom.
Da su prilike u RH bile pozitivne, ja bih danas imao najmanje 50 radnika. U budućnosti, kod nas privatnika i kod cijele Hrvatske, neće doći do značajnog poboljšanja stanja sve dok demokracija ne profunkcionira u punom smislu i dok nam sudovi ne prorade. Na tome treba poraditi, a ostalo će doći samo po sebi.
Prva ozbiljnija iskustva stekao sam radeći u Đuri Đakoviću, gdje sam sudjelovao u održavanju tiristorskih regulatora, mjernih sustava i CNC upravljanja. To je bilo vrijeme kada su proizvođači uz uređaje dostavljali detaljne elektroničke sheme, što je nama inženjerima omogućavalo da zaista razumijemo sustave i uspješno ih popravljamo. Danas je situacija potpuno drukčija. Suvremeni uređaji industrijske elektronike temelje se na visokointegriranim modulima s mikroprocesorima i memorijama, a održavanje se uglavnom svodi na zamjenu cijelih kartica ili modula. Često ni sami proizvođači više ne popravljaju pojedine komponente, nego ih jednostavno zamjenjuju novima. Upravo ta stalna tehnološka promjena održala je moju motivaciju svih ovih godina. Industrijska elektronika i automatizacija neprestano se razvijaju, a potreba za učenjem, prilagodbom i traženjem novih rješenja ono je što me i danas pokreće u razvoju tvrtke Falcon Electronic.
Koje tehnologije, trendove ili inovacije u industrijskoj automatizaciji smatrate ključnima za budućnost tvrtke i kako se prilagođavate brzim promjenama u sektoru? Što se promijenilo od prvih početaka rada?
Naš stručni rad danas je usmjeren na programiranje i parametriranje uređaja industrijske elektronike. Ja sam u Hrvatskoj prvi uveo industrijsku elektroniku na dizalice (frekvencijske pretvarače, PLC uređaje i bežična upravljanja). Konkurencija je za nama i mojom tvrtkom kaskala oko 5 godina, i to uglavnom kopirajući naša rješenja. Konkurencija se stvarala od mojih bivših inženjera, mojih kupaca i mojih dobavljača. Sada ima više uspješnih tvrtki koje vode moji bivši inženjeri s kojima surađujem. Glavne stvari u automatizaciji su korištenje PLC uređaja, HMI panela, SCADA sustava za nadzor rada proizvodnje i frekvencijskih pretvarača.
Radeći u Đuri Đakoviću vidio sam da na tržištu nema puno znalaca za industrijsku elektroniku. Lako je nešto prodati, ali za industrijsku elektroniku moraš biti znalac, a ne trgovac. Tu sam pronašao sebe i prostor za rast.
Moji inženjeri moraju znati projektirati u programu EPLAN, programiranje PLC uređaja, panela i SCADA uređaja te parametriranje pretvarača. Osim izrade elektroprojekata, oni nadziru i proizvodnju elektro-ormara te puštaju u pogon sustave koje su projektirali. Kad sam studirao, ovi uređaji koje sam spomenuo nisu još postojali. Fakultet mi je dao temelj znanja, a sve dalje sam otkrivao sam. Napravili smo više inovacija u primjeni industrijske elektronike, na dizalicama i u primjeni robota. Također smo prihvatili i radove na strojarskim instalacijama i remontima, građevinskim zahvatima i antikorozivnoj zaštiti da bi naša usluga bila kompletna. Nisam radio samo jednu smjenu. U prosjeku sam radio do 12 sati dnevno, računajući i subotu. Najduži rad bio je unazad oko 4 godine, a trajao je sedam smjena zaredom.
Kako uspijevate održavati visoku kvalitetu proizvoda i usluga, dok istovremeno nastojite širiti poslovanje i odgovarati na zahtjeve tržišta? Kako uspijevate balansirati kvalitetu proizvoda i servis s rastom tvrtke?
Tvrtka nije rasla prebrzo, ponajprije zato što uz dobre ideje uvijek treba imati i dovoljno kapitala za razvoj. U počecima poslovanja suočavali smo se i s gubicima, ponajviše zbog problema s naplatom i sporosti pravosudnog sustava, što je tada mnogim poduzetnicima predstavljalo velik izazov. Ipak, sva sredstva koja smo ulagali u širenje djelatnosti pokazala su se dobro uloženima. Kroz godine sam naučio kvalitetno procjenjivati projekte i vrlo precizno kalkulirati troškove, što je bilo ključno za stabilan razvoj tvrtke. Upravo zbog takva pristupa naši su projekti bili uspješni, a kvalitetu proizvoda i usluga uspjeli smo održati kao jedan od glavnih prioriteta.
Slavonski Brod je oduvijek bio industrijski centar. Vi ste pokazali da se može uspješno poslovati ako se koriste iskustva i novi pristupi. Koliko je to bilo zahtjevno?
Nije bilo zahtjevno ako ste imali znanje, iskustvo i dovoljno hrabrosti prihvatiti izazove. Ja sam vjerovao u ono što radim i upravo mi je stručno znanje davalo sigurnost u poslu. Zato nikada nisam ulazio u projekte bez jasne procjene i razumijevanja onoga što radimo. U počecima su najveći problemi bili vezani uz naplatu, no kada je riječ o samim projektima, nismo imali promašaja. Često se događalo da je naša ponuda bila jedina jer su poslovi bili tehnički vrlo zahtjevni, a mnogi su ih izbjegavali zbog rizika. Ja se takvih izazova nisam bojao. Uvijek sam smatrao da se najveće prilike nalaze upravo tamo gdje drugi ne žele ili se ne usude krenuti. Naravno, takvi projekti nose određeni rizik, ali ako imate znanje i spremni ste preuzeti odgovornost, tada rizik postaje prilika za razvoj i uspjeh.
Koji su najveći izazovi s kojima se susreće mali poduzetnik u Slavoniji, bilo u smislu regulative, tržišta ili logistike, te kako ih prevladavate u svakodnevnom poslovanju?
Moj poslovni put do uspjeha bio je dug i, netko bi rekao, spor, ali svakako zahtjevan. Krenuo sam bez ikakve odskočne daske, u razdoblju tržišnih i financijskih turbulencija. Moj moto je jednostavan: siromašan čovjek mora raditi i izgraditi se, prvo kroz naobrazbu, a zatim kroz posao. To je nešto što mu nitko ne može oduzeti. Ipak, smatram da je važno da čovjek u tom procesu ne zaboravi živjeti. Uživanje se ne smije ostaviti za kraj jer se kraj može dogoditi neočekivano. Zato je važno pronaći ravnotežu — raditi, graditi, ali i usput uživati u onome što se stvara.
Možete li podijeliti neki projekt, uspjeh ili referencu koji vas ispunjavaju ponosom i koji su, po vašem mišljenju, bili prekretnica u razvoju Falcon electronica?
Vrlo važna referenca je Presa 100 Mn. To mi je ujedno i prva referenca. Presa 100 MN Schiremerplate-Siempelkamp (10000 t). Kod nje sam se sreo prvi put s PLC-om Allen Bradley, digitalnom elektronikom Fraba i analognom elektronikom Inel, proporcionalnim i servo ventilima. Čak sam i položio ispit za održavanje prese. Za 20 godina servis nikad nije bio pozvan na intervenciju, jer sam ja uvijek nalazio rješenja. Prekretnica u razvoju tvrtke bila je kad smo počeli prihvaćati mješovite projekte, a najviše elektro-strojarske poslove, često i poslove druge struke, komplet usluga. Kupci hoće jednu odgovornu osobu jer ne mogu podijeliti odgovornosti u dijelove. Također ulaskom u EU i prelaskom na euro, poslovanje nam se pojednostavilo, a cijene smo mogli povećati. Cjelovito rješavanje poslova omogućilo nam je dobru referencu u radu na dizalicama kod hidroelektrana, vojnih radionica, drvnih industrija, građevinskih i zrakoplovnih tvrtki.
Moja tvrtka Falcon Electronic većinom živi od novih projekata ili remonta, a manjim dijelom od servisiranja. Svi naši proizvodi ili remonti popraćeni su kompletnom dokumentacijom, što kupcu olakšava održavanje strojeva ili dizalica. To je ta kvaliteta koju prepoznaju naši kupci i daju nam svoje povjerenje i nove poslove. Tvrtka se poznaje i po tome kako reagira na reklamacije. Reklamacije su rijetke, ali rješavaju se odmah. To je kupcu najvažnije. Još jedna važna referenca je elektromehanički remont i modernizacija mosne dizalice ispod brane 2×17,5 t ispod brane kod HE Čakovec. Demontaža i montaža komplet dizalice u dijelovima, bez korištenja viličara i autodizalice, već na ručni način, izvlačenjem ispod mosta. Remont je izvršen 2021. godine i do sada nije prijavljena niti jedna reklamacija. Na tom poslu nije bilo konkurencije. Uspio sam sačuvati jezgro zaposlenika i znanje na programiranju PLC-ova i crtanju elektro-shema. Trebalo mi je 25 godina da tvrtka Falcon electronic postane renomirana i nezaobilazna u Hrvatskoj. Trenutno imam 13 radnika.
U svakom poslu je važno znanje, posebno u tvrtki koja se bavi ovakvom djelatnošću. Znanje i stručni tim zaposlenika sigurno su bili presudni za uspjeh tvrtke. Kako ste uspjeli održati i proširiti potrebna znanja, sačuvati zaposlenike?
Tek unatrag tri do četiri godine, osjetili smo da se fluktuacija kvalitetnih radnika smanjuje i da je situacija stabilnija nego ranije. Nakon više od 25 godina poslovanja došlo je vrijeme kada smo mogli korigirati cijene naših usluga, što je bio važan preduvjet za povećanje plaća i zadržavanje ljudi. Dug period poslovanja u uvjetima nelikvidnosti bio je vrlo izazovan, ali se s vremenom tržište donekle „pročistilo“. Danas je jasnije tko zaista radi, tko uredno podmiruje obveze i s kakvim partnerima vrijedi surađivati. Posla ima dovoljno, čak i više nego prije — ključ je u tome da se pažljivo biraju novi klijenti i projekti.
Kako pristupate razvoju i motivaciji Vaših zaposlenika te na koji način gradite tim koji može pratiti tehnologiju i zahtjeve modernog tržišta? Jeste li i kako uspjeli povezati realni sektor i obrazovni sustav?
Motivacija zaposlenika u našoj tvrtki temelji se prije svega na poštenoj i dobroj plaći, kao i na kvalitetnim radnim uvjetima. To je osnovni preduvjet svakog stabilnog i ozbiljnog odnosa između poslodavca i radnika. Lijenčine i zabušanti ne mogu dugo ostati u tvrtki. Oni ne mogu pratiti radni tempo i najčešće sami prepoznaju da to nije okruženje za njih. S vremenom smo uspjeli doći do razine plaća koje su usporedive s onima u Njemačkoj, što je značajno pridonijelo tome da naši zaposlenici više ne odlaze u inozemstvo, nego ostaju raditi ovdje.
Što se tiče povezanosti s obrazovnim sustavom, ona nije bila posebno intenzivna, ali smo kroz godine imali dobru suradnju sa studentima koji su kod nas radili preko studentskog servisa u ljetnim mjesecima. To se pokazalo korisnim jer smo na taj način prepoznali i nekoliko budućih zaposlenika, a sustav stipendiranja studenata dodatno nam je pomogao u pronalasku i razvoju novog kadra.
U kriznim trenutcima uvijek smo imali razumijevanje Porezne uprave koja nas nikada nije „gazila“, nego bismo uvijek postigli dogovor o plaćanju poreza. Zato smo i u najtežim vremenima uspijevali izbjeći blokade.
Da možete „resetirati“ jedan poslovni trenutak u svojoj karijeri i učiniti ga drugačijim, koji bi to trenutak bio i što biste tada drugačije napravili?
Ne bih ništa „resetirao” niti mijenjao, opet bih izabrao isti put. Posebna vrijednost u svemu tome je i činjenica da nemate nadređenog iznad sebe — ta sloboda odlučivanja i odgovornost koju nosi vlastiti posao, za mene je jedna od najvećih prednosti poduzetništva.
Koja Vam je životna filozofija ili moto koji Vas vodi kroz poslovne i privatne odluke?
Moj životni moto mogao bih sažeti kroz misli: „Ja svaki dan u svakom pogledu sve više napredujem“ ili „Svaka naša vizualna misao koja nas ispunjava – nastoji se ostvariti“. U poslu ne postoji jasno ograničenje — nove prilike same dolaze i privlače vas, a kad ih prihvatite, otvaraju se još veće mogućnosti. Nema stajanja, pa ni kad se ode u mirovinu.
