Marijan Gubina svojim primjerom utječe na razvoj i jačanje međunarodne mreže mira. Ono što ga čini posebnim i zbog čega ga osobe i institucije prepoznaju kao humanitarca i mirotvorca jest njegovo široko djelovanje na području humanosti i pacifizma, a njegov rad nagrađen je brojnim zahvalnicama i priznanjima društava građana, državnih i međunarodnih institucija.
Priča Marijana Gubine počinje ovako: „Moje poduzetništvo datira iz srednjoškolskih dana kad sam zbog neimaštine bio prisiljen razmišljati. Prvo sam registrirao da se učenici krajem četvrtog razreda žele riješiti svoje školske torbe i knjiga, pa makar ih bacili u smeće, a istovremeno su se htjeli počastiti pivom ili drugim pićem. Željan novih patika i budžeta kojim bih si mogu uvijek platiti kavu i sok, pokrenuo sam poduzetničku inicijativu, kupujući od srednjoškolaca komplete knjiga za protuvrijednost nekoliko pića. Moja lipanjska burza napunila je skladište knjigama koje su čekale kolovoz i rujan da se ulaganje multiplicira i do 1000% RUC-a. Iako srednjoškolac, često okružen studentima, krenuo sam u nove pobjede. Kupujući studentske povlaštene bonove, kojima sam kupovao mlijeko, limun i sastojke za sendviče, započeo sam svoju opskrbu ugostiteljskih objekata izvrsnim sendvičima, mlijekom i limunom. Razvijao sam usput i neke druge ideje/poslove, no uvijek mi je bilo ključno ostati čovjek od riječi i povjerenja.“
S godinama, povećao se Marijanov apetit, pa je s 18 godina registrirao i svoje prvo trgovačko društvo, tj. ugostiteljski obrt, koji je poslije prerastao u d.o.o. Od ugostiteljstva, brojnih zastupstava i razvoja vlastitih projekata, od građevinske niše, preko proizvodnje namještaja za kupatila do zaštitarske djelatnosti, nošen željom za postizanjem uspjeha, gradio si je vlastitu poduzetničku priču. Danas, nakon tri godine početnog neformalnog i 27 godina formalnog iskustva, Marijan Gubina voli govoriti o poduzetništvu, ali ne bilo kakvom…
Kako je danas tema društveno ili socijalno poduzetništvo, nužno ističem svoju ulogu na području socijalne osviještenosti/humanosti u praksi. Od 2004. godine do danas volonterski sam aktivni dionik rješavanja društvenih problema na području socijalnih i drugih pitanja, s ciljem pomoći drugima i dugoročnim planskim rješavanjem istih. Bogato višedesetljetno iskustvo potvrđuje moje razmišljanje i zagovaranje društvenog poduzetništva u organizacijama civilnog društva.
Iako se u Hrvatskoj koriste termini socijalno poduzetništvo i društveno poduzetništvo za označavanje poslovanja s društvenim ciljem, mišljenja sam da se pojam socijalno poduzetništvo sve više izbjegava zbog konotacije isključive angažiranosti u socijalnoj sferi. Društveno ili socijalno poduzetništvo podijelio bih jasno u dva naziva i dvije kategorije:
• Društveno poduzetništvo trgovačkih društava
• Društveno poduzetništvo organizacija civilnog društva
Društveno poduzetništvo trgovačkih društava
Nakon recesije iz 2008. godine Europska unija prepoznala je značenje društvenog poduzetništva kao jednog od ključnih elementa u prevladavanju trenutačnih društvenih i ekonomskih problema. Godine 2010. izradila je Strategiju Europa 2020., nakon koje je RH „izradila“ nekoliko strategija do 2015. godine i izašla sa Strategijom razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Rezultati strategije nisu javno dostupni, kao ni nova, korigirana, strategija za idući period, no ostaje po uzoru na europsku i hrvatsku strategiju kako slijedi…
Tradicionalnim i korporativnim trgovačkim društvima „nameće se“ društveno poduzetništvo s ciljem postizanja društvene kohezije, borbe protiv siromaštva/povećanje zapošljavanja s naglaskom na zapošljavanje invalida i manjina. Posebno se stavlja naglasak trgovačkim društvima na poboljšanje uvjeta života, očuvanje okoliša itd.
Iako je svakoj, pa i ovoj temi, nezahvalno pristupati jednostrano, da ne kažem površno, ja bih rezimirao ovako: „Vrati dite materi“.
Poduzetnici neka se bave poduzetništvom, tj. stvaranju dobiti i ekspanzije vlastitih trgovačkih društava.
• RH neka smanjenjem nameta regulira i osigura povećanje neto plaće radnika
• RH neka poveća dozvoljeni postotak donacija organizacijama civilnog društva
Organizacije civilnog društva postoje zbog rješavanja društvenih problema.
Socijalni problemi, ekološki problemi, nasilnički stil života, zdravstveni problemi, duševni problemi, razvoj sporta, razvoj kulture, očuvanje povijesti itd., osnovne su teme kojima se bave organizacije civilnog društva, kao što je trgovačkim društvima osnova stvaranje prihoda i razvoj trgovačkog društva.
Društveno poduzetništvo organizacija civilnog društva
Kao jedan od prvih u RH, zagovaram društveno poduzetništvo u organizacijama civilnog društva, tvrdeći da svaka udruga mora imati svoj proizvod i/ili uslugu koju će naplatiti te od prihoda pokrivati troškove hladnog pogona i bar osnovne aktivnosti.
Financijska potpora lokalne uprave, tvrtki, ministarstava i EU sredstava (koja neće trajati vječno) su za razvoj projekata, programa i aktivnosti udruge čiji su ciljevi opće dobro.
Danas, u 2025. godini, brojni su primjeri poštenih, transparentnih udruga koje nisu nametnici za ispunjenje vlastitih potreba. Trgovačka društva takve udruge, tj. OCD, trebaju poduprijeti u radu. Nastavno na to, mišljenja sam, kao poduzetnik i kao aktivni dionik organizacija civilnog društva, da se trgovačka društva trebaju baviti poduzetništvom, a organizacije civilnog društva društvenim problemima.
