“Prije 20 godina četvorica prijatelja krenula su iz potkrovlja obiteljske kuće da bismo danas narasli do tima s više od 160 ljudi. Uvjereni smo da kombinacija modernog pristupa i iskustva akumuliranog desetljećima može i dalje rezultirati novim uspjesima”, priča nam Denis Sušac, direktor tvrtke Mono d.o.o. iz Osijeka
O tvrtki Mono, finalistima ovogodišnjeg programa EY Poduzetnik godine
Zajedno s trojicom prijatelja i suvlasnika, Denis Sušac osnovao je tvrtku Mono u Osijeku 2003. godine. Mono se bavi razvojem softvera i proizvođač je platformi i aplikacija koje svoju primjenu nalaze u medicinskoj, farmaceutskoj, bankarskoj te ostalim industrijama. Za svoje poslovne rezultate primili su veći broj priznanja i nagrada. Više od 90% prihoda ostvaruju u inozemstvu te su najveći izvoznik softvera u regiji i jedan od 50 najvećih u Hrvatskoj. Mono je jedan od osnivača Udruge Osijek Software City koja ima cilj osnažiti IT zajednicu u gradu i regiji te su inicijatori izgradnje IT Parka Osijek, kao i pokretač brojnih obrazovnih inicijativa.
Na ovogodišnjoj dodjeli nagrada EY Poduzetnik godine tvrtka Mono ušla je među petero finalista, o čemu nam je Denis Sušac odmah nakon svečanosti rekao: “Dojmovi nakon proglašenja hrvatskog EY Poduzetnika godine izuzetno su pozitivni jer smo dobili priliku osjetiti snagu velikog broja izvrsnih kolega koji cijelo društvo vuku naprijed. Velika je čast i zadovoljstvo biti u takvom društvu. Za razliku od većine drugih sličnih nagrada, nagrada za poduzetnika godine, koju dodjeljuje EY, priznata je i prepoznata na međunarodnoj razini. Vjerujem da nagrada sama po sebi nikom od nas nije poseban cilj i svrha, no osjećaj je dobar, posebno kao potvrda da je ono što radimo dobro i korisno.”
Kad je ova vrijedna ekipa u pitanju, puno je tema kojih bismo se mogli dotaknuti, no razgovor s Denisom Sušcem uokvirili smo počevši od kraja priče.
Mogli bismo reći da je 2023. vaša godina – Mono godina! Osim što slavite 20. rođendan tvrtke, okrunili ste se uzbudljivim strateškim partnerstvom s njemačkim tehnološkim divom, grupom Possehl, bili ste finalisti najveće poduzetničke nagrade EY Poduzetnik godine, neprestano zapošljavate i rastete u svakom smislu. Ljudi 21. stoljeća više od svega vole slavu i sjaj, no netko je ovdje trebao zasukati rukave i sve pošteno odraditi. Tko je u Vašoj priči nositelj ovog uspjeha?
U našoj priči ima puno uspješnih protagonista. Zapravo, svatko od sadašnjih radnika, kao i desetina bivših, ugradili su dio sebe u uspjeh ove tvrtke, kao i u uspjeh lokalne IT industrije. Meni osobno, kao ni suosnivačima Mona, ali ni većini suradnika u tvrtki slava i sjaj nikada nisu bili motivacija za išta. Ono što nas vuče ili gura naprijed jest želja da stvorimo nešto veće i bolje u sredini koja je to zaslužila. Nakon predugog razdoblja tijekom kojeg se o Osijeku i regiji govorilo s visine, podcjenjivački i često sa sažaljenjem, stvari se ipak mijenjaju. Puno je investicija, puno poleta i planova oko nas. Možemo se samo nadati nastavku ovakvog trenda. Što se nas u Monu tiče, mi osjećamo da uvijek možemo još puno više i bolje.
Dvadesetogodišnji put koji ste prevalili vrijedan je svake pažnje i pohvale. No slutim da je putem bilo dovoljno uspona i padova, inače zanimljivog materijala za jednu Netflixovu seriju. Bi li vam možda odgovarao naslov serije: “Iz potkrovlja do krova svijeta“? 😊
Evo nas opet o potkrovlju. 😊 Naravno da ima materijala za scenarij, skript, seriju… Bilo je tu puno pogrešaka, pogrešnih odluka i promašaja svih vrsta. Nekad komičnih, nekad i tragičnih situacija – kako to već biva kad ljudi rade dugo vremena zajedno i prolaze dobro i zlo. Uglavnom, trudili smo se izvući pouke iz svih pogrešaka koje smo radili, a nasreću nijedna nije bila toliko ozbiljna da ugrozi stabilnost firme. Što se tiče serije na Netflixu, nisam siguran koliko bi takva serija, snimljena prema istinitim događajima, bila zanimljiva širem krugu ljudi, ali svakako bi imala dosta inspirativnih momenata. 😊
Tijekom proteklih 20 godina jednako kvalitetno gurali ste i svoju tehnološku i svoju poduzetničku stranu priče. Kad govorimo o poduzetništvu, možete li usporediti situaciju s onom kada ste počinjali 2003. godine? Jesu li vas tada možda vaši najbliži odgovarali od poduzetništva, govoreći vam da “ne budete ludi”?
To da smo „ludi“ govorili su nam u više navrata – i na početku naše priče, i kada smo pokretali inicijative za promjene u poboljšanju obrazovnih programa, i kada smo radili u okvirima udruge poslodavaca na poboljšanju uvjeta poslovanja, i kada smo pokretali priču o IT parku, i kada smo krenuli u izgradnju nove zgrade u jeku Covid-krize itd… Puno puta! No ništa nije pomoglo! 😊
Što se tiče poduzetničke klime i uvjeta poslovanja, danas su svakako kudikamo bolji nego što su bili prije 20 godina, to se uopće ne da uspoređivati! Ipak, u nekakvom globalnom kontekstu, Hrvatska i dalje zaostaje za razvijenim svijetom po pitanju mentaliteta i odnosa prema poduzetništvu i poduzetnicima. Za mnoge su ljude svaka poduzetnica i poduzetnik poput onih negativaca iz romana Charlesa Dickensa. Ta se percepcija teško i sporo mijenja, bez obzira na mnoge dobre primjere oko nas.
Svi smo svjesni da je vrijeme u kojem živimo – vrijeme IT-a u svakom pogledu. Ljudima koji to gledaju sa strane sve izgleda bajkovito: puno klijenata, puno posla, ogromna primanja, velika potražnja na tržištu rada… Je li u IT sektoru sve tako bajkovito?
Da, jedno vrijeme je IT doista važio za bajkovitu branšu, tvrtke su se natjecale u zapošljavanju svih mogućih profila, a posloprimci su se masovno prekvalificirali za rad u struci, posebno nakon početka Covid-krize. Konkurencija je postala kudikamo jača, remote rad postao je prihvaćen u svim okružjima, a nedostatak radne snage postaje globalnim problemom. Dosta je tvrtki žmirilo na jedno ili oba oka na probleme koje je takav brz i nerealan rast financiran “jeftinim” novcem generirao, a posebno na pad kvalitete usluga.
Naravno da se moglo očekivati kako će jednom tomu doći kraj, tako da od kraja prošle godine kreće kriza koja se manifestira kroz usporavanje rasta i zapošljavanja, a raste i broj otkaza u visokotehnološkim tvrtkama, najprije u SAD-u, a potom i u ostatku svijeta. U ovom trenutku je u Hrvatskoj još prerano govoriti o krizi, više se radi o stabilizaciji, no po svim pokazateljima, sektor neće doseći rezultate iz prethodne godine.
Što se nas u Monu tiče, ovi nas događaji nisu dotakli, dapače – i dalje rastemo i razvijamo nove proizvode i projekte te zapošljavamo punom parom. Kao i uvijek, diverzifikacija se pokazuje dobrom strategijom jer ne ovisimo ni o jednom partneru ili projektu.
Mono je tvrtka za razvoj softvera ili, kako kažu naši partneri iz Possehl grupe, “software factory” za proizvodnju složenih softverskih sustava za najzahtjevnije korisnike. Nudimo usluge razvoja specijaliziranih aplikacija u nišama poput medicine, veterine, upravljanja nekretninama, bankarstva i financija, energetike. Proizvodimo i vlastita rješenja za farmaceutsku industriju. U srcu nas, danas već pomalo ostarjelih pokretača, Mono je i dalje tvrtka startup duha, spremna za nove i velike izazove koje pred nas stavljaju nove i moćne tehnologije poput umjetne inteligencije.
Izgradnjom svoje nove poslovne zgrade, IT Parka u Osijeku, skrenuli ste pozornost šire društvene zajednice na kvalitetnu IT scenu u Osijeku. Što je prethodilo ovim potezima, tko Vam je u tome pomogao i je li okupljanje IT-evaca na jednome mjestu ispunilo vaša očekivanja?
Naša vizija IT parka kao mjesta sinergije i razvoja lokalne IT industrije tek sada dobiva konkretne obrise. Gotovo sve parcele su rezervirane, naša zgrada je u funkciji već drugu godinu, a gradnja centralnog zajedničkog objekta napreduje punom parom. Nažalost, kriza i rast cijena u građevini donekle su omeli druge tvrtke da brže krenu s vlastitim projektima, no vjerujemo da će se to brzo promijeniti. Mislimo da se radi o izuzetno značajnom projektu za Osijek i regiju, mjestu na kojemu će već iduće godine raditi nekoliko stotina IT stručnjaka.
U IT park uložili smo ogromnu količinu energije i na početku su stvari išle vrlo sporo. Nekoliko je godina izgubljeno dok se svi akteri iz lokalne vlasti i IT industrije nisu uspjeli fokusirati na bitne stvari, no negdje od 2019. konačno se počinje raditi punom parom, naša zgrada je gotova i useljena potkraj 2021., a nadamo se da će krajem ove godine biti gotova i centralna zgrada.
Kada govorimo o ulaganju u zgrade, na pamet mi pada jedna od vrućih tema u poslovnom svijetu, a to je kako nakon pandemije i homeofficea vratiti ljude u uredske prostore? Mogu li vaši ljudi raditi od doma i kakvo je vaše mišljenje o tome?
Kao i vjerujem u svakoj IT tvrtki, i naši ljudi mogu po dogovoru raditi hibridno, ali i udaljeno. Kod nas je, doduše, remote rad rezerviran za iskusnije radnike, koji mogu potpuno samostalno svladavati sve radne zadatke. Mislim da je za juniorske pozicije znatno pogodniji rad u uredu jer ništa ne može zamijeniti direktan i brz kontakt s kolegama i mentorima. U svakom slučaju, manje nam je važno odakle se radi, važnije je da su ljudi fokusirani na rezultate.
Trenutno imate 160-ero zaposlenih. Koji su glavni kriteriji da netko postane novi član Mono tima?
Znanje je za nas uvijek bitan kriterij, no osobnost je jednako bitna. Osim privlačenja novih zaposlenika uobičajenim kanalima, Mono ulaže značajna sredstva i vrijeme u organizaciju različitih obrazovnih inicijativa – praksi, bootcampova, predavanja – kroz koje privlačimo, motiviramo i školujemo naše buduće kolege. Ti nam se programi s vremenom pokazuju sve uspješnijima i prepoznatljivijima. Osim toga, stipendiramo najbolje studente i nastojimo kroz razne aktivnosti u zajednici predstaviti rad i atmosferu u tvrtki.
Radite na svim kontinentima, a 5% poslovanja otpada na Hrvatsku. Koliko vam je realno Hrvatska bitna kao tržište, a koliko vam znači u smislu da možete živjeti i biti locirani u Hrvatskoj, a raditi s cijelim svijetom?
Nažalost ili nasreću, Hrvatska nam nije bitna kao tržište. Rano smo uvidjeli da nam je orijentacija na globalno tržište puno pametnija odluka. S druge strane, izuzetno smo sretni što možemo živjeti ovdje, a raditi s cijelim svijetom. Svjesni smo i da smo privilegirani zbog toga, jer nema svaka struka takve mogućnosti. Kvaliteta života ljudi koji na taj način mogu ostvariti odgovarajuća primanja je često i veća u Hrvatskoj nego vani. Zbog toga se sve manje čuje i ona mantra da se najbolje iseliti iz zemlje da bi se živjelo životom dostojnim čovjeka.
Brojni ljudi ipak iseljavaju, taj trend ne jenjava. Nedostaje li nam u Hrvatskoj više ljudi s vjerom u sebe i svoje snove?
Itekako nam nedostaje ljudi s vjerom u sebe, a puno primjera pokazuje da se u Hrvatskoj može uspjeti u svim područjima – sportu, poduzetništvu, znanosti itd. Kod nas je, nažalost, još općeprisutan defetizam, podcjenjivanje svega domaćeg, pa i dobra stara zavist. Možda je to samo „wishful thinking“, no čini mi se da se situacija u zadnje vrijeme ipak mijenja nabolje.
Godinu 2023. u Monu svakako će obilježiti i spomenuto strateško partnerstvo s njemačkom tvrtkom Possehl. Što ono donosi vama kao tvrtki, vašim zaposlenicima i široj zajednici?
Mono je, naime, svoje poslovanje širio poprilično konzervativno. Nakon prvih desetak godina imali smo relativno mali tim od dvadesetak ljudi, iako redom vrhunskih i iskusnih stručnjaka. Jača eskpanzija kreće tek nakon 2015., a u zadnjih nekoliko godina rezultatima smo privukli interes investitora. Nakon nekog vremena shvaćamo da nam klasična akvizicija neke veće tvrtke ili investicijskog fonda nije u interesu – svatko od članova uprave ima dovoljno energije, želje i planova za budućnost u Monu. Stoga smo tražili ozbiljnog partnera uz kojeg bismo zadržali autonomiju u odlučivanju i upravljanju, kao i identitet i kulturu tvrtke. Uz malo sreće, izbor je pao na Possehl, sustav bogate tradicije i velikoga iskustva.
Partnerstvo s grupom Possehl otvara nam novo i dosad nedostupno tržište velikih i većinom proizvodnih tvrtki koje trebaju usluge i proizvode vezane uz digitalnu transformaciju poslovanja. To donosi veću financijsku stabilnost i benefite za naše radnike, a kako Zaklada Possehl ima bogatu tradiciju rada i ulaganja u lokalnu zajednicu, nadamo se da ćemo nešto od toga biti u mogućnosti preslikati u svojoj zajednici. Naglašavam to zato što Mono otprije ima tradiciju rada i razvoja u takvim okvirima kroz udrugu Osijek Software City.
Što se tiče našeg brenda “poduzetnički mindset”, za koji već i ptice na grani znaju, čini li se Vama, kao dugogodišnjem košarkašu, da poduzetnički i sportski mindset imaju zajedničkih točaka?
Apsolutno! Kroz sport se čovjek uči timskom radu, suradnji, ustrajnosti i činjenici da nema uspjeha bez napornog rada, te se navikava preživjeti poraze i probleme. Mojoj je generaciji uzor bio Dražen Petrović, koji je utjelovio sve spomenute osobine, tako da je bilo „cool“ trenirati i tri puta dnevno, unatoč brojnim školskim obavezama. Prije ili kasnije, uporan trening, kao i uporan rad, itekako se isplate!
Kako se Vi, kao direktor ovako odgovornog sustava odmarate te sprema li se uskoro velika proslava 20. rođendana tvrtke Mono?
Proslavu planiramo već mjesecima. Uvijek iskrsne nešto novo, no red je da se i ta godišnjica dostojno obilježi, zajedno s uspjesima koji su se nedavno dogodili. Teško je uskladiti privatne i poslovne obaveze, no moj je način relaksacije fizička aktivnost i odlazak u prirodu, planinu – što dalje od računala i ekrana.
Hoćete li nam za kraj razgovora nešto citirati ili možda re-citirati? 😊
Jednom sam na potpuno neočekivanome mjestu, u stručnoj literaturi, na početku svakog poglavlja naišao na odabrane stihove američkog pjesnika Roberta Frosta. Koliko pamtim, više njih bilo bi prigodno kao poruka za kraj, no ovi možda najbolje zvuče na hrvatskome:
Priznat ću jednom život kad zađe, ljeta prođu i tuga nijema,
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe, onaj kojim se ide rjeđe.
I osim te, druge istine nema.
