Kada razmišljamo, ali i pričamo o igri, uglavnom mislimo na djecu i općenito razdoblje djetinjstva. No što je s odraslima? Kada smo odlučili prestati se igrati? Je li igra u odraslosti uopće potrebna? Piše Tihana Fontana, mag. psych., stručna suradnica za ljudske potencijale u Sinapsi
Dijete kroz igru od rođenja istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti. Igra je instinktivna i izuzetno je važan dio odrastanja, sazrijevanja i razvoja ličnosti.
A gdje je nestala igra?
Kao odrasli, uglavnom smo fokusirani na tri glavna motivacijska faktora, koja je predstavio Daniel Pink, a to su autonomija, kompetentnost i svrha. Kroz život i kroz dan, želimo (i volimo) znati svrhu većine aktivnosti i obaveza koje imamo. Zašto idemo na posao, zašto je važno odgovoriti na mail, zašto je važno da sam baš ja na tom sastanku, zašto trebam biti prisutan na društvenim mrežama…
I to je OK – jer nas pokreće osjećaj svrhe.
I vjerojatno je zato negdje u odraslosti igra nestala “u hodu” – zbog naše potrebe za svrhovitim radnjama. Igra je, s druge strane, aktivnost koja nema posebnu svrhu, nema poseban odgovor na pitanje “zašto?”. Igra je sama sebi svrha i uključivanje u igru ugodno je i motivirajuće, odnosno, igramo se zbog same igre.
Moguće je da u ovom užurbanom svijetu, u kojem vlada kultura u kojoj se vrijednost osobe procjenjuje prema tome koliko je zauzeta i koliko je produktivna, mnogi uključivanje (ali i iniciranje) u igru, smatraju nevažnim i neozbiljnim, odnosno gubitkom vremena.
Suprotnost igri nije rad, suprotnost igri je depresija. (S. Brown)
Zašto bi igra trebala imati svoje posebno mjesto tijekom radnog vremena?
Jedna od temeljnih ljudskih psiholoških potreba, prema Glasseru, upravo je zabava. Često vlada uvjerenje o zabavi da je ona suprotnost radu. Ipak, kao što kaže i sam Glasser: “Dan kada se prestanemo igrati, dan je kada prestanemo učiti.”
Igra i učenje su temelj dugoročno uspješnih odnosa, a kvalitetni odnosi temelj su mentalnog zdravlja i jedan od najsnažnijih prediktora zadovoljstva i sreće na poslu.
Igra donosi uzbuđenje i svježinu na radno mjesto i temelj je kreativnosti i inovacije. Ona oblikuje naš mozak i pomaže u razvijanju emocionalne inteligencije. Osim toga, osobe koje se češće igraju, lakše se nose s teškoćama i izazovima, imaju veći osjećaj napretka i vještiji su u svom poslu.
Igra povećava ugodne emocije
Igranjem i zabavom povećavamo vjerojatnost doživljavanja ugodnih emocija. Neugodne emocije, poput ljutnje, straha i tuge, ometaju produktivnost, rad i učenje. S druge strane, osobe koje češće osjećaju ugodu, poput radosti, ponosa, zadovoljstva, pripadanja, poštovanja i interesa, imaju veći raspon pažnje i koncentracije, vide više prilika, otvorenije su za odnose, fleksibilnije su i otvorenijeg uma za nova iskustva.
Igru i zabavu na svoje radno mjesto možete donijeti i kroz male stvari i aktivnosti, kao što je pričanje kratkih viceva, puštanje glazbe (i ples), gledanje smiješnih videa ili kratke vježbe podizanja energije na početku sastanaka (tzv. energizeri), ali i kroz igranje društvenih igara ili neki drugi oblik rekreacije.
Možda vam najbolje ideje navrnu baš tijekom jedne partije stolnog nogometa. 😊
