Zaposlio sam stotine i stotine ljudi.
I najveće greške kod zapošljavanja napravio sam kada sam se previše zaljubio u CV, titule, firme iz kojih je netko došao i sve ono što lijepo izgleda na papiru.
Papir trpi sve i svašta. Tim baš i ne.
Najbolji ljudi koje sam zaposlio imali su ove stvari:
Zaraznu energiju
Kada osoba uđe u prostoriju i ne glumi motivaciju, nego stvarno donese živost, prisutnost i normalnu ljudsku energiju, to se osjeti gotovo odmah. Ne pričam o cirkusu, glasnoći i nastupu za publiku, nego o onom osjećaju da bi ta osoba mogla podići i kupca i kolegu i cijelu smjenu kada stvari krenu nizbrdo.
Takva energija često mi vrijedi više od tri savršeno sročene stavke u CV-u.
Ispravan stav
Prema poslu, ljudima, odgovornosti, ali i prema svemu ostalome. Volio istražiti je li taj stav samo dobro uvježbana gluma za intervju ili nešto što osoba stvarno živi i kada nije pod reflektorima. Možeš imati najbolji CV na svijetu, ali ako nemaš dobar stav, to je za mene vrlo često jedno veliko ne.
Znanje ti mogu prenijeti, ali ispravan stav jako teško.
Spremnost (i sposobnost) za učenje
Ako osoba ima energiju i pozitivan stav, a CV joj nije impresivan, onda mi ovo postaje jako bitno. Želim biti siguran da će znati i moći naučiti sve ono što joj možda danas nedostaje. Može li prihvatiti feedback, može li brzo pohvatati konce i može li rasti iz tjedna u tjedan.
Jer realno, CV pokazuje prošlost, a spremnost na učenje vrlo često odlučuje budućnost.
Potencijal
Volim razvijati ljude i zato ne gledam samo za što je netko dobar danas, nego i za što bi mogao biti dobar za godinu ili dvije. Uvijek pokušavam zamisliti osobu jednu ili dvije stepenice iznad pozicije za koju razgovaramo. Može li jednog dana voditi ljude, nositi veću odgovornost i postati netko na koga se tim stvarno može osloniti.
Puno velikih karijera krene upravo tako da netko vidi nešto u tebi prije nego što to vidiš sam.
Team fit
Ne znam postoji li neko bolje ime za ovo, ali meni je uvijek bilo jako važno da se osoba uklopi u postojeći tim. To naravno ne znači da mora biti ista kao svi ostali, jer je raznolikost tima vrlo često recept za uspjeh. Više gledam uklapa li se svojim vrijednostima, načinom komunikacije i odnosom prema ljudima u ono što tim već gradi.
Jer ako netko razbija atmosferu i povjerenje, džabe mu i iskustvo i CV.
Iskustvo ili CV
Ovo je zadnje što gledam. Ne zato što je nebitno, nego zato što, ako je ovih pet stvari iznad stvarno prisutno, CV postaje puno manje presudan nego što ljudi misle.
Možda osoba nema pojma o samom poslu, ali zato postoje onboarding, mentori, praksa i vrijeme da nauči. Ako ima energiju, stav, želju za učenjem, potencijal i dobar fit s timom, šanse su jako velike da će brzo pohvatati posao i postati ozbiljno dobar igrač. A često će prestići i one koji su došli s “ja sve znam” facom i CV-em debljim od telefonskog imenika.
Možda ovaj pristup ne zvuči kao najklasičniji model zapošljavanja, ali meni je kroz praksu više puta potvrdio svoju vrijednost. Upravo zahvaljujući njemu uspio sam prepoznati ljude koji nisu nužno imali najjači CV, ali su imali potencijal, karakter i mentalitet zbog kojih su kasnije napravili ozbiljne karijere i postali ključni ljudi u timu.
U tome i jest poanta: ako zapošljavaš samo po onome što piše na papiru, vrlo lako ćeš kupiti prošlost. A pritom možeš propustiti budućnost.
Zato bih i danas, bez previše dileme, radije dao priliku osobi s manje iskustva, ali s više vatre, nego osobi s besprijekornim životopisom i bez onoga što timove u stvarnosti pokreće.
