Kao poduzetnica s dugogodišnjim iskustvom i karijerni coach, često svjedočim zabrinjavajućem fenomenu – burnoutu lidera, koji poput domino efekta ruši moral i produktivnost cijelog tima. U svijetu gdje se uspjeh mjeri brzinom i neprestanim rastom, lideri često gube iz vida da njihovo mentalno stanje nije samo privatna stvar, već temelj na kojem se gradi zdrava i uspješna organizacija.
Stres se ponaša poput zarazne bolesti
Hajdemo uzeti jedan konkretan primjer. Menadžer dolazi na posao kronično umoran. Pod stresom je zbog pritiska rokova, zbog čega je sinoć opet jedva zaspao, pa je neispavan i nervozan. To svoje stanje trudi se sakriti, no kolege iz tima osjećaju njegovu energiju. E-mailovi koje šalje tijekom dana su kratki, bez pozdrava, puni upitnika i imperativa. I sastanci tijekom dana su napeti, neproduktivni, a na pitanja zaposlenika odgovara vidno rastresen. Ako ste bar jednom bili u takvom timu, znate o čemu govorim. Rezultat svega? Pojedinci iz tima polako se povlače, međusobno manje komuniciraju, a strah od greške postaje sve veći teret. Produktivnost tima pada, a atmosfera je teška i neugodna.
Što kaže znanost? Istraživanja iz područja neuroznanosti pokazuju da su emocije izuzetno zarazne. Naš mozak je programiran da oponaša emocije ljudi kojima smo okruženi, pogotovo onih na pozicijama moći. Na primjer, nesvjesno oponašamo izraze lica, držanje tijela, ton glasa, pa čak i ritam disanja osobe s kojom komuniciramo. Ako se naš sugovornik nasmije, velika je vjerojatnost da ćemo se i mi osmjehnuti. Ako naš sugovornik govori povišenim tonom, a držanje mu je nekako napeto, naše tijelo reagira na sličan način. To stanje najlakše si možete zamisliti kao zarazu virusom, ali umjesto fizičkih simptoma, u ovom slučaju “zarazit” ćete se tuđim emocijama.
Ovo stanje ima i svoj termin – emocionalna zaraza
Lider s kroničnim stresom i iscrpljenošću nesvjesno širi negativnu energiju na svoj tim. Sada već shvaćate, to stanje utječe na mentalno zdravlje i produktivnost tima. Tada se pojedinci iz tima, umjesto da se bave svojim zadacima, bave dekodiranjem raspoloženja svoga nadređenoga. Hoće li danas biti dobre volje? Je li sad dobar trenutak da mu predstavim svoje ideje?
Upravo ta neizvjesnost “kakve je danas volje” stvara konstantnu anksioznost unutar tima. Danas imamo alate s pomoću kojih te posljedice možemo čak i mjeriti; smanjenje fokusa, pad kreativnosti, povećani broj grešaka… No možda najstrašnija stvar koja se posljedično događa u takvom okruženju jest nestanak povjerenja. Povjerenje je ključan sastojak svakog uspješnog tima i vjerujem da kao lider dobro znate da ako nema povjerenja, nema otvorene komunikacije, nema prostora za nesavršenosti i, što je najvažnije, nema prostora za rast. Lideri koji misle da moraju biti “čvrsti” i “nepogrešivi” zapravo su najveća prepreka razvoju svog tima.
Kako prekinuti ovaj začarani krug?
Rješenje leži u preuzimanju osobne odgovornosti. Lider današnjice mora shvatiti da je briga o vlastitom mentalnom zdravlju podjednako važna kao i strateško planiranje. Ako ste se kao lider prepoznali u dosad izloženoj priči, prvi korak koji možete napravi za sebe jest da osvijestite svoje obrasce ponašanja.
Pitanja poput “Što me najviše iscrpljuje?”, “Koje su moje granice?”, “Koji su moji okidači stresa?” ključna su za početak transformacije. Jasno, svjesna sam toga da se ne možemo riješiti svih vanjskih okolnosti. Uvijek će biti neplaniranih i novih situacija. No uvijek možemo izabrati kako ćemo reagirati na vanjske okolnosti. Možda ne možete uvijek utjecati na rokove i pritiske, ali možete svjesno odlučiti kako ćete reagirati na njih. To je onaj ključni trenutak preuzimanja odgovornosti za vlastiti stav, umjesto prebacivanja krivnje na vanjske okolnosti (čitajte: druge).
3 konkretna koraka koja možete poduzeti već danas
Ako ste prepoznali neke od ovih simptoma kod sebe ili u svom timu, vrijeme je za akciju. U nastavku s vama dijelim tri jednostavna koraka koja možete poduzeti već danas.
Prakticirajte “svjesnu stanku”
Umjesto da odmah reagirate na svaku situaciju, dajte si minutu ili dvije. Prije nego što odgovorite na e-mail koji vas je razljutio, napravite stanku. Jednostavno odite na WC ili prošećite par minuta. Umjesto da upadate u sobu tima s lošim vijestima, duboko udahnite. Takva “svjesna stanka” daje vam prostor da se smirite i promišljeno reagirate, a također šalje timu signal da ste osoba koja kontrolira svoje reakcije. Vjerujte mi, ako unutar tima imate osobe koje često djeluju impulzivno, nakon vaše promjene ponašanja takve će osobe biti promišljenije.
Definirajte i komunicirajte svoje granice
Mnogi lideri vjeruju da moraju biti dostupni 24/7. To je jedna od najčešćih zabluda, pogotovo mladih lidera. Jasno postavite i komunicirajte svoje granice. Dajte timu do znanja kada niste dostupni i koje e-mailove nećete čitati nakon radnog vremena. Primjerice: “Nakon 18 sati odgovaram samo na hitne poruke, a sve ostalo može pričekati do jutra.” Postavljanjem tih granica, ne samo da štitite sebe, već također dajete dobar primjer svom timu. Pokazujete im, dakle, da je u redu imati život izvan posla, što je osnova za prevenciju burnouta na razini cijele organizacije.
Kreirajte “prostor za ranjivost”
Možda zvuči kontradiktorno, ali lideri koji su spremni pokazati svoju ranjivost grade jače i otpornije timove. Ako mi ne vjerujete, pitajte svoje iskusnije kolege. Slobodno priznajte timu kad vam je teško ili kad ste pogriješili. Primjer iz prakse: “Ljudi, priznajem da sam pod velikim pritiskom i da se to vidi na mom ponašanju. Puno mi znači vaša podrška.” Ovakva rečenica stvara autentičnu povezanost i uklanja pritisak “savršenstva”. Upravo takvo ponašanje otvara prostor za iskrenu komunikaciju i međusobnu podršku. Tim će vas vidjeti kao “osobu od krvi i mesa” i lakše se povezati s vama.
Ono što sam htjela predočiti ovim člankom je da izgaranje lidera nije samo njegov problem, već je to problem cijele organizacije. No kada ste kao lider svjesni svoga stanja, onda možete postati izvor stabilnosti, a ne stresa, čak i onda kada vam je zaista teško.
Sjetite se samo kako prije leta avionom stjuardesa daje upute da u slučaju opasnosti prvo masku za kisik stavite sebi. Nije to slučajno tako. Da bismo bili tu za druge, prvo trebamo biti tu za sebe.
