Nedavno sam sudjelovala na stručnom skupu 1. Hrvatski dan logoterapije, koji se bavio mentalnim zdravljem u radnom okruženju. Upravo izgaranje, odnosno burnout, ističe se kao predvodnik problema, a kako su vlasnici biznisa i menadžeri idealni, a često i neprepoznati kandidati za ovaj sindrom, smatram važnim s vama podijeliti zanimljive uvide koje sam dobila.
Depresija uzrokovana isrcpljenošću
Kada sam prije dvije godine krenula dijeliti svoje iskustvo burnouta u javnom prostoru, zapanjile su me dvije činjenice: burnout je daleko masovniji problem nego što sam mogla zamisliti, i većina ljudi ne shvaća što burnout jest i kako zapravo nastaje.
Poduzetnici i menadžeri često se spominju kao skupina koja je stalno izložena nizu jedinstvenih pritisaka, ponajprije zbog odgovornosti prema timu i/ili financijske odgovornosti poduzeća. Tu su stalni pritisak za rastom, uspjehom i rješavanjem kriza, koji gura u samoiscrpljivanje, često potaknuto perfekcionizmom i visokim, nerealnim očekivanjima. Ako nemamo vlastite alate kojima se nosimo sa svime time, često se u nama akumulira sav taj stres i gura nas prema burnoutu. Kažu da je najtočnija definicija ovoga stanja depresija uzrokovana iscrpljenošću. Ono što želim reći jest da “ganjanje” ciljeva, bez obzira na to kakvi oni bili, iscrpljuje u tri sloja – emotivno, psihički i fizički. Nismo li naučili kako se opustiti i pravilno odmoriti, izgaranje je za nas gotovo neizbježno. A kada vi niste dobro, dobro nije ni vaš tim.
Na vrhu vlada – osjećaj praznine
Očito, rizik ne nestaje ni kada postignemo zacrtani cilj. Zapravo, najopasniji trenutak za lidere često je nakon ostvarenog velikog uspjeha. Kada se domognemo “milijunskog ugovora”, izlaska na novo tržište ili još jednog promaknuća, javlja se poduzetnički blues – stanje tuge ili teške potištenosti. Nismo jedina takva “vrsta”. Osvajači olimpijskih medalja reprezentativan su primjerak toga. Nakon osvojene medalje, upravo kod olimpijaca često se stvara unutarnji osjećaj duboke praznine i pitanje – A što sada?
Nakon utrke za uspjehom, priznanjem i novcem, jačim timom, “samo još ovim projektom”, pomalo se počinjemo pitati – Za čime zapravo trčimo? Čak i kad ostvarimo “to sve”, ipak izostane osjećaj trajnog ispunjenja. I onda krene vrtlog anksioznosti koji samo vuče i vuče sve dublje. Imamo osjećaj da propuštamo život – djeca odrastaju, otuđujemo se od partnera/ice, a izlasci s prijateljima zvuče kao prahistorija. Sva ta odricanja odjednom izgledaju besmislena.
Ključ je u smislu
Ovaj osjećaj praznine i besmisla nije slučajan. Naime, burnout NIJE samo umor. Ponavljam, drugi naziv za njega je depresija uzrokovana iscrpljenošću. To je kronična fizička, psihička i emotivna iscrpljenost. Burnout je zapravo često poziv na pronalazak smisla.
Nije posao “krivac” za naš burnout. Fantazija “Samo da radim drugi posao…” je opasna. Ako ne pronađete istinski smisao u životu, ponovno ćete izgorjeti. Osjetila sam to na vlastitoj koži i ne bih isto poželjela ni najgorem neprijatelju. Osjećaj praznine i besmisla uvijek je povezan s vama, a ne s vanjskim uvjetima. To znači da sreću nećete pronaći u boljem autu ili bolje plaćenom poslu. Sreću ćete pronaći u – smislu.
Ako idemo samo prema uspjehu, projektima, nagradama – što god one značile za pojedinca, završit ćemo u egzistencijalnoj krizi. Kako onda drugačije? Postavite si ovo ključno pitanje: Zašto radim to što radim? To je vaša osobna svrha, nešto što vas povezuje s vrijednostima iznad profita i priznanja.
Nakon što počnete razotkrivati svoj smisao, budite spremni na sljedeće ključne korake, koji zahtijevaju hrabrost:
- Srušite “savršenu” sliku o sebi kod drugih. Prestanite biti “spasitelj” i preuzimati sve terete i rješavati svaki problem. Dajte timu prostora i prihvatite nesavršenosti, i njihove, i svoje.
- Rasterećenje radite postupno. Ne možete sve promijeniti preko noći. Počnite delegirati, jasno postavljati granice i uzimati vrijeme za odmor, bez osjećaja krivnje.
Ako ste poduzetnik ili lider koji se svakodnevno bori s anksioznosti, hrpom izazova i rizičnim odlukama za sebe i poduzeće, često je nužna podrška izvana. Nemojte se sramiti potražiti pomoć u obliku psihoterapije ili coachinga koji vam može pomoći u istraživanju unutarnjih okidača, samokritičnosti i blokada. Iskustvo mi govori da je ponekad potrebno samo 2-3 sata individualnog rada kako bi klijenti dobili jasnoću i napravili konkretne promjene.
