Iza imena Ane Bertić, rođene Bjelovarčanke, stoji više od dva desetljeća iskustva u turizmu, tijekom kojih je sudjelovala u razvoju velikih turističkih destinacija i projekata koji stvaraju snažan gospodarski učinak te ostavljaju pozitivan trag u lokalnim zajednicama. Posebno je poznata po radu na razvoju adventskih i božićnih destinacija u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su i projekti kandidirani za titulu najboljih božićnih destinacija u Europi.
Danas živi i radi na relaciji Hrvatska – Švedska – Slovenija, prateći različita tržišta i turističke modele. Kroz rad na velikim međunarodnim projektima stekla je jedinstven uvid u to kako se prostori s potencijalom mogu pretvoriti u atraktivne turističke destinacije koje privlače do 100.000 posjetitelja i stvaraju dodatnu vrijednost za lokalne zajednice.
Važnu prekretnicu u karijeri doživjela je u trenutku kada, nakon godina rada na jednom velikom turističkom projektu, više nije mogla nastaviti graditi ono što je stvarala. Umjesto odustajanja, odlučila je svoje znanje prenijeti na međunarodno tržište i dokazati da poslovni iskorak ne ovisi nužno o kontaktima ili sreći, već o jasnoj vrijednosti, kvalitetnom konceptu i ustrajnosti. Tako je nastao njezin brend Time4Tales, kroz koji je dosad razvila projekte koje je posjetilo više od milijun ljudi.
Bogato iskustvo rada na velikim projektima Anu Bertić dovelo je do važnog uvida – principi uspješnog razvoja destinacija mogu se primijeniti i na turistička imanja.
Iako često raspolažu iznimno vrijednim resursima, mnogi vlasnici kuća za odmor i ruralnih imanja nisu sigurni kako te resurse pretvoriti u održivu i profitabilnu tržišnu priču. Iz tog je razloga Ana Bertić razvila edukaciju namijenjenu upravo njima, s ciljem da pokaže kako stvoriti više od samog smještaja – autentična iskustva zbog kojih gosti dolaze izvan sezone, ostaju dulje i biraju kvalitetu umjesto najniže cijene.
Već tri godine provodite edukacije u području ruralnog turizma. Koliko se ovo tržište promijenilo u tom razdoblju i što Vas je najviše iznenadilo u radu s privatnim iznajmljivačima?
Tržište se posljednjih godina značajno promijenilo. Danas se ruralne destinacije više traže pa je na takvim područjima puno više smještajnih kapaciteta nego prije, međusobna konkurencija je veća, a gosti su informiraniji i zahtjevniji. Više nije dovoljno imati lijepo uređenu kuću za odmor i očekivati da će se ona sama prodavati.
S druge strane, primjećujem da sve više vlasnika počinje razumijevati važnost diferencijacije i stvaranja dodatne vrijednosti. Sve češće žele naučiti kako izgraditi prepoznatljiv identitet, privući odgovarajuće goste i smanjiti ovisnost o sezoni.
Najviše me iznenadilo koliko kvalitetnih potencijala postoji na našim ruralnim područjima. Neka od njih su posebna mjesta koja zaslužuju da za njih zna cijeli svijet, a opet se dogodi da ih sami vlasnici često ne prepoznaju. Ono što je njima svakodnevica često je upravo ono zbog čega bi netko prešao stotine kilometara. Znanja domaćina, lokalna gastronomija, način života i povezanost s okruženjem često su resursi koji mogu stvoriti konkurentsku prednost ako ih znamo pretvoriti u kvalitetnu turističku ponudu.
Mislite li da tržištu nedostaje kvalitetna edukacija? Gdje vidite najveće praznine u znanju i koje su najčešće pogreške koje vlasnici turističkih imanja rade pri razvoju svoje ponude?
Mislim da tržištu ne nedostaje edukacija količinski, nego sadržajno. Postoji mnogo edukacija koje govore kako oglašavati smještaj ili kako koristiti platforme. Međutim, vrlo malo njih govori o razvoju imanja kao turističkog proizvoda, tržišnom pozicioniranju, poslovnom modelu i dugoročnoj strategiji.
Najveća praznina u znanju upravo je slabo razumijevanje razlike između smještaja i turističkog proizvoda. Smještaj je samo jedan dio iskustva koje gost kupuje.
Najčešća pogreška je kopiranje konkurencije. Ljudi vide što radi susjed ili netko tko im se čini uspješnim pa pokušavaju napraviti isto. Tako nastaju generičke ponude koje se teško mogu istaknuti na tržištu.
Druga velika pogreška je nedostatak jasno definirane ciljne skupine. Mnogi žele privući sve, a na kraju ne privuku nikoga dovoljno snažno. Uspješna turistička imanja vrlo jasno znaju kome se obraćaju, koje potrebe njihovih gostiju rješavaju i zašto bi netko odabrao upravo njih.
Mnogi i dalje svoj objekt promatraju isključivo kao smještaj. Zašto je takav pristup danas nedostatan i zašto je važno stvarati iskustva, a ne samo nuditi noćenje?
Danas ljudi ne putuju samo zbog lokacije. Putuju zbog osjećaja koji žele doživjeti i potrebe koju žele ispuniti. Sve više gostiju traži ono što smo mi nekada smatrali običnim – jutro bez žurbe, zvukove prirode, domaćina koji ih poznaje imenom, večeru za stolom koji ima priču i prostor u kojem se mogu povezati sa sobom i drugima. Drugim riječima, traže iskustvo života koje smo nekada živjeli na selu.
Upravo zato vjerujem da ruralni turizam nije prodaja smještaja nego stvaranje doživljaja koji ljudima vraća ono što im u svakodnevnom životu nedostaje. Zato često naglašavam da turističko imanje ne smijemo promatrati kao objekt za noćenje. Ono je prostor susreta, iskustva i emocije. Smještaj je samo ulazna točka, dok stvarna vrijednost nastaje kroz ono što gost doživi, nauči, osjeti i ponese sa sobom nakon odlaska.
Koji sadržaji, doživljaji ili dodatne usluge mogu značajno povećati vrijednost boravka gosta i pomoći da ruralno imanje postane destinacija zbog koje gosti dolaze i izvan glavne sezone?
Ne postoji univerzalna formula jer svako imanje ima drugačije potencijale i svaka ciljna skupina ima drugačije potrebe. Na jednom imanju najveći uspjeh donijela je radionica izrade domaćeg kruha, dok je na drugome upravo mogućnost za movie night crno-bijelih klasika postala razlog zbog kojega gosti produžuju boravak.
Pogrešno je vjerovati da dodatna vrijednost uvijek zahtijeva velika ulaganja. Često najveći povrat na ulaganje dolazi upravo iz onoga što već postoji. Vrijednost turističkog proizvoda nije samo u investiciji, nego u sposobnosti da prepoznamo što gostu može biti posebno i vrijedno iskustvo.
Zato ključno pitanje nije što možete ponuditi, nego zašto bi to bilo važno vašem idealnom gostu.
Kad uspijete povezati autentične resurse svog imanja s potrebama određene ciljne skupine, tada stvarate turistički proizvod koji ima vrijednost tijekom cijele godine, a ne samo u sezoni. Upravo su doživljajne ponude jedan od najučinkovitijih načina za produljenje boravka gostiju. Ljudi neće ostajati duže zbog kreveta ili kvadrata smještaja, nego zbog iskustava koja ih ispunjavaju. Što je više autentičnih razloga da ostanu još jedan dan, to turističko imanje postaje profitabilnije, a gost zadovoljniji.
Zašto je važno da privatni iznajmljivači počnu razmišljati poput poduzetnika, a ne samo kao pružatelji usluga smještaja?
Zato što uspješno turističko imanje nije nekretnina, nego poslovni sustav. Kada netko razmišlja samo kao iznajmljivač, fokusiran je na rezervacije, cijene i popunjenost. Kada počne razmišljati kao poduzetnik, tada počinje promatrati tržište, graditi brend, razvijati nove ponude, planirati prihode i donositi strateške odluke.
Najveća promjena događa se upravo u tom trenutku. Tada vlasnik prestaje reagirati na tržište i počinje aktivno oblikovati svoju tržišnu poziciju. To je razlika između poslovanja koje preživljava i poslovanja koje se razvija.
Prema Vašem mišljenju, kako izbjeći začarani krug snižavanja cijena i konkuriranja isključivo cijenom te izgraditi održiv i profitabilan turistički proizvod?
Konkuriranje cijenom dugoročno je jedna od najopasnijih strategija u turizmu. Uvijek će postojati netko tko može ponuditi nižu cijenu. Problem nastaje kada vlasnici pokušavaju prodavati istu uslugu na isti način kao i svi drugi. Tada cijena postaje jedini kriterij usporedbe. Ako zavirite u grupe na društvenim mrežama za oglašavanje turističkih imanja, vidjet ćete da su pretrpane gotovo identičnim objavama koje se svode na nekoliko fotografija smještaja, bazena i popis inventara. Takav pristup ruralni turizam polako vraća na razinu nekadašnjeg zimmer frei i vikend turizma, gdje se prodaje isključivo krevet ili objekt.
Istina je da je svako turističko imanje puno više od smještaja ili kratkotrajnog boravka. Ono odražava način života domaćina, lokalnu tradiciju i ono što određeno područje čini drugačijim od drugih. Tržišnu vrijednost zato ne stvaraju kvadrati ili popis sadržaja, nego jasno prepoznatljiva ponuda koju gost ne može lako pronaći na drugome mjestu. Rješenje je stvaranje diferencijacije. Kada razvijete jedinstvenu turističku ponudu i jasno komunicirate njezinu vrijednost, cijena više nije glavni razlog kupnje.
Uvijek naglašavam da cilj nije imati više rezervacija pod svaku cijenu. Cilj je imati profitabilnije poslovanje, kvalitetnije goste i ponudu koja stvara dugoročnu vrijednost. Uspjeh ne dolazi iz popunjenosti, nego iz profitabilnosti.
Koliko su financijsko planiranje, jasna strategija i dugoročno promišljanje važni za uspjeh jednog turističkog imanja?
Izuzetno su važni i često podcijenjeni. Često je prisutno i uvjerenje da je strateško promišljanje važno samo za velike sustave.
U turizmu se puno govori o marketingu i promociji, ali uspješni projekti nastaju mnogo prije nego što krenu s oglašavanjem. Nastaju kroz kvalitetno planiranje.
I sama dolazim iz velikih projekata gdje se pripreme rade mjesecima, a ponekad i godinu dana unaprijed. Bez strategije nema kvalitetnih odluka. Planiranje i postavljanje strategije omogućuje vlasnicima imanja da razumiju gdje ulažu, kakav povrat očekuju i koje aktivnosti zaista doprinose rastu poslovanja.
Da bi bili uspješniji, važno je stvoriti dugoročnu viziju i jasno definirane ciljeve.
Što, prema Vašem iskustvu, najviše razlikuje uspješna turistička imanja od onih koja stagniraju?
Najveća razlika nije u novcu niti u veličini imanja. Najveća razlika je u načinu razmišljanja. Uspješni vlasnici redovito revidiraju ponude, mjere rezultate i prilagođavaju se promjenama na tržištu. S druge strane, oni koji stagniraju često čekaju da tržište riješi njihove probleme. Oslanjaju se na zastarjele modele poslovanja i rijetko preispituju vlastitu ponudu.
Traženje krivca u lošoj sezoni, slabo razvijenom tržištu ili lošoj sreći je česta pojava koju svatko može promijeniti tako da dopusti promjenu.
Tržište se mijenja, a uspješni se mijenjaju zajedno s njim.
Koje trendove trenutno vidite u ruralnom turizmu i koliko su autentičnost, lokalna priča i emocionalni doživljaj važni današnjim gostima?
Autentičnost više nije trend. Ona je postala tržišna potreba. Primjećujem da ima onih koji smatraju da je autentičnost potrošena riječ. Radi se o nerazumijevanju pojmova između autentičnosti i jedinstvenosti.
Gosti su danas prezasićeni standardiziranim sadržajima i sve više traže mjesta koja imaju karakter, identitet i priču. Vidimo rast iskustvenog turizma, interesa za manja odredišta i sadržaje koji pridonose kvaliteti života.
Emocionalni doživljaj postaje jedna od najvažnijih komponenti turističkog proizvoda. Ljudi zaboravljaju detalje, ali pamte kako su se negdje osjećali i kakva su nova iskustva stekli. Upravo zato lokalna priča, autentičnost i osjećaj povezanosti postaju snažne konkurentske prednosti.
Ako bih trebala izdvojiti trend budućnosti, to bi bio digital detox. Praktično je idealan za naša ruralna imanja i oni koji ga ponude mogu računati na dugoročnost svojih ponuda.
Ljudi često traže prilike daleko od sebe, a pritom zanemaruju ono što im je pred očima. Kada svakodnevno živite uz određeni prostor, lako prestanete primjećivati njegove posebnosti i mogućnosti koje drugima mogu biti iznimno privlačne.
Kako će, prema Vašem mišljenju, izgledati ruralni turizam u Hrvatskoj u sljedećih pet do deset godina i gdje vidite najveće prilike za rast malih privatnih turističkih projekata?
Vjerujem da će najveću vrijednost u budućnosti imati upravo ona mjesta koja uspiju sačuvati i pokazati svoju autentičnost. Dok veliki turistički sustavi sve više postaju standardizirani, mala turistička imanja imaju priliku biti fleksibilnija, fokusiranije razvijati specijalizirane proizvode za jasno definirane skupine gostiju.
Budućnost ruralnog turizma ne vidim u gradnji velikih sustava s još više smještaja, nego u pretvaranju lokalnog nasljeđa u iskustva koja ljudi žele doživjeti i za koja su spremni platiti. Upravo će te karakteristike biti najvrjednije u budućnosti. Turistička imanja u tom imaju veliku prednost jer mogu biti fleksibilna u odgovorima na tržište koje se sve brže mijenja.
Posebno zanimljiv potencijal vidim kod većih imanja i parkovnih prostora koji, uz kvalitetan koncept, mogu postati domaćini specijaliziranih događanja izvan sezone. Upravo takve lokacije redovito tražim i ugovaram suradnje jer pokazuju koliko snažan razvojni učinak mogu imati za lokalnu zajednicu.
Iskustvo me naučilo da prilike nisu vezane uz jedno tržište, jednu nišu ili jednu adresu. Često smo toliko fokusirani na ono što smo dosad gradili da ne vidimo nove i bolje mogućnosti koje se otvaraju ispred nas.
Dugogodišnja ste suradnica časopisa Poduzetnik i pišete tekstove koji su namijenjeni malim i srednjim poduzetnicima. Na koji način određujete sadržaj tekstova, iz svog iskustva i/ili iz iskustva poduzetnika s kojima radite?
Teme biram prvenstveno kroz praksu i rad na razvijenijim inozemnim tržištima, gdje imam priliku pratiti različite modele razvoja turističkih projekata.
Rad s vlasnicima imanja omogućava mi dublji uvid u njihove izazove, razgovaram s njima i promatram što ih najviše koči u razvoju poslovanja. Zbog toga nastojim pisati o temama koje osvještavaju i koje imaju konkretnu primjenu. Najviše me zanima povezivanje provjerenih poslovnih modela s izazovima koje svakodnevno susreću poduzetnici na terenu.
Osnovala sam zajednicu vlasnica turističkih imanja, jer sam primijetila da iza svakog imanja stoji najčešće žena koja istovremeno nosi sve uloge. Nitko javno ne priča koliko su žene u ruralnom turizmu usamljene, kakav je to osjećaj biti izgubljen u sezoni, kako je to nositi neizvjesnost ili koliko nejasnoća i odgovornosti iscrpljuje one koji svakodnevno nose cijeli posao na svojim leđima.
Smatram da poduzetnicima ne trebaju dodatne teorije. Potrebna su im znanja koja mogu pretvoriti u rezultate i konkretna podrška. A rezultati nisu samo stanje na računu, već i smislen posao koji pruža zadovoljstvo i stabilnost.
Želim iskoristiti priliku i istaknuti koliko sam zahvalna uredništvu vašeg časopisa što je kroz godine prepoznao vrijednost tema kojima se bavim i dao prostor razgovoru o promjenama koje se događaju u turizmu. Transformacija turizma nije samo pitanje novih trendova, već i promjene načina razmišljanja poduzetnika, a upravo su mediji poput Poduzetnika važni jer to omogućuju široj publici.
Naša ruralna područja nisu vrijedna samo zbog turizma. Vrijedna su zbog priča, sjećanja, identiteta i načina života koji predstavljaju.
Što Vas osobno najviše motivira u radu s poduzetnicama koje razvijaju svoje turističke priče i koji biste savjet dali onima koji tek ulaze u posao iznajmljivanja kuće za odmor, ali i postojećim iznajmljivačima koji osjećaju stagnaciju?
Voljela bih da razmisle o jednoj stvari koju često zanemarujemo. Ruralna područja nisu važna samo zbog turizma, nego i zbog znanja, tradicije i načina života koji se u njima čuvaju generacijama.
Kroz svoj rad često susrećem ljude koji staru kuću, voćnjak ili naslijeđeno imanje promatraju kao obvezu ili trošak. Međutim, upravo takvi prostori mogu postati temelj nove poslovne ideje ako im pristupimo na drugačiji način.
Današnji gosti sve više traže kvalitetu vremena i odmak od svakodnevice. Ruralna područja imaju prirodnu prednost upravo u onome što mnoge urbane sredine više ne mogu ponuditi. Zato razvoj ruralnog turizma ne vidim samo kao gospodarsku priliku. Vidim ga kao način da se očuva naslijeđe, lokalne zajednice, otvore nova radna mjesta i stvori održiva budućnost za područja koja imaju mnogo više mogućnosti nego što im se danas priznaje.
Mnoga ruralna područja i obiteljska imanja danas ostaju neiskorištena. Što biste poručili vlasnicima koji još uvijek ne prepoznaju njihovu vrijednost?
Voljela bih da razmisle o jednoj stvari koju često zaboravljamo: naša ruralna područja nisu vrijedna samo zbog turizma. Vrijedna su zbog priča, sjećanja, identiteta i načina života koji predstavljaju. A ja vjerujem da upravo u tim prostorima leži jedna od najvećih razvojnih prilika Hrvatske i da razvoj ruralnog turizma nije samo razvoj gospodarstva. To je način da sačuvamo prostor, stvorimo novu vrijednost i pokažemo da se na selu može dobro živjeti i uspješno poslovati. Kada nasljeđe prestanemo gledati kao teret, a počnemo ga promatrati kao priliku, tada ne razvijamo samo jedno imanje. Tada razvijamo budućnost cijelog kraja.
Vjerujem da ruralni turizam nije prodaja smještaja nego stvaranje doživljaja koji ljudima vraća ono što im u svakodnevnom životu nedostaje.
